м
Grammar: 2;
м (Бот Додаје: hr:Termografija) |
м (Grammar: 2;) |
||
Prva ispitivanja senzora koji mere sopstvena zračenja pozadine i objekta vezana su za eksperimente u IR (Infra Red) delu spektra još 1900.godine. Prve upotrebe IR senzora u vojne svrhe zabeležene su u [[Prvoi svetski rat|Prvom svetskom ratu]], detektovanjem [[avion|aviona]] na rastojanju od 1,5 -{km}-, a čoveka na 0,3-{km}-.
Brz razvoj IR sistema
Tokom ranih šezdesetih godina prošlog veka počeo je razvoj uređaja koji su sposobni da detektuju vidljivu svetlost niskog intenziteta (mesečev sjaj, zvezde) uz primenu pojačivača svetlosti, do korisnog upotrebljivog nivoa za ljudsko oko. Ovi sistemi rade na detekciji reflektovane [[radijacija|radijacije]] izvora niskog intenziteta.
Pri prostiranju kroz atmosferu slabljenje elektromagnetnih talasa je selektivno u odnosu na talasne dužine i sastav atmosfere. Prijemna optika ima zadatak da sakuplja elektromagnetnu energiju i usmerava je na detektor.
Svaki objekat na temperaturi iznad [[apsolutna nula|apsolutne nule]] (-273 0C) emituje termalnu energiju u infracrvenom regionu [[elektromagnetni spektar|elektromagnetnog spektra]], ali njen veliki deo biva rasejan i apsorbovan u [[atmosfera|atmosferi]]. U okvirima ovih prozora apsorpcija je minimalna i u njima se vrši detektovanje i praćenje. Detekcija i praćenje objekata u ovim dugotalasnim regionima se zasniva na merenjima temperature i emitanse između objekata i pozadine. Ključna kola u ovim merenjima su kvantni detektori. [[Kvant]] je
== Osnovne tehnike formiranja termalnih slika ==
|