Ustanak u Kronštatu — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Нема описа измене
Ред 47:
| војна_кампања =
}}
'''Kronštatski ustanak''' ({{jez-ru|Кронштадтское восстание}}) je bio ustanak (pobuna) mornara [[sovjetska Rusija|sovjetske]] [[Baltička flota|Baltičke flote]] protiv [[boljševici|boljševičke]] vlasti, koja se odigrala 1921. godine u [[Kronštat]]u, njenoj glavnoj bazi na otoku [[Kotlin (otok)|Kotlin]], 55 km udaljenom od tadašnjeg [[Petrograd]]a.

== Pozadina ==
Do pobune je došlo u završnoj fazi [[Ruski građanski rat|postrevolucionarnog građanskog rata]], u kojoj je sovjetska vlast dotada uspjela gotovo u potpunosti odnijeti pobjedu nad [[Bijeli pokret|bijelim]] kontrarevolucionarima, ali i nastavila sa politikom [[ratni komunizam|ratnog komunizma]], koja je dovela do oskudice i gladi među stanovništvom. Nezadovoljstvo se počelo odražavati i na mornare Baltičke flote, koji su nepune četiri godine ranije imali važnu ulogu [[Oktobarska revolucija|u dolasku boljševika na vlast]].

== Pobuna ==
28. februara 1921 su mornari sa bojnih brodova ''[[Ruski bojni brod Petropavlovsk (1911)|Petropavlovsk]]'' i ''[[Ruski bojni brod Sevastopolj (1911)|Sevastopolj]]'' donijeli rezoluciju kojom se od sovjetske vlade tražio niz ekonomskih i političkih reformi, prije svega legalizacija [[anarhizam|anarhističkih]] i drugih [[radikalna ljevica|radikalno lijevih]] grupa. Sledeći dan je održan i veliki skup garnizona, kome je prisustvovao, kako bih saslušao njihove zahteve, sovjetski partijski čelnik [[Mihail Kalinjin]]. 2. marta su mornari ipak uhapsili [[Nikolaj Kuzmin|Nikolaja Kuzmina]], komesara Baltičke flote, nakon glasina da sovjetske vlasti pripremaju napad na garnizon. Sledeći dan je vlada poslala ultimatum sa zahtevom za predaju. Nakon što je on odbijen, pokrenute su jedinice [[Crvena armija|Crvene armije]] na čelu sa [[Mihail Tuhačevski|Mihailom Tuhačevskim]], koje su koristile zaleđenost [[Фински залив|Finskog zaliva]] kako bi do svog cilja stigle kretale pešice. U grad Kronštat su ušle 17. marta, a konačno ga zauzele 19. marta. U borbama su obe strane imale značajne gubitke, a veliki broj zarobljenih pobunjenika je naknadno [[Smrtna kazna|pogubljen]] ili zatvoren. Vođa pobunjenika, anarhistički aktivist [[Stepan Petričenko]], je pobjegao u Finsku.

== Posledice ==
Iako je bio vojnički skršen, Kronštatski ustanak je posredno postigao svoj cilj, s obzirom da je boljševički vođa [[Lenjin]], suočen sa tako spektakularnim izrazom nezadovoljstva protiv boljševičke vlasti, odlučio napustiti ratni komunizam u korist [[Nova ekonomska politika|Nove ekonomske politike]].
 
Kronštatski ustanak je tokom kasnijih godina postao predmetom brojnih debata među historičarima, ali i među krugovima [[radikalna levica|radikalne levice]], gde odnos prema ustanku predstavlja glavni izvor razdora između anarhista i [[trockizam|trockista]]. U anarhističkim krugovima se Kronštatski ustanak smatra "autentičnom" [[Ruska revolucija|Ruskom revolucijom]], odnosno nastojanjem da se ostvare njeni ideali kroz parolu "sovjeti bez boljševika". U trockističkim krugovima se, pak, ustanak dan-danas tumači u skladu sa službenom sovjetskom verzijom, prema kojoj je on bio potaknut od [[Francuska|francuske]] obavještajne službe i ruske [[bela emigracija|bele emigracije]].