Mandžurci — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Бот Додаје: ar:مانشو (قومية)
м r2.6.4) (Бот Мења: en:Manchu people; козметичке промене
Ред 25:
|}
 
== Osnivanje dinastije Ćing ==
 
Godine [[1616]]. mandžurski vođa [[Nurhači]] ([[1559]]-[[1626]]) je ustanovio Kasnu dinastiju Jin (後金 Hòu Jīn) / Amaga Aisin Gurun, od strane podanika nazivanu Mandžurskom Državom (manju gurun) i ujedinio mandžurska plemena, ustanovivši (ili barem proširivši) mandžurski [[Sistem zastava]], vojnu strukturu koja je mandžurske snage učinila superiornim brojčano nadmoćnim kineskim snagama na bojnom polju. Godine 1636. Nurhačijev sin [[Hong Taiji]] je reorganizovao mandžurske snage, popunivši ih Mongolima, Korejcima i savezničkim Kinezima i promenio ime države u ''[[Dinastija Ćing|Ćing]]'', a formalno je promenio ime naroda u [[Mandžurci|Mandžurce]].
 
Nurhači je kasnije osvojio oblast oko Mukden (današnjeg [[Шенјанг|Šenjang]]) i od nje stvorio novu prijestolnicu [[Carstvo Qing|Carstva Qing]] godine 1621. Kada su godine [[1644]]. [[Peking]] osvojili pobunjeni seljaci pod [[Li Zicheng]]om , Carstvo Ch'ing je napalo [[Matična Kina|matičnu Kinu]] i premestilo prestolnicu iz [[Шенјанг|MukdenMukdena]]a (fortificiranog grada iz vremena [[Period zaraćenih država|zaraćenih država]]) u [[Peking]].
 
Iz političkih razloga rani [[Mandžurija|mandžurski]] carevi su se ženili sa potomcima velikih [[Mongoli|mongolskih]] kanova, tako da bi njihovi potomci (kao car [[Kangxi]]) mogli biti viđeni kao legitimni naslednici mongolske [[Dinastija Yuan|dinastije Yuan]]. Za vrijeme [[Dinastija Ćing|dinastije Ćing]], mandžurske vlasti su se trudile sačuvati mandžursku kulturu i [[Mandžurski jezik|jezik]]. Ti napori uglavnom nisu uspjeli, jer su Mandžurci postupno preuzeli običaje i jezik većinskih Han Kineza, pa se do [[19. vijek]]a, mandžurski retko govorio čak i na Carskom dvoru. To je jedinstven slučaj u svetu da jedan narod dođe i ovlada drugim, a onda se stopi sa njim i odrekne se svog nacionalnog identiteta, jezika i kulture i prihvati sve nacionalne elemente onog naroda kojim vlada. Mandžurskim se još uvek pisalo kako bi se održala komunikacija između cara i službenika Zastava sve do kraha dinastije. Dinastija Ćing je također održavala sistem dvojnih službi u kojoj je svaka važnija služba morala uz kineskog imati i mandžurskog službenika. Zbog relativnog malog broja Mandžuraca, to je osiguralo da većina njih budu vladini službenici.
Ред 35:
Pred kraj dinastije Ćing, Mandžurci su bili prikazivani kao strani kolonizatori od strane [[Kineski nacionalizam|kineskih nacionalista]] kao što je [[Sun Yat-Sen]], iako su njegovu republikansku revoluciju bili podržavali mnogi reformski orijentisani mandžurski službenici i oficiri. Taj prikaz je relativno brzo nestao nakon [[Revolucija 1911|revolucije 1911]] i nova Republika Kina je nastojala Mandžurce predstaviti kao integralni dio kineske nacije.
 
== Mandžukuo ==
 
Godine [[1931]]. Japanci su u Mandžuriji stvorili [[marionetska država|marionetsku državu]] zvanu [[Mandžukuo]] pod carem [[Puyi]]om. Međutim, u to doba u Mandžuriji su većinsko stanovništvo sačinjavali Han Kinezi, a čak i među samim Mandžurcima taj projekt nije izazvao neko veliko oduševljenje. Država je ukinuta nakon završetka [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], a teritorija je vraćena Kini. Asimilacija je nastavljena i dalje, ali ne potpuna, jer danas u Kini ima preko 10 miliona Mandžuraca koji su se odrekli svog jezika, ali ne i nacionalnog imena. Mandžuraca koji govore svoj jezik ima samo desetak hiljada.
 
== Vidi još ==
 
* [[Etničke grupe kroz kinesku istoriju]]
Ред 65:
[[da:Manchuer]]
[[de:Mandschu]]
[[en:Manchu people]]
[[es:Manchú]]
[[fa:منچو]]
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Mandžurci