Ilirizam — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Бот: Селим 1 међујезичких веза, које су сад на Википодацима на d:q680821
м razne ispravke 6; козметичке измене
Ред 1:
[[SlikaДатотека:Vlaho Bukovac, Hrvatski preporod (svecani zastor Hrvatskog narodnog kazalista u Zagrebu).jpg|мини|300п|upright|[[Vlaho Bukovac]]:<br />'''Hrvatski narodni preporod''' ]]
 
'''Ilirizam''' ili '''Ilirski pokret''' je naziv za [[književnost|književni]], kulturni i društvenopolitički pokret u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i Slavoniji u drugoj polovini tridesetih i četrdesetim godinama 19. veka. Koristi se i za označavanje književnoistorijskog razdoblja u Hrvatskoj i Slavoniji od 1835. do 1850. godine.
Ред 7:
== Društveno-istorijske prilike ==
 
Na početku 19. veka Hrvatska je svedena na zemlju između [[Sava|Save]] i [[Drava|Drave]] posle [[Napoleon|Napoleonovih]]ovih osvajanja južnijih krajeva koje je uklopio u Ilirske provincije. Nakon pada Napoleona zauzela ih je [[Austrija]], ali ih je sjedinila sa Hrvatskom tek 1828. godine. Iz Beča se direktno upravljalo Dalmacijom sve do sloma Austrije 1918.
 
Političku vlast u Hrvatskoj je imalo plemstvo sa visokim sveštenstvom. Hrvatska je bila feudalna zemlja sve do 1848. godine sa najvećim delom seljaštva u feudalnoj zavisnosti. Službeni jezik je bio latinski. Njime je plemstvo govorilo i pisalo. Građanstvo je govorilo većinom nemački.
Ред 37:
Pokretač ilirizma bio je [[Ljudevit Gaj]], hrvatski preporoditelj, književnik, političar (zastupnik u Hrvatskom Saboru), vođa hrvatskog narodnog preporoda. Gaj je pokrenuo izlaženje lista Novine horvatske (od 1836. Novine ilirske) s nedeljnim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska (od 1836. Danica ilirska) i taj se datum obično smatra početkom novog razdoblja u hrvatskoj književnosti. Godine 1835., tačnije 5. decembra te godine, objavio je proglas o napuštanju kajkavskog dijalekta i starog pravopisa i o prihvatanju štokavštine i novog pravopisa. U skladu s tim i njegov list je štampan novim pravopisom i štokavskim narečjem.
 
Ilirci su širili poznavanje stare književnosti Dubrovnika i Dalmacije, da bi probudili svest o starini hrvatske kulture; u skladu sa romantičarskim nazorima ukazivali su na lepotu narodnih pesama; isticali su kao primer književnike tadašnjih najrazvijenih slovenskih književnosti, ruske i poljske, [[Puškin|Puškina]]a i Mickjeviča.
 
Razvijajući se u vremenu izrazitih društveno-političkih suprotnosti, književnost ilirizma imala je izrazito borbeni karakter. Ona je htela da bude umetnički izraz onih klasa koje su činile većinu naroda (seljaštvo, deo malograđanstva, plemstvo bez imetka), a koje su bile bez vlasti i siromašne. Odatle je ta književnost bila borbena i tendenciozna. Otuda je u njoj najvažnija književna vrsta bila lirika, patriotska i ljubavna, a tek iza toga drama i novela. Književnici ilirizma su svoj književnički poziv shvatili kao narodni i politički zadatak. Otuda je ta književnost ostala izvan glavnog toka romantičarskih stilskih kompleksa zapadnoevropske književnosti. Iako se razvijala u doba romantizma u njoj nije primarno izražavanje lirskog subjekta, izražavanje individualnosti, sentimentalnosti i misticizma karakterističnih za italijansku, francusku, nemačku književnost.
Ред 57:
== Референце ==
<div class="references-small">
{{извориreflist}}
</div>
 
== Vidi još ==
 
* [[Ljudevit Gaj]]
* [[Hrvatsko državno pravo]]
 
{{DEFAULTSORT:Илиризам}}
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Ilirizam