Ruska socijaldemokratska radnička partija — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Синтакса – параметар у наводницима.
Ред 41:
| napomena =
}}
'''Ruska socijaldemokratska radnička partija''' ('''RSDRP'''; {{jez-rus|Российская социал-демократическая рабочая партия (РСДРП)|el}}) bila je [[Istorija|istorijska]] prethodnica [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]].<ref name="brit"/>
 
RSDRP je bila tipična [[politička partija|partija]] svog vremena, nastala na idejama [[Karl Marks|Karla Marksa]], još uvek u traženju najboljih metoda za ostvarivanje svog cilja — [[socijalizam|socijalizma]].
Ona se držala stava da bi [[Rusija]] mogla doći do [[socijalizam|socijalizma]] jedino razvojem [[Buržoazija|buržoaskog]] društva i [[Industrija|industrijskog]] [[proletarijat]]a, oštro se suprotstavljajući tada raširenim [[Populizam|populističkim]] idejama da bi [[Rusija]] mogla preskočiti [[kapitalizam]], oslanjajući se na [[сељак|seljaštvo]], jer je većina [[Rusi|Rusa]] tad živela u seljačkim komunama zvanima [[Opšina (Rusija)|''mir'']].<ref name="brit"/>
 
== Istorija ==
Osnivački kongres partije održan je u [[Ilegalno|ilegali]] u [[Minsk]]u [[1898]].<ref name="brit"/> Osnivači su bili [[Boris Ejdelman]] i [[Natan Vigdorčik]] u ime [[kijev]]ske grupe okupljene oko časopisa ''Radničke novine'' ({{jez-rus|Рабочая газета|el}}): [[Pavel Tučapski]], predstavnik [[kijev]]ske grupe Radnički savez; [[Stepan Radčenko]], predstavnik [[Sankt Peterburg|petrogradske]] grupe Borbeni savez, [[Viktor Vanovski]] u ime [[Moskva|moskovskog]] Radničkog saveza, [[Kazimir Petrusevič]] u ime radnika [[Dnjepar (grad)|Ekaterinoslava]], te [[Aron Kremer]], [[Abram Mutnik]] i [[Šmuel Kac]]. Većina osnivača je vrlo brzo pohapšena, pa je Drugi kongres partije iz sigurnosnih razloga održan u [[Brisel]]u (jul) i [[Londonu]]u (avgust) [[1903]].<ref name="brit"/>
 
Na tom kongresu na kojem se okupilo 57 delegata,<ref name="tre">{{cite web-lat|url=http://www.historytoday.com/richard-cavendish/bolshevik-menshevik-split|title=The Bolshevik-Menshevik Split
| accessdate=07. 11. 2017.
| language=engleski|publisher=History Today}}</ref> došlo je do raskola partije na dve frakcije: '''[[Menjševici|menjševike]]''' i '''[[Boljševici|boljševike]]'''.<ref name="brit"/> Oni su se razišli oko koncepcije rukovođenja partijom, ali i oko profila partije i članstva. Načelno su obe frakcije bile za rušenje [[Kapitalizam|kapitalizma]] i svrgavanje [[car]]skog režima, ali ''menjševici'' — predvođeni [[Julij Martov|Julijem Martovom]] — preferirali su masovnu, labavo organizovanu demokratsku partiju, čiji bi se članovi mogli u mnogim pitanjima i razilaziti, ali se ipak slagati oko bitnog.<ref name="tre"/> Ovo je delom nalik na [[Zapadna Evropa|zapadnoevropske]] [[Socijaldemokratija|socijaldemokratske]] [[politička partija|partije]]. Oni su bili spremni sarađivati s ruskim [[Liberalizam|liberalima]], a imali su [[:wikt:skrupula|skrupula]] o upotrebi revolucionarnog terora (zato su ih zvali '''meki'''). S druge strane, [[boljševici]] predvođeni [[Vladimir Lenjin|Lenjinom]], bili su radikalniji i borbeniji; oni su hteli da se partija oblikuje kao [[avangarda]] radničke klase, iz malog rukovodećeg nukleusa, od ljudi koji za partiju žive i rade 24 sata, disciplinovanih profesionalnih revolucionara<ref name="brit"/> koji bespogovorno provode partijske naloge i ne prezaju ni od čeg što bi ih dovelo do cilja (zato su ih zvali '''tvrdi''').<ref name="tre"/>
 
Lenjin je shvatao da se u vremenu revolucionarnih previranja nema puno vremena za demokratiju, a nije imao ni poverenja u mase.<ref name="tre"/> Jedan od razloga njegovog preferiranja malog partijskog aparata bili su i sigurnosni razlozi. Tajnoj policiji bilo je puno teže ubaciti svoje ljude u uski krug proverenih članova, nego u masovna tela kakva su uobičajeno imale partije tog vremena. To se kasnije pokazalo potpuno tačnim, jer je jedan član organizacionog odbora kongresa bio agent [[Ohrana|ruske tajne policije]].<ref name="tre"/>
 
[[Georgij Plehanov]] jedan od utemeljitelja [[Rusija|ruskog]] [[marksizam|marksizma]] zauzeo je neutralnu srednju poziciju, pa je ta partijska linija ostala dominantna do samog kraja rada te partije.<ref name="brit"/>
 
Članovi Socijaldemokratske radničke partije imali su presudne uloge u neuspeloj [[Ruska revolucija 1905.|Revoluciji iz 1905]], naročito u radu [[Sankt Peterburg|petrogradskog]] [[sovjet]]a u kom je njihov član [[Lav Trocki]] bio predsednik.<ref name="brit"/>
 
Do definitivnog razlaza između [[Menjševici|menjševika]] i [[Boljševici|boljševika]] došlo je tokom turbulentnih vremena [[Februarska revolucija|Februarske revolucije]] ([[1917]]).<ref name="brit"/> [[Menjševici]] su osnovali vlastitu partiju u [[avgust]]u — [[Ruska socijaldemokratska radnička partija (menjševika)|Rusku socijaldemokratsku radničku partiju (menjševika)]], a [[boljševici]] svoju [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Rusku socijaldemokratsku radničku partiju (boljševika)]].<ref name="brit"/>
 
[[Boljševici]] su istisnuli svoje rivale [[Menjševici|menjševike]] sa [[Rusija|ruske]] političke scene, nakon [[Ruski građanski rat|građanskog rata]],<ref name="brit">{{cite web-lat|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/513960/Russian-Social-Democratic-Workers-Party|title=''Russian Social-Democratic Workers’ Party''
| accessdate=25. 09. 2014.
| language=engleski|publisher=Encyclopædia Britannica}}</ref> posle kog su brojni ''menjševici'' otišli u [[egzil]].