Infracrvena spektroskopija — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Ред 7:
 
Specifično, u [[Bor–Openhajmerova aproksimacija|Bor–Openhajmerovoj]] i harmonijskoj aproksimaciji, i.e. kad se [[molekulski Hamiltonijan]] koji odgovara elektronskom [[osnovno stanje|osnovnom stanju]] može aproksimirati [[kvantno harmonijski oscilator|harmonijskim oscilatorom]] u blizini ravnotežne [[molekulska geometrija|molekulske geometrije]], rezonantne frekvencije su određene [[normalni mod|normalnim modovima]] koji odgovaraju molekulskom elektronskom stanju površine potencijalne energije. Rezonantne frekvencije zavise od jačine veze i atomskih masa, i stoga se vibracione frekvencije mogu asocirati sa pojedinim tipovima veza.
 
===Broj vibracionih modova===
Da bi vibracioni mod molekula bio "IR aktivan", on mora biti povezan sa promenama [[dipol]]a. Permanentni dipol nije neophodan, već samo promena [[dipolni moment|dipolnog momenta]]<ref>{{cite book|last=Paula|first=Peter Atkins, Julio de|title=Elements of physical chemistry|year=2009|publisher=Oxford U.P|location=Oxford|isbn=978-0-19-922672-6|pages=459|edition=5th ed.}}</ref>.
 
Molekul može da vibrira na mnogo načina, i svaki od njih se naziva ''vibracioni mod''. Za molekule sa -{N}- atoma, linearni molekuli imaju 3-{N}-&nbsp;–&nbsp;5 stepeni vibracionih modova, dok nelinearni molekuli imaju 3N&nbsp;–&nbsp;6 stepeni vibracionih modova (oni se takođe se zovu vibracioni stepeni slobode). Na primer -{H}-<sub>2</sub>O je nelinearni molekul koji ima 3&nbsp;×&nbsp;3&nbsp;–&nbsp;6&nbsp;=&nbsp;3 vibraciona stepena slobode, ili moda.
 
==Literatura==