Aneurizma trbušne aorte — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
→Patofiziologija: ref |
→Istorijat: ref |
||
Ред 33:
Skoro do kraja [[18. vek]]a, o aneurizmi aorte malo se govorilo i pisalo. Sve dok Lansis (kao i Fernel) ponovo nije upozorio na vezu [[sifilis]]a i aneurizme i istakao da se ona u oko 50 posto slučajeva nalazi kod pijanaca i skitnica.
Primena konzervativnih medicinskih postupaka u lečenja aneurizme nije bila uspešna, a smrtnost je bila velika.
Primena konzervativnih medicinskih postupaka u lečewu aneurizme nije bila uspešna, a smrtnost je bila velika sve do [[1923]]., kada je izvedena prva uspešna hirurška intervencija na aneurizmi trbušne aorte. Te godine [[Rudolf Matas]] ([[1860]] — [[1957]]), poznati amirički vaskularni i grudni hirurg nije izveo prvu uspešnu ligaturu aorte na bolesniku, (izvođenjem indukovane tromboze po umetanju intraluminalne žice).<ref>{{en}} (2013) American Association for Thoracic Surgery, ''Biography - Rudolph Matas''.[http://aats.org/annualmeeting/Program-Books/50th-Anniversary-Book/Biography-Rudolph-Matas.cgi] Posećeno: januar/2013</ref>▼
▲
U toku [[1948]]., započela je primena reaktivnog [[celofan]]a koji je obmotavan oko aneurizme u cilju indukcije [[fibroza|fibroze]] koja ograničava širenje i sprečava [[ruprura|rupruru]] aneurizme. Ova tehnika je primenjena na [[Albert Ajnštajn|Albertu Ajnštajnu]] [[1949]] godine, i on je sa nakon intervencije, sa aneurizmom živeo više od šest godina pre njene rupture.
|