Milivoje Petrović Blaznavac — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м ispravke
Autobot (разговор | доприноси)
м ispravke
Ред 23:
 
== Biografija ==
Rođen je u porodici Petra, seoskog trgovca i dućandžije iz Blaznave. Njegova majka je služila u [[Miloš Obrenović|Miloševom]] konaku, pa su kružile priče da je pripadala Miloševom "haremu" i da je već bila trudna kada ju je Petar primio, uz dobar miraz. Blaznavac se nije protivio ideji da mu je knez Miloš pravi otac<ref>"Vlada Milana Obrenovića, knj. 1", Slobodan Jovanović, strpp. 2</ref>. Završio je osnovnu školu i bojadžijski zanat. Napustivši zanat, naizmenično je služio u policiji i vojsci.
 
Pošto je stao na stranu [[Ustavobranitelji|Ustavobranitelja]], protivnika kneza [[Mihailo Obrenović|Mihaila Obrenovića]], na čelu sa [[Toma Vučić Perišić|Tomom Vučićem Perišićem]], nagradili su ga premeštajem u [[Beograd]], gde je [[1848]], kao kapetan, postao ađutant kneza [[Александар Карађорђевић (кнез)|Aleksandra Karađorđevića]]. Na ovoj dužnosti je ostao dok nije pao u kneževu nemilost, možda zbog preterane bliskosti jednoj kneževoj kćeri<ref>Jovanović, strpp. 4</ref>. Kao poverljiv Knićaninov čovek, poslat je u Beč kako bi motrio na kneza Miloša. Pošto je pridobio njegovo poverenje, saznao je da knez namerava iskoristiti revolucionarni metež u Austriji kako bi se uz pomoć svojih ljudi vratio na vlast u Srbiji. Kako bi to sprečila, beogradska vlada je Blaznavcu dala uputstva da odmami Miloša u [[Zagreb]] gde bi ovaj bio zatvoren neko vreme. Tako se i dogodilo - u saradnji sa [[Ljudevit Gaj|Gajem]], Blaznavac je uspeo da knez Miloš bude pritvoren u Zagrebu dvadeset dana, pored čega su obojica od Miloša uzeli i novac za njegovo "spasavanje"<ref>Jovanović, strpp. 4-5</ref>. Nakon ovih događaja prelazi u pobunjenu [[Srpska Vojvodina|Vojvodinu]] gde se bori uz svog političkog zaštitnika [[Stevan Knićanin|Stevana Knićanina]].
 
Po povratku u [[Србија|Srbiju]] odobreno mu je usavršavanje u [[Beč]]u, [[Pariz]]u i vojnoj školi u [[Mec]]u. Tokom [[Krimski rat|Krimskog rata]] obavljao je diplomatske misije za srpsku vladu. Krajem [[1854]], u činu potpukovnika, postavljen je za načelnika vojnog odeljenja (nakon što je Knićanin postao ministar unutrašnjih dela), a u čin pukovnika, najviši u tadašnjoj srpskoj vojsci, unapređen je [[1858]]. godine. U Srbiju se te godine vraća knez Miloš, što je Blaznavac želeo sprečiti vojskom, ali je usled oklevanja ministra [[Ilija Garašanin|Garašanina]] ostao samo posmatrač događanja.
Ред 33:
Posle ubistva kneza [[Mihailo Obrenović|Mihaila]], [[29. maj]]a [[1868]], Blaznavac je izveo državni udar i proglasio za kneza [[Milan Obrenović|Milana Obrenovića]], dečaka od četrnaest godina, pre izbora skupštine. Do punoletstva [[Milan Obrenović|Milana]], Blaznavac je s [[Jovan Ristić|Jovanom Ristićem]] i [[Jovan Gavrilović|Jovanom Gavrilovićem]] činio trojno namesništvo, da bi nakon punoletstva kralja [[Milan Obrenović|Milana]] postao predsednik vlade, prethodno dobivši generalski čin koji je tada prvi put dodeljen u [[Србија|Srbiji]].
 
U jesen 1868. se se oženio [[Katarina Konstantinović|Katarinom Konstantinović]], nesuđenom [[Mihailo Obrenović|Mihailovom]] ženom i kneginjom, unukom [[Jevrem Obrenović|Jevrema Obrenovića]], Miloševog brata, zbog čega se spekulisalo da bi mogao sam zauzeti kneževski presto, umesto maloletnog Milana<ref>Jovanović, strpp. 21</ref>. Umro je iznenada od srčane kapi [[5. april]]a [[1873]], a sahranjen je u porodičnoj grobnici [[Jevrem Obrenović|Jevrema Obrenovića]] u [[Раковица (Београд)|Rakovici]].
 
== Porodica ==