Ђакомо Леопарди — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
м Враћене измене Dbkg87 (разговор) на последњу измену корисника Dungodung
Ред 44:
[[th:จิอาโคโม ลีโอปาร์ดี]]
[[vi:Giacomo Leopardi]]
 
 
 
Đakomo Taldegardo Frančesko di Sales Saverio Pjetro Leopardi (29.jun 1798. Rekanati–Napulj 14. jun 1837.) bio je italijanski pesnik, esejista, filozof i filolog. Smatra se najvećim pesnikom 19.veka i jednim od najvaznijih figura svetske knjizevnosti. Izuzentan kvalitet lirike njegove poezije načino ga je centralnim protagonistom u knjizevnoj panorami i evropskoj i internacionalnoj kulturi.
Završio je klasične studije. Smatrao je da klasični pisci nisu bili iskvareni civilizacijom.
Ziveo je u Rimu, Milanu, Bolonji, Firenci (gde je upoznao Manconija), Pizi, Rekantiju. Poslednje godine zivota proveo je u Firenci i Napulju.
"Discorso di un italiano intorno alla poesia romantica" (1818). U ovom delu se protivi imitacije klasične knjizevnosti a takođe je i protiv zloupotrebe mitologije.
Njegova poezija se oslanja na tradiciju koja ide od Latina pa sve do Petrarke i Tasa.
"La quiete dopo la tempesta". –za njega je vedrina samo mir između dva bola, ili sećanje na mladalačke dane- "Alla luna", "A Silvia"
Tokom perioda "'''istorijskog pesimizma'''" (1819.-1823.) inspirisan Russovim delima zalagao se za ideju da je razum neprijatelj prirode.Priroa je benigna majka koja je antičare hranila darezljivim iluzijama,a razum je uzrok nesreće i zla čoveka i modernog društva. Ovom periodu pripadaju dela: "I piccoli idilli", "L'infinito", "Alla Luna" i "Canzoni filosofiche e del suicidio"
Nakon toga sledi period "'''kosmičkog pesimizma'''" (1823.-1825.) U ovom periodu zastupao je ideju da je bol povezan sa samom prirodom čoveka koji trazi da izbegne bol iako to ne moze iszvesti. Priroda je sada "maćeha", neprijatelj čoveku koji se povinuje zakonu materijalnog. Ovom periodu između ostalih pripada i delo: "Canto notturno di un pastore errante dell'Asia".
On se nije baš uklapao u 19.vek, više je bio u kontrastu s njim. Pozivao je ljude da se ujedine protiv prirodnih zala. Ovom periodu pripadaju dela : "Grandi idilli", "Le operette morali " (1824)
Poslednja Leopardijeva faza trajala je od 1831.-1836. godine. Jedna uznemirujuča ljubav inspirisala ga je da napiše ljubavne stihove: "Ciclo di aspasia" .