Radojka Živković — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Нема описа измене
Ред 3:
 
==Rani život==
Radojka, ćerka Tihomira Tomića, rodila se 1923. godine u selu Globoderu, pored grada [[Kruševac|Kruševca]], u Srbiji. Tika "Globoderac", poznati svirač i ucitelj [[Harmonika|harmonike]], nije želeo da mu dete svira - "bavi se muškim poslovima" - kako je govorio, mada je devojčica pokazivala izuzetnu sklonost prema [[muzika|muzici]]. Ali Radojkina želja da svira harmoniku je bila toliko velika da je otac morao da popusti, pa je uskoro počeo i da pomaže svojoj ćerci u savladavanju omiljenog joj instrumenta. Marta meseca 1932. godine [[Политика (новине)|PoliticiPolitika]] na sedmoj strani donosi tekst: "Juče posle podne u dupke punoj dvorani hotela Union... priređena je utakmica na kojoj je ucestvovalo dvadeset šest harmonikaša, uglavnom, iz [[Srbija|Srbije]] i [[Vojvodina|Vojvodine]]... Glavni aplauz je požnjela Radojka Tomić." I, eto, to je verovatno bio prvi umetnički korak male "harmonikašice", koji će joj otvoriti put ka blistavoj karijeri u srcima mnogih ljudi širom [[Краљевина Југославија|Kraljevine Jugoslavije]].
 
==Rana karijera==
Početkom avgusta 1935. godine u [[Kragujevac|Kragujevcu]] se održavalo prvo jugoslovensko takmičenje harmonikaša. Prepuna dvorana je s velikim interesovanjem, pažnjom i blagonakolnošću pratila i aplauzom hrabrila takmičare iz cele zemlje. Jednog trenutka je zavladala tišina. Na pozornici se obrela devojčica u narodnoj nošnji i počela svojim malim prstima vešto da prebira po velikoj harmonici. Prolazili su minuti i, odjednom, dvoranom se prolomio pljesak, najveći te večeri. Dvanaestogodišnja devojčica zvala se Radojka Tomić. Te večeri je osvojila sve simpatije publike i za interpretaciju, Prvu nagradu stručnog žirija. Do početka [[drugi svetski rat|Drugog svetskog rata]] imala je brojne nastupe širom Srbije na kojima je dočekivana sa ushićenjem i dugim aplauzima.
 
==Tine Živković==
Ред 14:
 
==Posleratna karijera==
U svojoj bogatoj karijeri sama, sa suprugom ili svojim renomiranim ansamblom, Radojka je održala preko 11500 koncerata od kojih 700 u inostranstvu, počev od [[Bugarska|Bugarske]], [[Francuska|Francuske]], [[Švedska|Švedske]], [[Engleska|Engleske]], [[Švajcarska|Švajcarske]] i [[Austrija|Austrije]] do [[Сједињене Америчке Државе|SAD]]. Nastupala je i u mnogim radio i tv-centrima i svuda su zvuk njene harmonike, njena fina, filigranska tehnika i iznad svega njena muzikalna interpretacija izazivali ushićenje i spontane aplauze. Ovakva interpretacija donela joj je nepodeljenu i veliku popularnost kod ljubitelja narodne muzike i priznanja muzičkih stručnjaka.
 
Za interpretaciju je dobila nekoliko nagrada, od kojih su pored pomenute iz Kragujevca, naročito značajne: Nagrada van konkurencije sa međunarodnog festivala u Langolenu ([[Уједињено Краљевство|Velika Britanija]], 1954. godine) za izuzetnu muzikalnost i virtuozitet i Nagrada [[Властимир Павловић Царевац|"Vlastimir Pavlović Carevac"]], 1966. godine. Sa Radojkom je 1956. godine snimljen muzički dokumentarni film za [[Унеско|UNESCO]].
 
Radojka Živković je bila i kompozitor igara — kola i pesama u narodnom duhu. Posebno se svojom originalnošću i neposrednošću ističu njena kola, koja, može se slobodno reći, u našem savremenom narodnom stvaralaštvu predstavljaju muzičke bisere. Neka od tih kola su: Radojkino kolo, Traktorsko kolo, Tinetovo kolo, Vrbničko kolo, Ćuprijsko kolo, Meraklijsko kolo, itd. Za svoje kompozicije je dobila brojne prve i druge nagrade.
 
==Smrt==
Aktivna do svoje starosti, poslednji snimak za Radio Beograd realizovala je 1997.godine u studiju 6. Umrla je 14. avgusta 2002.godine u Beogradu u osamdesetoj godini života. Sahranjena je u subotu, 17. avgusta 2002. godine u 12.30 na [[Ново гробље (Београд)|Novom groblju]].
 
==Stil sviranja==