Tolerancija na ambivalenciju — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Ред 7:
Za [[Меланија Клајн|Melaniju Klajn]]<ref>Klein, Melanie ''A contribution to the psychogenesis of manic-depressive states'' (1935)</ref> [[Амбиваленција|ambivalencija]] je bila ključ u formulisanju njene teorije depresije. Prema njenoj teoriji, u prvoj fazi života odojčeta (paranoidno šizoidna pozicija) dete nema doživljaj majke kao celine, već su njegova iskustva podeljena u dve grupe doživljaja i osećanja se usmeravaju na „parcijalne objekte“. Pozitivna iskustva se odnose na „dobru dojku“ prema kojoj se oseća [[Љубав|ljubav]], a negativna na „lošu dojku“ prema kojoj se oseća [[Мржња|mržnja]]. Kada dete počne da spaja svoja doživljavanja majke u jednu celinu, u doživljaj osobe (celog objekta) javlja se depresivna anksioznost (depresivna pozicija)<ref>Melanie Klein, ''Mourning and its relation to manic-depressive states'' (London, 1940)</ref>. Dete postaje svesno da oseća i ljubav i mržnju prema istoj osobi i plaši se sopstvene destruktivnosti koja bi mogla da uništi majku (kao i destruktivnosti objekta ljubavi u koji projektuje sopstvenu agresivnost). Ako pozitivna osećanja preovlađuju, depresivna anksionznost se može prevazići i javlja se potreba za reparacijom (popravljanjem štete). Kada je konflikt intenzivno suprotnih osećanja isuviše jak, može doći do regresije na preambivalentni stadijum (paranoidno šizoidnu poziciju) korišćenjem mehanizma cepanja na dobre i loše aspekte objekta-”parcijalne objekte”. Melanholija je hiperambivalentno stanje intenzivne borbe između ljubavi i mržnje, dok se šizofrenija može smatrati bazično antiambivalentnim procesom gde se suprotstavljeni impulsi radikalno razdvajaju. To se postiže ili tako što se prema istom objektu, u različitom vremenu, oseća i ispoljava samo jedna strana ambivalentnih osećanja u čistom obliku (ili ljubav, ili mržnja), ili tako što se simultano suprotstavljena osećanja usmeravaju na parcijalne objekte koji su odvojeni, podeljeni (cepa se doživljaj osobe na njene delove koji se vole ili mrze, gubi se doživljaj druge ličnosti kao celine). Sposobnost tolerisanja koegzistencije ambivalentnih osećanja je jedna od najbitnijih sposobnosti koje razdvajaju normalnost i patologiju.
 
U [[O. L. I. metod|O.L.I. Integrativnoj Psihodinamskoj Psihoterapiji]] tolerancijatoleranciju na ambivalenciju se, prema funkciji koju obavlja, osnivač O.L.I. metoda, [[Небојша Јовановић (психотерапеут)|Nebojša Jovanović]] naziva “usmerivač psihe”<ref>[http://books.google.rs/books/about?id=Hn2LAgAAQBAJ&redir_esc=y -{''Sposobnost za ljubav i rad - O.L.I. Psihodinamska Integrativna Psihoterapija''}-]</ref> jer je sposobnost tolerisanja oprečnih emocija preduslov sposobnosti odlučivanja. Ako se osoba ne brani od oprečnih emocija, već je u stanju da ih odvaga, sposobna je i da “prelomi”, odluči se. U O.L.I. metodu tolerncija na ambivalenciju spada u bazične [[emocionalne kompetencije]], sposobnosti za obradu i upravljanje emocijama na koje su sastavni delovi složenijih sposobnosti - sposobnosti za ljubav i rad. Rad na razvoju bazičnih [[Emocionalne kompetencije|emocionalnih kompetencija]] je osnova [[O. L. I. metod|O.L.I. Metoda]].
 
== Vidi još ==
* [[Психоанализа|Psihoanaliza]]