Mandžurci — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
м ispravke |
м Бот: исправљена преусмерења |
||
Ред 2:
[[Датотека:manchuguard.jpg|десно|мини|210п|Jedan od mandžurskih telohranitelja [[Car Qianlong|cara Qianloga]] (1760) s prepoznatljivom kapom]]
'''Mandžurci''' ([[Mandžurski jezik|mandžurski]]: [[Датотека:Manjui gisun.svg|10п]] ''Manju''; {{zh-stp|s=滿族 |t=满族 |p=Mǎnzú}}) su [[
Mandžurci su se uglavnom asimilirali u [[Han Kinezi|Han Kineze]], a tokom tog procesa je došlo do značajnih kulturnih i drugih promena u obe etničke grupe. Danas je [[mandžurski jezik]] gotovo izumro, a njime govori samo manjih broj starijih ljudi u seoskim sredinama severoistočne Kine, kao i nekoliko naučnika; oko 10.000 ljudi govori [[Sibe]]om (Xiboom), modernim mandžurskim dijalektom koji se govori u regiji [[Ili]] u [[Sinkjang]]u. Posljednjih nekoliko godina, međutim, ponovno se javio interes za mandžursku kulturu i među Mandžurcima i među Han Kinezima. Danas postoji veliki broj Kineza koji imaju barem nekoliko Mandžuraca među precima, ali se oni uglavnom izjašnjavaju kao Kinezi. Usvajanje preferencijalne politike prema etničkim manjima (prednost pri upisu na univerzitete i zapošljavanju u državnim službama) je takođe potaklo kineske građane mešanog kinesko-mandžurskog porijekla da se izjašnjavaju kao Mandžurci.
Ред 29:
Godine [[1616]]. mandžurski vođa [[Nurhači]] (1559—1626) je ustanovio Kasnu dinastiju Jin (後金 Hòu Jīn) / Amaga Aisin Gurun, od strane podanika nazivanu Mandžurskom Državom (manju gurun) i ujedinio mandžurska plemena, ustanovivši (ili barem proširivši) mandžurski [[Sistem zastava]], vojnu strukturu koja je mandžurske snage učinila superiornim brojčano nadmoćnim kineskim snagama na bojnom polju. Godine 1636. Nurhačijev sin [[Hong Taiji]] je reorganizovao mandžurske snage, popunivši ih Mongolima, Korejcima i savezničkim Kinezima i promenio ime države u ''[[Dinastija Ćing|Ćing]]'', a formalno je promenio ime naroda u [[Mandžurci|Mandžurce]].
Nurhači je kasnije osvojio oblast oko Mukden (današnjeg [[Шенјанг|Šenjang]]) i od nje stvorio novu prijestolnicu [[
Iz političkih razloga rani [[Mandžurija|mandžurski]] carevi su se ženili sa potomcima velikih [[Mongoli|mongolskih]] kanova, tako da bi njihovi potomci (kao car [[Kangxi]]) mogli biti viđeni kao legitimni naslednici mongolske [[
Pred kraj dinastije Ćing, Mandžurci su bili prikazivani kao strani kolonizatori od strane [[Kineski nacionalizam|kineskih nacionalista]] kao što je [[Sun Yat-Sen]], iako su njegovu republikansku revoluciju bili podržavali mnogi reformski orijentisani mandžurski službenici i oficiri. Taj prikaz je relativno brzo nestao nakon [[Revolucija 1911|revolucije 1911]] i nova Republika Kina je nastojala Mandžurce predstaviti kao integralni dio kineske nacije.
Ред 37:
== Mandžukuo ==
[[Датотека: Manchukuo map.png|thumb|right]]
Godine [[1931]]. Japanci su u Mandžuriji stvorili [[marionetska država|marionetsku državu]] zvanu [[Манџукуо|Mandžukuo]] pod carem [[Puyi]]om. Međutim, u to doba u Mandžuriji su većinsko stanovništvo sačinjavali Han Kinezi, a čak i među samim Mandžurcima taj projekt nije izazvao neko veliko oduševljenje. Država je ukinuta nakon završetka [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], a teritorija je vraćena Kini. Asimilacija je nastavljena i dalje, ali ne potpuna, jer danas u Kini ima preko 10 miliona Mandžuraca koji su se odrekli svog jezika, ali ne i nacionalnog imena. Mandžuraca koji govore svoj jezik ima samo desetak hiljada.
== Vidi još ==
|