Infracrvena spektroskopija — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Ред 1:
'''Infracrvena spektroskopija''' (IR spektroskopija) je [[spektroskopija]] koja se bavi [[Infracrvena svetlost|infracrvenim]] regionom [[Elektromagnetski spektar|elektromagnetnog spektra]]. To je svetlost duže [[talasna dužina|talasne dužine]] i kraće [[frekvencija|frekvencije]] od [[Vidljiva svetlost|vidljive svetlosti]]. IR spektroskopija obuhvata niz tehnika koje su uglavnom zasnovane na [[Apsorpciona spektroskopija|apsorpcionoj spektroskopiji]]. Kao i kod svih spektroskopskih tehnika, ona se može koristiti za identifikaciju i proučavanje [[hemijsko jedinjenje|hemijskih jedinjenja]].<ref>-{Schwedt, Georg. (1997). The Essential Guide to Analytical Chemistry. (Brooks Haderlie, trans.). Chichester, NY: Wiley. (Original Work Published 1943). pp. 16-17}-</ref><ref name=george>-{Rendina, George. ''Experimental Methods in Modern Biochemistry'' W. B. Saunders Company: Philadelphia, PA. 1976. pp. 46-55}-</ref> Čest laboratorijski instrument koji koristi ovu tehniku je [[spektrometar]] sa [[Infracrvena spektroskopija Furijeovom transformacijom|infracrvenom Furijeovom transformacijom]] (-{FTIR}-).
 
Infracrvena porcija elektromagnetnog spektra se obično deli u tri regiona: bliski, srednji i daleki, na osnovu njihovog odnosa sa vidljivim spektrom. Visoko-energetski bliski-IR, na aproksimativno 14000–4000&nbsp;-{cm}-<sup>−1</sup> (0.8–2.5&nbsp;-{μm}- talasne dužine) može da pobudi harmonijske vibracije. Srednji infracrveni region, aproksimativno 4000–400&nbsp;-{cm}-<sup>−1</sup> (2.5–25&nbsp;-{μm}-) se može koristiti za studiranje fundamentalnih vibracija i srodnih rotaciono-vibracionih struktura. Daleki infracrveni opseg od aproksimativno 400–10&nbsp;[[talasni broj|-{cm}-<sup>−1</sup>]] (25–1000&nbsp;-{μm}-), leži pored [[Mikrotalasi|mikrotalas]]nog regiona. On ima nisku energiju, te se može koristiti u [[rotaciona spektroskopija|rotacionoj spektroskopiji]]. Imena i klasifikacija IR podregiona su konvencije.
 
==Literatura==