Osvajanje Afrike — разлика између измена

Tek je [[industrijska revolucija]], a s njom razvitak modernog oružja i [[medicina|medicine]] omogućio prvo zapadnim istraživačima, potom [[misionar]]ima, a na kraju i vojskama prodor u unutrašnjost afričkog kontinenta. Otkriće prostranih teritorija, velikih prirodnih bogatstava i stanovništva koje je bilo relativno lako pokoriti dalo je veliki podsticaj ekspanziji, osobito državama koje su u statusu zaostajale za Britanskim kraljevstvom i koje je mamila mogućnost stvaranja velikog tržišta za proizvode domaće industrije. Taj je proces još u prvoj polovini [[19. vek]]a započela [[Francuska]] osvajanjem [[Alžir|Alžira]], iz čega se nastavilo širenje prema jugu kontinenta.

 

==Uključivanje Nemačke, Italije i Belgije==

U drugoj polovini [[19. vek]]a agresivno su širenje započele novoujedinjene države [[Nemačka]], [[Italija]] i [[Belgija]]. To je s vremenom nateralo Britance, zabrinute za svoja dotadašnja uporišta u [[Južna Afrika|Južnoj Africi]] i moguće ugrožavanje strateških pomorskih putova prema [[Indija|Indiji]], da takođe započnu s ubrzanom ekspanzijom, što je godine [[1898]]. dovelo do spora s [[Francuska|Francuskom]] koji je umalo izazvao rat. Strah da bi burske republike mogle potpasti pod nemački uticaj doveo je do burskog rata čime je formalno završeno osvajanje [[Afrika|Afrike]].