Restrikcioni modifikacioni sistem — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Бот: Селим 7 међујезичких веза, које су сад на Википодацима на d:q2596062
Ред 10:
Postoji pet vrsta restrikcionog modifikacionog sistem: tip I, tip II, tip -{IIS}-, tip III i tip IV. Svi oni imaju aktivnost [[restrikcioni enzim|restrikcionog enzima]] i [[metilaza|metilaze]]. Oni su imenovani po redu otkrića, mada se sistem tipa II najčešće sreće.
 
'''Sistemi tipa I''' su najkompleksniji. Oni se sastoje od tri polipeptida: R (restrikcija), M (modifikacija), i S (specificičnost). RezultirajućiRezultujući kompleks može da preseca i metiliše DNK. Obe reakcize koriste ATP. Presecanje se često javlja na znatnom rastojanju od mesta prepoznavanja. ''S'' podjedinica određuje specifičnost restrikcije i metilacije. Presecanje se javlja na promenljivim rastojanjima od mesta prepoznavanja, tako da diskretni opsezi nisu lako uočljivi [[Електрофореза|gel elektroforezom]].
 
'''Sistemi tipa II''' su najjednostavniji i predominantni. Umesto da rade u kompleksu, [[metiltransferaza]] i [[endonukleaza]] su kodirane kao dva zasebna proteina i deluju nezavisno. Oba proteina prepoznaju isto mesto prepoznavanja, te imaju kompetitivno dejstvo. Metiltransferaza deluje kao [[monomer]] koji metiliše jedan po jedan lanac dupleksa. Endonukleaza deluje kao [[proteinski dimer|homodimer]], koji preseca oba lanca. Do presecanja dolazi na definisanoj poziciji blizo ili unutar sekvence prepoznavanja, čime se proizvode diskretni fragmenti tokom elektroforeze na gelu. Iz tog razloga se sistemi tipa II koriste u laboratorijama za [[ДНК анализа|DNK analizu]] i [[molekulsko kloniranje|kloniranje gena]].