Haloalkan — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Нема описа измене
Ред 2:
'''Haloalkani''' (''halogenoalkani'' ili ''alkil halidi'') su grupa [[hemijsko jedinjenje|hemijskih jedinjenja]] izvedenih iz [[alkan]]a koji sadrže jedan ili više [[halogen]]a. Oni su potskup opšte klase [[halougljenik]]a, mada se razlika obično ne naglašava. Haloalkani imaju široku primenu, i konsekventno postoje brojna hemijska i komercijalna imena. Oni se koriste kao sredstva za suzbijanje plamena, u [[Апарат за гашење пожара|aparatima za gašenje požara]], [[Sredstvo za hlađenje|sredstvima za hlađenje]], [[propelant]]ima, [[rastvarač]]ima, i [[lek]]ovima. Mnogi halougljenici su ozbiljni [[zagađivač]]i o toksini. Na primer, [[hlorofluorougljenik|hlorofluorougljenici]] dovode do [[oštećenja ozonskog omotača]]. [[Metil bromid]] je kontroverzni fumigant. Haloalkani koji sadrže hlor, brom i jod predstavljaju opasnost za [[ozonski omotač]], dok fluorinisani isparljivi haloalkani teorijski mogu da deluju kao gasovi [[gas staklene bašta|staklene bašte]]. [[Metil jodid]] je prirodna supstanca, koja ne doprinosi osiromašenju ozonskog sloja. Haloalkani ili alkil halidi imaju opštu formulu -{RX}-, gde je -{R}- alkil ili substituisana alkil grupa, a X je halogen (-{F, Cl, Br, I}-).
 
Haloalkani su bili poznati vekovima. Etil hlorid je sintetički proizvođen u [[15. vek]]u. Sistematska sinteza takvih jedinjenja je razvijena u [[19. vevek]]kuu uporedo sa razvojem organske hemije i razumevanja strukture alkana. Razvijeni su metodi za selektivno formiranje -{C}--halogen veza. Posebno svestrane metode obuhvataju dodavanje halogena u alkene, [[hidrohalogenacija|hidrohalogenaciju]] alkena, i konverziju [[alkohol]]a u alkil halide. Ti metodi su veoma pouzdani i lako primenljivi, te su haloalkani postali dostupni po pristupačnim cenama za upotrebu u industrijskoj hemiji, gde se halidne grupe zamenjuju drugim funkcionalnim grupama.
 
Mada se većina haloalkana formira sintetičkim putem, postoje prirodni izvori haloalkana, gde oni nastaju posredstvom bakterija, gljiva, a posebno morskih makroalgi (morskog korova). Više od 1600 halogenisanih organskih jedinjenja je identifikovano, pri čemu su bromoalkani najzastupljeniji. Bromirana organska jedinjenja u biologiji zastupljena u opsegu od metil bromida do nealkanskih [[aromatičnost|aromatičnih]] i nezasićenih jedinjenja (indola[[indol]]a, terpena[[terpen]]a, acetogenina[[acetogenin]]a, i fenola[[fenol]]a).<ref>{{Cite journal| journal = Natural Product Reports | year = 2004 | volume = 21 | pages =180&ndash;188 | doi = 10.1039/b302337k | title = The role of vanadium bromoperoxidase in the biosynthesis of halogenated marine natural products |first = Alison | last = Butler | coauthors = Catter-Facklin, Jayen M. | pmid = 15039842 | issue = 1}}</ref><ref>PMID 19363038 Review of vanadium-dependent bromoperoxidases in nature</ref> Halogenisani alkani su ređe sreću u kopnenim biljkama. Primer takvog jedinjenja je [[Fluorosirćetna kiselina|fluoroacetat]], koje se formira kao toksin u više od 40 biljnih vrsti. Poznati su i specifični [[dehalogenaza|dehalogenazni]] enzimi kod bakterija koji uklanjaju halogene Sa haloalkana.
 
==Reference==
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Haloalkan