Aerodrom Željava — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Враћене измене 80.242.124.166 (разговор) на последњу измену корисника ArthurBot
м Бот: Поправка вики синтаксе
Ред 18:
Izgradnja je bila uslovljena sastavom zemljišta, sa povoljnom [[morfologija|morfološkom slikom]] – prirodnim uvalama za ulaze i grebenima koji ih razdvajaju. U toku izgradnje angažovani su i [[speleologija|speleolozi]] radi premošćavanja prslina, pukotina i curkova vode. Najveći problem predstavljale su špilje koje su zahvatale ceo profil galerije po dubini, širini i visini. Aerodrom je gradjen do [[1968]]. godine kada je ubrzano, zbog ceške krize, pušten u rad. Na radovima je učestvovao, u najvecoj mogućoj tajnosti, veliki broj izvođaca i podizvođaca. Tokom narednih godina stalno je dorađivan i osavremenjivan, a građen je 12 godina.
 
Taktičko-tehnicke osobine bile su impresivne: tri galerije za smeštaj 58 aviona međusobno su bile povezane u obliku slova M sa produženim srednjim krakom za reglament i dodatnom galerijom sa strane, svodastog oblika sa oporcima širine 15,40 metara pri dnu i visine u temenu oko 10 metara. Njihov slobodni profil podešen je prema dimenzijama aviona koje su date od strane investitora. Na prodorima galeija visina je povećavana za dva metra. Ostale prostorije raznih namena, kao i hodnici, bili su širine od tri do 12 metara. Ukupna dužina podzemnog tunela (galerija i pomoćnih prostorija) iznosila je 3500 metara. Galerije su bile dužine 400, 500 i 350 metara, svaka visine osam metara i širine 20 metara. Pored brojnih glavnih i pomoćnih prostorija za smeštaj i rad ljudstva, postojali su centar veze i operativni centri od kojih je jedan bio smešten iznad samih ulaza na visini 30 metara od tla kao osmatrački kontrolni toranj. Objekat je posedovao sopstvenu dizel-elektricnu centralu, skladište goriva i druge manje objekte. Spoljni deo objekta – aerodrom, sastojao se od pet pisti (dve poletno-sletne i tri poletne) i kasarne u blizini [[Ličko Petrovo selo|Ličkog Petrovog sela]], koja je, ujedno, bila i [[logistička baza]]. Baza je snabdevana kezorinom pomoću sopstvenog cevovoda iz vojnog skladišta na brdu [[Pokoj]] kod [[Bihać|Bihaća]]; [[cevovod]] je bio dug preko deset kilometara i bio je kompletno inžinjerijski i borbeno obezbedjen. Avioni su se unutar objekta razmeštali elektoakomulatorskim tegljačima. Svako mesto za parkiranje imalo je svoj istakač za punjnje aviona. Predviđeni su životni i radni uslovi za namensko korišćenje objekta s punom autonomijom do 30 dana; električna, [[vodovod|vodovodna]] i [[kanalizacija|kanalizaciona]] mreža, dve rezervne [[dizel]]-električne centrale (jedna od 1000 kVA a druga od 625 kVA), skladišta svih vrsta, te prostor za dekontaminaciju sredstava. Postojalo je 13 klima-komora sa specijalnio zašticenim ventilacionim šahtovima, koji su ujedno služili i kao rezervni izlazi na površinu terena. Postojali su i šahtovi za otpadni vazduh i za izduvne gasove agregata, akumulatorska stanica, [[ambulanta]]9, spavaonice, protivpožarni sistem, itd. Prostorije u unutrašnjosti objekta bile su povezane s 56 teških pancirnih vrata. Konstruisan je i korišćen poseban razglasni sistem. Prvi put je kod nas primenjen ’’aqua sistem’’ za skladištenje mlaznog goriva na vodenim jastucima u pet cilindričnih čeličnih rezervoara, svaki kapaciteta po sto tona. Otvor za posmatranje iz kontrolnog tornja bio je takođe posebno obezbeđen. Teška armirano betonska vrata bila su smeštena u zasebnim nišama sa strane galerija i imala su ugrađene protivudarne ventile. Zatvarala su se ručno ili električnim putem. Klimatski uslovi bili su idealni, s tim što je temperatura iz praktičnih i ekonomskih razloga bila snižena na 18 stepeni C. Na vrhu planine nalazio se impresivan radarski položaj i meteorološka stanica, a radari su bili uvezani u jedinstven sistem [[VOJIN]] koji je delovao u sklopu [[RV]] i [[PVO]] [[JNA]].
 
== Formacijsko posedanje i upotreba objekta ==