Infinitezimalni račun — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Нема описа измене
Ред 10:
U [[antika|antičkom]] razdoblju bilo je ideja sličnih infinitezimalnom računu. [[Egipćani]] su računali zapreminu zarubljene [[piramida|piramide]]. [[Grci]] [[Eudoks]] i [[Arhimed]] koristili su metodu iscrpljivanja kojom se [[površina]] nekog oblika izračunava tako što se u njega ubacuje niz [[mnogougao|mnogouglova]] čije površine konvergiraju prema površini celog oblika. Tu metodu koristio je i Kinez [[Liu Hui]] u [[3. vek]]u, da bi izračunao površinu kruga. U [[5. vek]]u [[Ču Čungdži]] koristio je metodu koja će kasnije biti nazvana [[Kavalijerijev princip]] za zapreminu lopte.
 
Godine [[499]]. indijski matematičar [[Ariabhata I.]] je računao infinitezimalanim računom i zapisao [[astronomija|astronomski]] problem u obliku diferencijalne jednačine. Na osnovu te jednačine je u [[12. vek]]u [[Bhaskara]] razvio neku vrstu izvoda. Oko [[1000]]. godine [[Ibn al-Haitam]] je osmislio formulu za sve vrste četvrtih [[stepenstepenovanje|stepena]]a i time pripremio put za integralni račun. U [[12. vek]]u [[Iran|persijski]] matematičar Šaraf al-Din al-Tusi otkrio je pravilo za odvajanje kubnog [[polinom]]a. U [[17. vek]]u japanski matematičar Šinsuke Seki Kova došao je do osnovnih spoznaja infinitezimalnog računa.
 
Infinitezimalni račun otkrili su nezavisno jedan od drugog u otprilike isto vreme [[Isak Njutn]] i [[Gotfrid Vilhelm Lajbnic]]. Oni su otkrili zakone diferencijalnog i integralnog računa, izvoda (derivacije) i aproksimacija polinomnih nizova. Njihov rad nastavili su matematičari [[Ogisten Luj Koši]], [[Bernhard Riman]], [[Karl Vajerštras]], Henri Lion Lebesk i dr.