Autorsko pravo — разлика између измена

𝖺
Садржај обрисан Садржај додат
Novi članak
(нема разлике)

Верзија на датум 27. фебруар 2007. у 11:50

Autorsko pravo je pravo koje uživaju stvaraoci (autori) književnih, naučnih i umetničkih dela (autorska dela), a koje im daje isključivo pravo korišćenja ili odobravanja drugima korišćenja svog dela, a uključuje i sistem zaštite tih prava. U obektivnom smislu, ono je sistem pravnih pravila i načela koje regulišu prava koje zakon daje autoru dela.

Simbol kopirajta "©" koristi se kako bi se ukazalo da je neko delo zaštićeno autorskim pravom

Autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom delu činom samog ostvarenja dela i, za razliku od većine drugih oblika intelektualnog vlasništva, ne podleže nikakvom administrativnom ili registracionom postupku. Njime se ne štiti ideja nego delo koje je izražaj ideje ljudskog uma, bez obzira na vrstu ili kvalitet izražaja.

Autorskom pravu srodna prava odnose se na prava i sustav pravne zaštite umetničkog izražaja, te zaštite organizacionih, poslovnih i finansijskih ulaganja u izvođenje, proizvodnju, distribuciju i radiodifuziju autorskih dela, a obuhvataju:

  • prava umetnika izvođača na njihovim izvedbama;
  • prava proizvođača fonograma na njihovim fonogramima;
  • prava filmskih producenata (proizvođača videograma) na njihovim videogramima;
  • prava organizacija za radiodifuziju na njihovim emitovanjima;
  • prava nakladnika na njihovim izdanjima;
  • prava proizvođača baza podataka na njihovim bazama podataka.

Područje srodnih prava ubrzano se razvilo u proteklih 50 godina. Srodna prava razvila su se uz autorsko pravo i najčešće su vezana uz omogućavanje priopštavanje autorskog dela javnosti.

Autorsko pravo i srodna prava ključni su za ljudsko stvaralaštvo, jer pružaju autorima poticaj u obliku priznanja i novčanih naknada, a s druge strane pružaju im određenu sigurnost da se njhova dela mogu da distributuju bez straha od neovlašćenog kopiranja ili piratstva, a ukoliko do toga dođe, osigurana im je određena autorskopravna zaštita.

Autorsko pravo karakteristično je za evropski pravni krug (prvenstveno se razvilo u francuskom pravu). U anglosaksonskom pravu koristi se pojam kopirajt. Temeljna razlika između autorskog prava i kopirajt je ta, što je prvo bazirano na ideji sopstvenog prava autora kod kojeg postoji veza između autora i njegove tvorevine, dok se kopirajt ograničava striktno na delo kao takvo.

Pravni izvori

Kao dio međunarodnog privatnog prava, autorsko pravo i srodna prava, sastavnice pravnog područja intelektualnog vlasništva, imaju naglašeno međunarodnopravno obeležje. Međutim, kao dio unutarnjeg prava, svaka država donosi i sopstvene unutarnje propise koje uređuju ovo područje.

Međunarodne konvencije i ugovori

  • Bernska konvencija za zaštitu književnih i umetničkih djela (Bernska konvencija)
  • Univerzalna konvencija o autorskom pravu prema izvornom tekstu (Univerzalna konvencija-Ženeva)
  • Univerzalna konvencija o autorskom pravu revidirana u Parizu (Univerzalna konvencija-Pariz)
  • Konvencija o osnivanju Svetske organizacije za intelektuelno vlasništvo (Konvencija o osnivanju VIPO)
  • Međunarodna konvencija za zaštitu umetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija)
  • Konvencija o distribuciji signala za prenos programa preko satelita (Satelitska konvencija)
  • Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neodobrenog kopiranja njihovih fonograma (Fonogramska konvencija)
  • Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektuelnog vlasništva Svetske trgovinske organizacije (Sporazum TRIPS )
  • Ugovor o autorskom pravu Svetske organizacije za intelektuelno vlasništvo (VIPO Ugovor o autorskom pravu)
  • Ugovor o izvedbama i fonogramima Svetske organizacije za intelektuelno vlasništvo (VIPO Ugovor o izvedbama i fonogramima)

Direktive Evropskog parlamenta i Veća EU

  • Direktiva Veća 91/250/EEC od 14. maja 1991. o zakonskoj zaštiti kompjuterskih programa
  • Direktiva Veća 92/100/EEC od 19. novembra 1992. koja se odnosi na pravo iznajmljivanja i pravo posudbe te na određena prava srodna autorskom pravu u području intelektuelnog vlasništva
  • Direktiva Veća 93/83/EEC od 27. septembra 1993. o koordinaciji nekih pravila koja se odnose na autorsko pravo i srodna prava primenljivih na satelitsku radiodifuziju i kabelsku
  • Direktiva Veća 93/98/EEC od 29. oktobra 1993. kojom se harmonizuje rok zaštite autorskog prava i nekih srodnih prava
  • Direktiva 96/9/EC Evropskog Parlamenta i Veća od 11. marta 1996. o zakonskoj zaštiti baza podataka
  • Direktiva 2001/29/EC Evropskog Parlamenta i Veća od 22. maja 2001. o harmonizaciji određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informatičkom društvu
  • Direktiva 2001/84/EC Evropskog Parlamenta i Veća od 27. septembra 2001. o pravu sleđenja u korist autora izvornika umetničkog dela


Autorsko delo

Autorsko delo je originalna intelektuelna tvorevina iz književnog, naučnog i umetničkog područja koja ima individuelni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrednost ili namenu. Prema tome, bitne karakteristike, da bi se neko delo smatralo autorskim, su:

  • orginalnost intelektualnog (kreativnog) ostvarenja, odnosno ostvarenja ljudskog duhovnog stvaralaštva - orginalnost (izvornost) u smislu autorskog prava ne zahteva apsolutnu novost, već se traži tzv. subektivna orginalnost (izvornost), odnosno novost u subektivnom smislu. Delo se smatra subektivno orginalnim ako autor ne oponaša drugo njemu poznato delo
  • književno, naučno ili umetničko područje dela - navedena sintagma ima u autorskom pravu značajno šire značenje, nego što u teoriji književnosti znače književna dela, a u istoriji umetnosti umetnička dela.

Autorskopravnu zaštitu uživaju izražaji, što podrazumeva vidljivu formu određene ideje koja se postiže pomoću različitih sredstava izražavanja, kao što su npr. pisana ili govorena reč, pokret tela, zvuk, kao različiti dvodimenzionalni ili trodimenzionalni oblik.

Autorska dela jesu osobito:

  • jezična dela (pisana dela, govorna dela, kompjuterski programi) - npr. romani, pesme, priručnici, novine;
  • muzička dela, s rečima ili bez reči;
  • dramska i dramsko-muzička dela;
  • koreografska i pantomimska dela;
  • dela likovne umetnosti (s područja slikarstva, vajarstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala dela likovnih umetnosti;
  • dela arhitekture
  • dela primenjenih umetnosti i industrijskog dizajna;
  • fotografska dela i dela proizvedena postupkom sličnim fotografskom;
  • audiovizuelna dela (kinematografska dela i dela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju) - u pravilu filmovi;
  • kartografska dela;
  • prikazi naučne ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi, skice, tabele i dr.

Prevodi, prilagodbe, muzičke obrade i druge prerade autorskog dela, koje su orginalne intelektualne tvorevine individualnog karaktera, zaštićeni su kao samostalna autorska dela. Prevodi službenih tekstova iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva zaštićeni su osim ako su učinjeni radi službenog informisanja javnosti i kao takvi objavljeni.

Zbirke samostalnih autorskih dela, podataka ili druge građe kao što su enciklopedije, zbornici, antologije, eletroničke baze podataka i sl., koje prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čine sopstvene intelektualne tvorevine njihovih autora, zaštićene su kao takve.

Narodne književne i umetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom autorskog prava, ali se za njihovo priop­štavanje javnosti plaća naknada kao za priopštavanje javnosti zaš­tićenih autorskih dela.

Nositelji autorskog prava i srodnih prava

Nositelj autorskog prava je fizička osoba - autor - koja je stvorila orginalnu intelektualnu tvorevinu (autorsko delo), koja ima individuelni karakter i koja je na neki način izražena. Autoru pripada autorsko pravo na njegovom delu činom ostvarenja dela bez ispunjavanja bilo kakvih formalnosti, kao što su registracija ili depozit dela.

Autorom se smatra ličnost čije je ime, pseudonim ili znak na uobičajen način označen na primercima dela dok se ne dokaže suprotno. Ako je više autora učestvovalo u izradi dela radi se o suautorskom delu. Ako je tako ostvareno delo nedeljiva celina, suautorima pripada zajedničko autorsko pravo na stvorenom delu. Ako dva ili više autora sastave svoja dela radi njihovog zajedničkog korišćenja, svaki od autora zadržava autorsko pravo na svojem autorskom delu.

Nositeljem drugih srodnih prava može biti svaka fizička i pravna osoba, osim prava umetnika izvođača koje, po svojoj naravi, pripada fizičkoj osobi koja izvede delo iz književnog ili umetničkog područja ili izražaje folklora.

Sadržaj autorskog prava

Autorsko pravo sadrži:

  • moralna prava autora - štite osobne i duhovne veze autora s njegovim delom,
  • imovinska prava autora - štite imovinske interese autora u pogledu korišćenja njegovih dela,
  • druga prava autora - štite ostale interese autora u pogledu njegovog dela.

Autorsko pravo ne štiti ideje, naučna otkrića, postupke, metode rada i matematičke koncepte, službene tekstove iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (npr. pravne propise, upravne akte, sudske presude), kao i njihove zbirke koje su objavljene radi službenog informisanja javnosti (službena glasila, dnevne novosti i druge vesti koje imaju karakter obične medijske informacije.

Moralna prava

Moralna prava autora obuhvataju:

  • Pravo prve objave – autor ima pravo odlučiti kada i kako će njegovo delo da postane pristupačno javnosti,
  • Pravo na priznanje autorstva – autor ima pravo da bude priznat i označen kao autor dela (pravo paterniteta), te je svaka ličnost koja se javno koristi autorskim delom dužna na odgovarajući način naznačiti autora dela (primerice na grafičkom izdanju dela, na programu koncertne izvedbe dela i sl.), osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden.
  • Pravo na poštovanje autorskog dela i čast ili ugled autora – autor ima pravo da se usprotivi svakom deformisanju, sakaćenju ili drugoj izmeni svojeg dela (pravo integriteta) i svakom korišćenju dela koji ugrožava njegovu čast ili ugled (pravo na reputaciju),
  • Pravo pokajanja – autor ima pravo opozvati pravo korišćenja dela i sprečiti njegovo daljnje korišćenje uz popravljanje štete korisniku toga prava, ako bi daljnje korišćenje štetilo njegovoj časti ili ugledu. Time se uvažava činjenica da je autorsko delo odraz autorove ličnosti, sledom čega se autoru daje pravna mogućnost da na specifičan način utiče na buduće korišćenje svojega već objavljenog ili izdanog dela. Pravo pokajanja traje za života autora i on ga se ne može odreći.

Imovinska prava

Imovinska prava su isključiva prava autora, jer autor može da odobri ili zabrani korišćenje svog dela na bilo koji način. Time se potvrđuje apsolutnost (delovanje prema svima) autorskih imovinskih prava koja osobito obuhvataju pravo reprodukcije, pravo distribucije (stavljanja u saobraćaj), pravo priopštavanja javnosti te pravo prerade. Ona obuhvataju svaki oblik iskorištavanja autorskog djela kod kojeg dolazi do izražaja potreba za zaštitom imovinskih interesa autora. Imovinska prava autora prava manifestiraju se osobito kao:

  • pravo reprodukcije (pravo umnožavanja) – pravo izrade autorskog dela u jednom ili više primeraka, u celosti ili u delovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku.
  • pravo distribucije (pravo stavljanja u saobraćaj) i iznajmljivanje - pravo distribucije je isključivo pravo stavljanja u saobraćaj izvornika ili primeraka autorskog dela prodajom ili na koji drugi način. Iznajmljivanje označava davanje na korišćenje izvornika ili primeraka dela u ograničenom periodu, radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.
  • pravo priopštavanja autorskog dela javnosti obuhvata:
    • pravo javnog izvođenja (npr. izvođenje u živo na priredbi ili koncertu, recitovanjem ili sviranjem i pevanjem),
    • pravo javnog prikazivanja scenskih dela (npr. scenska izvedba dramskog dela u pozorištu),
    • pravo javnog prenošenja (npr. kada se muzičko delo koje se javno izvodi uživo u koncertnoj dvorani, istodobno priopštava javnosti izvan prostora te dvorane pomoću zvučnika ili na ekranu),
    • pravo javnog priopštavanja fiksiranog dela (npr. puštanje muzike s CD-a putem muzičkih linija i CD plejera),
    • pravo javnog prikazivanja,
    • pravo radiodifuzijskog emitovanja,
    • pravo radiodifuzijskog reemitovanja (slučaj kada se delo koje je primarno emitovala jedna organizacija za radiodifuziju istodobno u celosti i u neizmijenjenom obliku reemituje putem kablovske mreže ili od strane druge organizacije za radiodifuziju),
    • pravo javnog priopštavanja radiodifuzijskog emitovanja (slučajevi javnog priopštavanja kao što su oni kada se u ugostiteljskom obektu javno pušta muzika s radija ili televizije bez naplate ulaznica),
    • pravo stavljanja na raspolaganje javnosti (pravo priopštavanja javnosti putem Interneta ili druge slične globalne digitalne mreže).
  • pravo prerade - isključivo je pravo na prevođenje, prilagođavanje, muzičku obradu ili koju drugu prepravku autorskog dela.

Druga prava

Tzv. «druga prava autora» su prava koja nose obeležja i imovinskih i moralnih prava, a ne mogu da se svrstaju ni u jednu od navedenih kategorija. Ona obuhvataju prava na naknadu, pravo sleđenja (pravo autora na odgovarajući udio od prodajne cene, ostvarene svakom preprodajom orginala njegova likovnog dela koja usledi nakon prvog otuđenja dela od strane autora) i ostala druga prava autora (pravo pristupa delu, pravo zabrane javnog izlaganja dela)

Ograničenja autorsko pravo

Objavljenim autorskim delom može da se koristi bez autorovog odobrenja ili bez autorovog odobrenja i bez plaćanja naknade, samo u slučajevima kada to zakon izričito dopušta:

  1. privremene radnje reprodukcije autorskog dela
  2. reprodukcija autorskog dela - fizička osoba može reprodukovati autorsko delo na bilo koju podlogu ako to čini za privatno korišćenje, kao i reprodukovati autorsko delo u obliku fotokopije i za drugo sopstveno korišćenje, koje nema direktno ili posredno komercijalnu svrhu i nije namenjeno ili pristupačno javnosti. Nije dopuštena reprodukcija cele knjige osim ako su primerci te knjige rasprodani najmanje dve godine, notnih zapisa, elektroničkih baza podataka, kartografskih dela kao ni izgradnja arhitektonskog objekta.
  3. efemerne snimke - organizacija za radiodifuziju koja ima odobrenje za emitovanje autorskog dela može da snimi to delo sopstvenim sredstvima na nosač zvuka, slike ili teksta za potrebe sopstvenog emitovanja
  4. javne arhive, javne biblioteke, obrazovne i naučne ustanove, ustanove za predškolski odgoj i socijalne (karitativne) ustanove, a koje svoje usluge ne naplaćuju, mogu iz vlastitog primerka reprodukovati autorsko delo na bilo koju podlogu u najviše jednom primerku
  5. korišćenje autorskog dela u nastavi ili naučnom istraživanju, sudskim i upravnim odlukama, u svrhu informisanja javnosti
  6. citati - dopušteno je doslovno navođenje ulomaka autorskog dela koje je na zakonit način postalo pristupačno javnosti, radi naučnog istraživanja, nastave, kritike, polemike, recenzije, osvrta, u meri opravdanoj svrhom koja se želi da se postigne i u skladu s dobrim običajima, time da se mora naznačiti izvor i ime autora
  7. dopušteno je reprodukovanje autorskih dela koja su trajno smeštena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mestima pristupačnim javnosti te distribuisanje i priopštavanje javnosti takvih reprodukcija.
  8. dopuštena je prerada autorskog dela u parodiju u meri koja je potrebna za njen smisao, kao i karikaturu, a uz navođenje dela koje se prerađuje i njegovog autora

Vremensko ograničenje autorskog prava

Autorsko pravo traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti, bez obzira kada je autorsko delo zakonito objavljeno.

Autorsko pravo na anonimnom autorskom delu te objavljeno pod pseudonimom traje sedamdeset godina od zakonite objave tog dela.

Prestankom autorskog prava, autorsko delo postaje javno dobro, te može slobodno da se koristi uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog dela te časti ili ugleda autora.