Tečni naftni gas — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м r2.7.1) (Робот додаје: bg:Пропан-бутан, fa:ال‌پی‌جی
Autobot (разговор | доприноси)
м Решавање вишезначних одредница помоћу бота: Bar - Changed link(s) to Бар (јединица)
Ред 1:
'''Tečni naftni gas''' ('''TNG''' ili '''LPG''' od {{jez-eng|Liquefied Petroleum Gas}}), odnosno '''auto plin''', je smeša [[ugljovodonici|ugljovodoničnih]] [[gas]]ova, koja se koristi kao [[gorivo]] za [[automobil]]e ili druge potrošače. To je savremeni naziv za '''propan-butan''' (koji se, između ostalog, prodaje u "butan bocama").
 
Tečni naftni gas je smeša ugljovodonika sa 3 i 4 [[ugljenik]]ova atoma ([[propan]], n-[[ butan (jedinjenje)|butan]], izo-butan, [[propen]], [[buten]], ...). Oni su karakteristični (a i dobili su ime) po tome što (na normalnoj temperaturi) lako, tj. na malom pritisku (2-8[[Бар (јединица)|bar]], ređe 16bar) prelaze u [[tečnost|tečno stanje]]. Preciznije, na temperaturi od 70-{°C}- njihov pritisak nije viši od 31[[Бар (јединица)|bar]], a gustina tečne faze na temperaturi od 50-{[[°C]]}- nije manja od 0,4-{[[kg]]}-/dm<sup>3</sup>.
 
Dobija se utečnjavanjem smeše gasova dobijene izdvajanjem iz [[rafinerijski gasovi|rafinerijskih gasova]] (nastalih preradom nafte) [[nafta|nafte]], odnosno gasova dobijenih preradom prirodnih gasovitih goriva (u postupku zvanom [[degazolinaža]]).
Ред 111:
Jedan plinski sistem se sastoji od sledećih elemenata:
* rezervoar, sa sledećim elementima:
** ventil sigurnosti - ispušta gas iz rezervoara, ako pritisak poraste preko 25[[Бар (јединица)|bar]]
** ventilom protiv loma cevi (postavlja se na priključku za pražnjenje) - zatvara se ako pri naglom pritiska u odvodnom cevovodu
** priključci za punjenje i pražnjenje,
Ред 124:
 
Radni pritisak u rezervoaru, u normalnim okolnostima, samo je malo viši od pritiska u bojleru za toplu vodu (za smesu propan-butan 50%:50%: na 0-{[[°C]]}- - 3[[Бар (јединица)|bar]], na 20-{[[°C]]}- - 5,8[[Бар (јединица)|bar]]). Rezervoari se prave od čeličnog lima debljine 2,5 ÷ 4 -{mm}-, ispituju se na znatno više pritiske, a postoje i sigurnosni ventili koji efikasno upravljaju rizikom.
 
TNG sistemi se uglavnom ugrađuje naknadno (''retrofiting''), mada je u svetu sve više proizvođača automobila koji u svoja vozila fabrički ugrađuju plinske sisteme (''OEM - Original Equipment Manufacturers''). Plinski sistemi su obično dvogorivi ({{jez-eng|bi fuel}}) - omogućavaju preključivanje vrste goriva koja se koristi, ali mogu biti i čisto plinski ({{jez-eng|mono fuel}}). [[Reno]], [[Vauxhall]], [[Ford]], [[Volvo]], [[FIAT]], [[Daimler Crysler]], [[GM]] i [[Rover]] ugrađuju dvogorive sisteme, dok [[Nisan]] i [[Tojota]] prave i čisto plinske sisteme.