Hidrotermalni izvori — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м ispravke
Autobot (разговор | доприноси)
м Разне исправке
Ред 7:
Hidrotermalne tečnosti su bogate rastvorenim gasovima ([[vodoniksulfid]], [[metan]], [[ugljen monoksid]], [[ugljen dioksid]] i [[vodonik]]) i metalima ([[silicijum]], [[mangan]], [[gvožđe]], [[cink]]). Sastav i fizičko-hemijske karakteristike hidrotermalnih tečnosti su posledica temperature i vrste [[stena]] kroz koje je tečnost prošla. Mogu se razlikovati crni i beli dimnjaci.
 
Hidrotermalni dimnjaci hrane okeane gvožđem (50 .000 t/godišnje) čime pospešuju rast [[Планктон|fitoplanktona]]. Značajni su učesnici u prirodnom ispuštanju ugljen dioksida. Posebno su važni u [[Južni okean|Južnom okeanu]] gde hrane 20 .000 tona fitoplanktona. Međutim, samo 0,2% gvožđa iz vrelih podvodnih izvora ostaje rastvoreno.<ref>-{Chemical & Engineering News Vol. 86 No. 35, 1 Sept. 2008, "Tracking Ocean Iron", pp. 62}-</ref>
 
Strukture evoluiraju s vremenom, ali su prolazne: dimnjaci traju od 10 do 100 [[godina]]. Oni mogu propasti, a kanali se mogu ugušiti mineralima. Aktivno područje uz greben se može pomaknuti i uzrokovati nastanak novih dimnjaka i nestanak starih.