Разговор:Хасанагиница — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
→Sramota: нови одељак |
|||
Ред 33:
Hasanaginicu su u Jugoslaviji učili svi jer je dostigla razinu najestetičnije književnosti.
Čovjek jednostavno ne može povjerovati da susjedni narodi svojataju ovu baladu jer su je učili u jugoslovenskim udžbenicima. Njima je i tada bio poznat ravnopravni jugoslovenski narod - Muslimani. Ova balada kulturno je i legitimno naslijeđe bošnjačkog naroda. Tome nije argument da je nastala u Bosanskom pašaluku, ona je zapravo do Jugoslavije bila isključivo tradirana kod "bosanskih muslimana", i to ponajprije onih koji su nakon Karlovačkog mira izbjegli u Bosnu a time sa sobom ponijeli i svoju tradiciju. Nakon što se Hasan-aga hipotetički protjerao iz ovog dijela "Hrvatske", sada su ga Hrvati proglasili hrvatskim. Nije smiješno, za
Svakome ko misli da je bošnjačka usmena književnost izmišljena, da je zapravo Bosna izmišljena iluzija, preporučujem čitanje bošnjačkih zbirki: Frndića:[http://de.scribd.com/doc/132785664/Narodni-Humor-i-Mudrost-Muslimana-BiH] i Koste Hörmanna [http://bs.scribd.com/doc/88960538/Narodne-pjesme-Muslimana-u-Bosni-i-Hercegovini-knjiga-1-Kosta-Hormann-1976]. Tu su "Bošnjaci od Bosne ponosite", koji su drugima vjerovatno najbolje poznati kao Turci. Nažalost, gospoda nikada nije ni pročitala bošnjačku usmenu književnost pa stoga anonimne "pjesme" rado posvaja. Ja bih preporučio posvajanje "Nigdje zore ni sabaha nejma" sa sljedecim stihovima:
|