Radio-drama — разлика између измена

442 бајта уклоњена ,  пре 10 година
нема описа измене
Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Ред 1:
{{čišćenje|neenciklopedijski|1|12|2011}}
'''Radio drama''' je oblik audio priče koja se prenosi putem [[radio]] talasa. Zbog nedostatka vizuelne komponente, radio drama se oslanja na [[dijalog]], [[muzika|muziku]] i zvučne efekte kako bi pomogla slušaocu da stekne što bolji utisak o priči.
 
== Početak ==
Preteča radio drame je nastajala još u kafanama, gde bi se okupila grupa ljudi slušajući šaljive priče i anegdote rečitih pojedinaca. Kasnije su ove kafane preimenovane u [[kabare]]ekabaree, u kojima su glumci izvodili posebno pripremljene repertoare. Upravo ovakva vrsta pozorišta je bila idealna za radio. Dvadesetih godina 20. veka u svetu je već počelo eksperimentalno izvođenje radio drama. U februaru [[1922]]. godine celi brodvejski mjuzikli, sa originalnom postavom koja izvodi delo, su emitovane iz studija kao radio drame. Počeli su da se koriste razni zvučni efekti, što je još više pomoglo popularizaciji ove vrste umetnosti.
 
Najpoznatija radio drama je verovatno „[[''Rat svetova]]“'', adaptacija [[Orson Vels]]aVelsa iz 1938. godine, koja je veliki broj američke publike ubedila da je počela invazija [[Марсовци|Marsovaca]]. Drama je kasnije izvođena i na drugim kontinentima, gde je postigla slične rezultate, što mnogo govori o popularnosti radija u to vreme. Sve do četrdesetih godina prošlog veka, ovaj oblik zabave je bio među najpopularnijim u svetu. Nakon toga, popularizacija televizije je sve više ugrožavala popularnost radija.
 
== Radio drama u Srbiji ==
Radio drama se u radiodifuznom sistemu Srbije emituje još od [[24. mart]]amarta [[1929]]. godine, kada je na [[Радио Београд|Radio Beogradu]] izvođena dramatizacija narodne pesme „Đakon Stefan i dva anđela“. Dramatizaciju su prilagodili prof. dr [[Vinko Vitezica]]Vitezić i dr [[Gustav Braun]], tadašnji urednici literarnih emisija, dok su uloge tumačili Prvaci [[Народно позориште у Београду|Narodnog pozorišta izu Beograda]]Beogradu, Jovan-Đedo Antonijević, [[Dobrica Milutinović]], Dara Milošević, Sara Todorović i [[Раша Плаовић|Radomir-Raša Plaović]].
 
Do tada predstave su igrane pred određenim brojem ljudi koji su se našli u sali, a od tog trenutka „radio svoje umetnosti nudi ljudskom uvu bez geografskih ograničenja vaskolikim prostorom Tesline galaksije bežičnog prenosa zvuka.“
 
U početku su se drame birale na osnovu popularnosti u pozorištu, sa pretpostavkom da ako se drama svidela publici u pozorišnoj sali, svideće se i publici na radiju. U potrazi za što većim brojem pretplatnika, [[Radio Beograd]] je počeo da proizvodi sve veći broj masovno popularnih drama, privlačnog karaktera i niske umetničke vrednosti. Fokus je bio na dramama zabavnog i šaljivog karaktera poput On, Ona i On, Jedan sat u ludnici, Da se menjamo, itd.
 
Popularnost ovakvih emisija je uslovila i stvaranje prvih radijskih zvezda poput [[Jelena Bilbija|Jelene Bilblije]], koja se često pojavljivala u produkcijama Radio Beograda i čiji rad su svakodnevno pratili i novinski časopisi.
 
Angažovanjem prvog reditelja, Jovana-Bate Konjivića 1938. godine, na Radiju Beograd se dešavaju velike i značajne promeni u radio drami. Kao stalni glumački ansambl radio drame angažovani su članovi Umetničkog pozorišta među kojima su bili [[Бранка Веселиновић|Branka Andonović]], [[Olga Spiridonović]], Nikola Popović, Stanko Kolašinac, Teja Tadić, [[Rahela Ferari]] i drugi. Sve ovo je doprinelo kvalitetnijem i umetnički bogatijem programu. Kada je 1939. godine vlada [[Споразум Цветковић-Мачек|Cvetković-Maček]] Radio Beograd proglasila za državno dobro, slede druge promene u pristupu radio drami. Pre svega oslobođena je finansijskog pritiska, budući da je finansirana sredstvima iz državnog budžeta. Predstave nisu bile ograničene programskom šemom, nego upravo trajanjem izvođenja, a ustaljen je i stalni termin u kojem su se izvodile radio drame. U to vreme on je bio svakog drugog ponedeljka u 20.00 časova. Pojavljuju se i prve dramaturške obrade za radio izvođenje.
 
Napredak i uspešna popularnost radiodifuzne umetnosti Radio Beograda je prekinuta [[6. aprila]] [[1941]]. godine nakon [[bombardovanja Beograda u Drugom svetskom ratu]], kada je pogođena i zgrada Akademije nauka u kojoj se tada nalazio Radio Beograd. Poslednja drama koja je emitovana u tom periodu je „Jelisaveta knjeginja crnogorska“, [[Đura Jakšić|Đure Jakšića]].
 
Nakon završetka rata Radio Beograd je nastavio sa emitovanjem radio drama. Godine 1949. snimljena je i prva radio drama koja je bila adaptacija pozorišne predstave „[[''Dundo Maroje]]“'', [[Marin Držić|Marina Držića]].
 
== Radio drama danas ==
Ред 28:
Ipak Radio Novi Sad se trudi da radio drami bar vrati stari sjaj kao i da popularizuje ovaj žanr raznim programskim akcijama, promocijama i cd izdanjima. Na sajtu RTV Vojvodine, na podkast stranici „Radio drama“ za sada je postavljeno 5 dramskih minijatura studenata režije Akademije umetnosti u Novom Sadu, klasa prof. Aleksandra Davića.
Dramski program na srpskom jeziku proslavio je 2011. godine 35 godina emitovanja radio drame, povodom čega je na kompakt disku objavio radio balade Laze Kostića „Đurđevi stupovi“, „Minadir“ i „Samson i Delila“ u režiji [[Srđan Arsenijević|Srđana Arsenijevića]].<ref>Lo­ti­na, R. [http://www.dnevnik.rs/naslovi/ba%C2%ADla%C2%ADde-u-sve%C2%ADtlo%C2%ADsti-etra „Ба­ла­де у све­тло­сти етра“], ''Dnevnik'', Novi Sad, 1. septembar 2011.</ref>
 
Urednica Dramskog programa na srpskom jeziku na Radio Novom Sadu je Mirjana Petrušić, a na mađarskom jeziku Edit Lakner.
Ред 38:
 
=== U svetu ===
U nekim delovima sveta, radio drama je i dalje popularan oblik zabave. Možda i najbolja osobina radio drame jeste relativno jeftina produkcija, koja omogućava eksperimentisanje sa delima nepoznatih autora. Baš kao što je radio drama koristila uspeh pozorišne predstave kao referencu za popularnost na radiju, tako [[televizija]] i [[film]] ponekad koriste uspeh radio drame za adaptaciju istoimenog dela na filmskom platnu i TV ekranima. Tako je „[[''Autostoperski vodič kroz galaksiju]]“'' prvo adaptiran za radio dramu, a nakon velike popularnosti, koja je osigurala povraćaj uloženih sredstava, snimljen je i visokobudžetni film. Takođe, skupe serije kojima popularnost opada na televiziji, ponekad se nastavljaju na radiju, čime su troškovi u velikoj meri redukovani.
 
Jedan od možda najvećih proizvođača radio drama je Britanski radio [[BBC]], koji proizvodi oko hiljadu drama godišnje. Još jedna od pogodnosti radio drame je ta da glumci i nakon velikog broja godina mogu da glume iste uloge, sa obzirom da se glas ne menja u velikoj meri. Ova pogodnost je korištena na BBC-jevim popularnim dramama kao „-{Doctor Who}-“, „-{Dad’s Army}-“, „-{Sapphire & Steel}-“, „-{The Tommorow People}-“ i „-{Thunderbirds}-“.
 
Danas se često prodaju transkripti radio drame na audio [[Компакт-диск|CD]]-u ili u -{[[MP3]]}- formatu. Novi momenat u radio drami počinje razvojem novih tehnologija dvadeset prvog veka. Stvaranjem internet radija, radio stanice su proširile krug slušalaca.
 
Kao audio forma predstave, radio drama ne zahteva vizuelnu pažnju, i pored niskobudžetne produkcije, ta činjenica je omogućila i dalji opstanak ovog vida umetnosti.
Анониман корисник