Aerodrom Željava — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Grammar: 1;
Ред 16:
Projektovanje, odnosno razrada osnovne ideje, konkretizuje se godine [[1954]]. posle odluke političkog i vojnog vrha o izgradnji. U delegaciji na čelu sa generalom Z. [[Ulepić|Ulepićem]], koja je posetila [[Švedska|Švedsku]] da bi se upoznala sa njenim izvanrednim iskustvima u gradnji složenih, specificnih i netipčnih vojnih objekata, nalazio se i inžinjer [[Dragoslav Sobotka]]. Godinu dana kasnije komanda ratnog vazduhoplovstva formirala je komisiju koja je, razmotrivši taktičko-tehničke uslove, predložila izradu projektnog programa i projektne dokumentacije. Zadatak je predviđao smeštaj dve do tri pojačane [[eskadrila|eksadrile]] [[lovačka avijacija|lovačke avijacije]] sa svim pripadajućim i neophodnim pratećim prostorima. Glavni projekat proširen je zahtevom za izgradnjom još tri objekta koji bi služili za smeštaj [[LAP]] (lovačko-avijacijskog [[puk|puka]]), sastava tri do pet [[eskadrila|eskadrila]] , komforno posedanje i rad u uslovima klasičnog i [[nuklearni rat|nuklearnog rata]], [[kontrola letenja|kontrolu letenja]] i [[meteorološka stanica|meteorološku stanicu]].
 
Izgradnja je bila uslovljena sastavom zemljišta, sa povoljnom [[morfologija|morfološkom slikom]] – prirodnim uvalama za ulaze i grebenima koji ih razdvajaju. U toku izgradnje angažovani su i [[speleologija|speleolozi]] radi premošćavanja prslina, pukotina i curkova vode. Najveći problem predstavljale su špilje koje su zahvatale ceo profil galerije po dubini, širini i visini. Aerodrom je gradjengrađen do [[1968]]. godine kada je ubrzano, zbog ceške krize, pušten u rad. Na radovima je učestvovao, u najvecoj mogućoj tajnosti, veliki broj izvođaca i podizvođaca. Tokom narednih godina stalno je dorađivan i osavremenjivan, a građen je 12 godina.
 
Taktičko-tehnicke osobine bile su impresivne: tri galerije za smeštaj 58 aviona međusobno su bile povezane u obliku slova M sa produženim srednjim krakom za reglament i dodatnom galerijom sa strane, svodastog oblika sa oporcima širine 15,40 metara pri dnu i visine u temenu oko 10 metara. Njihov slobodni profil podešen je prema dimenzijama aviona koje su date od strane investitora. Na prodorima galeija visina je povećavana za dva metra. Ostale prostorije raznih namena, kao i hodnici, bili su širine od tri do 12 metara. Ukupna dužina podzemnog tunela (galerija i pomoćnih prostorija) iznosila je 3500 metara. Galerije su bile dužine 400, 500 i 350 metara, svaka visine osam metara i širine 20 metara. Pored brojnih glavnih i pomoćnih prostorija za smeštaj i rad ljudstva, postojali su centar veze i operativni centri od kojih je jedan bio smešten iznad samih ulaza na visini 30 metara od tla kao osmatrački kontrolni toranj. Objekat je posedovao sopstvenu dizel-električnu centralu, skladište goriva i druge manje objekte. Spoljni deo objekta – aerodrom, sastojao se od pet pisti (dve poletno-sletne i tri poletne) i kasarne u blizini [[Ličko Petrovo selo|Ličkog Petrovog sela]], koja je, ujedno, bila i [[logistička baza]]. Baza je snabdevana kerozinom pomoću sopstvenog cevovoda iz vojnog skladišta na brdu [[Pokoj]] kod [[Bihać|Bihaća]]; [[cevovod]] je bio dug preko deset kilometara i bio je kompletno inžinjerijski i borbeno obezbeđen. Avioni su se unutar objekta razmeštali elektoakomulatorskim tegljačima. Svako mesto za parkiranje imalo je svoj istakač za punjenje aviona. Predviđeni su životni i radni uslovi za namensko korišćenje objekta s punom autonomijom do 30 dana; električna, [[vodovod|vodovodna]] i [[kanalizacija|kanalizaciona]] mreža, dve rezervne [[dizel]]-električne centrale (jedna od 1000 kVA a druga od 625 kVA), skladišta svih vrsta, te prostor za dekontaminaciju sredstava. Postojalo je 13 klima-komora sa specijalnio zaštićenim ventilacionim šahtovima, koji su ujedno služili i kao rezervni izlazi na površinu terena. Postojali su i šahtovi za otpadni vazduh i za izduvne gasove agregata, akumulatorska stanica, [[ambulanta]]9, spavaonice, protivpožarni sistem, itd. Prostorije u unutrašnjosti objekta bile su povezane s 56 teških pancirnih vrata. Konstruisan je i korišćen poseban razglasni sistem. Prvi put je kod nas primenjen ’’aqua sistem’’ za skladištenje mlaznog goriva na vodenim jastucima u pet cilindričnih čeličnih rezervoara, svaki kapaciteta po sto tona. Otvor za posmatranje iz kontrolnog tornja bio je takođe posebno obezbeđen. Teška armirano betonska vrata bila su smeštena u zasebnim nišama sa strane galerija i imala su ugrađene protivudarne ventile. Zatvarala su se ručno ili električnim putem. Klimatski uslovi bili su idealni, s tim što je temperatura iz praktičnih i ekonomskih razloga bila snižena na 18ºC. Na vrhu planine nalazio se impresivan radarski položaj i meteorološka stanica, a radari su bili uvezani u jedinstven sistem [[VOJIN]] koji je delovao u sklopu [[RV]] i [[PVO]] [[JNA]].