1.572.075
измена
(dodavanje linkova) |
м (ispravke; козметичке измене) |
||
'''Inicijativa''' je sposobnost da se otpočne, pokrene nešto samostalno, voljnost da se preuzme prvi korak, kao i odgovornost za to, da se istraje u otpočetoj aktivnosti. Inicijativa je kad “prepoznam i uradim ono što mislim da treba da se uradi pre nego što to neko traži od mene”...<ref>[http://books.google.rs/books/about?id=Hn2LAgAAQBAJ&redir_esc=y -{''Sposobnost za ljubav i rad - O.L.I. Psihodinamska Integrativna Psihoterapija''}-]</ref>
== Eriksonova teorija ==
Prema teoriji [[Ерик Ериксон|Erika Eriksona]]<ref>Erikson, Erik, ''Identitet i životni ciklus'' (Beograd, 1985)</ref>, zrela, razvijena inicijativa je sposobnost da se razviju aktivnosti ili projekti, poverenje i uverenje da je u redu to uraditi, čak i ako postoji rizik neuspeha ili grešaka. Bazične vrline ili veštine koje su uključene u inicijativu su:
* osećanje svrhe i usmerenost,
* sposobnost donošenja odluka,
* sposobnost da se preduzme inicijativa i prikladni rizici.
Iako se izvesni rudimentarni oblici inicijative mogu videti i u ranijim razvojnim fazama, prema [[Ерик Ериксон|Eriksonu]] je odlučujuće i kritično vreme za razvoj inicijative uzrast između 3 i 5 godine života. U ovoj fazi života, kada je dete uvereno da je samostalna ličnost (što je posledica povoljnog razvoja u prethodnoj fazi sticanja autonomije između 2 i 3 godine), ono
[[Nebojša Jovanović (psihoterapeut)|Nebojša Jovanović]], osnivač [[O. L. I. metod|O.L.I. Integrativne Psihodinamske Psihoterapije]], govori o četiri pravca i dva smera razvoja inicijative. Smer inicijative može biti od razvoja (ka manipulaciji drugima, parazitiranju) ili ka razvoju, individuaciji. Pravci razvoja inicijative vezani su za izvore motivacije o kojima govore četiri [[Психоанализа|psihoanalitičke]] psihologije - psihologija [[Нагон|nagona]], psihologija [[Објектни однос|objektnih odnosa]], Ego psihologija i Self psihologija. Pokretačka sila, izvor inicijative, prema psihologiji nagona je potreba za zadovoljenjem nagona ([[Либидо|libida]] i agresije). Prema psihologiji objektnih odnosa pokretač inicijative je potreba za uspostavljanjem dobrih odnosa sa značajnim drugima-„objektima”. Prema Ego psiholozima, izvor inicijative leži u potrebi ega za ovladavanjem, adaptacijom, efikasnim funkcionisanjem. Prema Self psihologiji, bazični pokretači su sržne ambicije i ideali osobe, potreba za kreiranjem kohezivne, dobre slike o sebi. Ove teorije se ne isključuju, već se nadopunjavaju.
== Organizacija ličnosti u odnosu na motivacione faktore ==
Kada se razmišlja o inicijativi osobe, pravcima u kojima je usmerena, njenom kvalitetu, suštinski je bitno razumeti šta je pokreće i zašto. Oko primarnih motivacionih snaga se organizuje ličnost osobe. Svako razvija ličnu organizaciju tih pojava. Svako razvija personalnu hijerarhiju pojava i motiva ove četiri [[Психологија|psihologije]]. Nije svaka od ovih motivacija podjednako važna. Jedno ili drugo postaje centralno, a ostalo se organizuje oko njega. Ali, ono što postaje centralno u ličnoj hijerarhijskoj organizaciji varira od osobe do osobe. Neke ljude primarno pokreće hedonizam (potreba za telesnim uživanjem), druge potreba za uživanjem u vlastitoj efikasnosti, treće otreba za odnosima sa drugima, četvrte ambicije, ideali, doživljaj misije u životu... Svaki od ovih motivacionih pravaca može imati zreli ili nezreli smer, način zadovoljavanja potreba.
Neki od motivacionih pravaca kod određene osobe može postati centralni (zadovoljenje nagona, [[Објектни однос|objektni odnosi]], ego organizacija, doživljaj selfa) i hijerarhijski nadređen ostalim pojavama i to samo predstavlja ljudsku varijabilnost. U
U [[O. L. I. metod|O.L.I. Integrativnoj Psihodinamskoj Psihoterapiji]] inicijativa je svrstana u bazične [[
== Vidi još ==
== Reference ==
{{reflist}}
== Spoljašnji izvori ==
|
измена