Moderne tendencije novih estetsko-književnih strujanja nalazimo već u delima srpskih pisaca iz tzv. realističke epohe, koji su živeli krajem [[19. vek]]a,tako da praktično srpska moderna, ili često pominjana formulacija "zlatno doba srpske književnosti", vremenski obuhvata razdoblje: kraj prošlog veka - kraj Prvog svetskog rata. 0 njoj se ne može govoriti kao o nekom novom književno-estetskom pokretu, koji je došao od nekud sa strane i koji su donele neke nove generacije, pa prema tome u njoj nije ni moglo biti nekih književnih sukoba između dve generacije pisaca, starije i mlade.
== Odlike moderne u Srbiji: ==
KarakteristicneKarakteristične odlike moderne književnosti nalazimo vecveć kod [[Vojislav Ilić|Vojislava IlicaIlića]] i [[Branislav Nušić|Branislava NušicaNušića]]. U njihovim delima, kako je to u svoje vriemevreme zapazio [[Jovan SkerlicSkerlić]], književni kriticarkritičar i jedan od protagonista modernog talasa, "jedno nostalgicnonostalgično osecanjeosećanje punog i intenzivnog života, mnogo strasti, senzualnosti, jako socijalno osecanjeosećanje za male, slabe, pritisnute u životu". "''Vojislav Ilic"'', kaže Dragiša ŽivkovicŽivković, "smelo„smelo je zakoraciozakoračio u oblast simbolistickihsimbolističkih slutnji, strepnji i nemira"nemira“. Period moderne u srpskoj književnosti obeleženeobeležen je pre svega mnogim novim kulturnim pojavama, kao što su pokretanje i osnivanje casopisačasopisa [[Srpski književni glasnik]] ([[1901]].), rad Srpske književne zadruge ([[1902]].), pokretanje Velike Škole i UniverzitetUniverziteta ([[1905]].), osnivanje Srpskog književnog društva ([[1905]].), izdavanje Slovenskog juga i dritd.
Osnovne odlike moderne u Srbiji:
=== Uticaji ===
ZahvaljujuiZahvaljujući povoljnim politickimpolitičkim prilikama kakve su bile u to vreme u Srbiji, periodu rada parlamenta, srpski pisci su okrenuti kulturnim zbivanjima u Evropi, sa kojom dolaze u kontakt na raznorazne nacine, i pažljivo prate književna strujanja u Francuskoj i drugim zapadnoevropskim zemljama, tako da dolaze pod uticaj evropskih književnosti, u prvom redu francuske književnosti. Oni su najpre zahvatili književnu kritiku i poeziju, a zatim i prozu i ostale književne vrste. U književnoj kritici se javlja Ljubomir Nedic, koji kao glavni vrednosni kriterijum umjetnickog dela postavlja nacin obrade književne teme i u drugi plan stavlja sadržaj. Njemu se pridružuje Bogdan Popovic, koji strogo zastupa estetske kriterije, po ugledu na književne kriticare sa Zapada. A zatim, dolazi Jovan Skerlic, centralna licnost u celokupnom razdoblju moderne u srpskoj književnosti. On zastupa ideju o prisustvu književnosti u svim oblicima društvenog života, istice njenu moralnu komponentu i ukazuje na važnost sadržaja književno-umetnickog dela.
==== Forma ====
|