Јован Ристић (редитељ) — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нова страница: Rođen je 2. aprila 1939. u Beogradu, odrastao u Molerovoj, maturirao u III muškoj, leta provodio na radnim akcijama, zamalo postao oficir, probao da studira mašinstv…
 
Ред 1:
{{почетник|2|05|2014}}
Rođen je 2. aprila 1939. u Beogradu, odrastao u Molerovoj, maturirao u III muškoj, leta provodio na radnim akcijama, zamalo postao oficir, probao da studira mašinstvo, čak i prava da bi konačno pronašao Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju, gde upisuje režiju kod prof. Vjekoslava Afrića. U zaletu, jedan za drugim, osniva niz kamernih teatara: DADOV, zatim Teatar Levo, Kabare Stepenice, Kabare Komarac, kao i Pozorište igralište sa Radomirom Stevićem Rasom. Postaje asistent [[Бојан Ступица|Bojana Stupice]], prati ga u stopu obuzet njegovim postupcima, pokušava malo i da liči na njega, pa Trifkovića režira unatraške, i postaje ekscentrični boem o čijim ispadima bruji tadašnja beogradska “štrafta”. U teatru i počinje njegova karijera. Režirao je u mostarskom i beogradskom Narodnom pozorištu, Ateljeu 212, Savremenom pozorištu, Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu i Teatru “Gavela” u Zagrebu. Na televiziju dolazi 1966. kao reditelj kultne serije “Koncert za ludi mladi svet”, koncipira prve muzičke spotove Elipsa i Silueta, potom se u subverzivnom mjuziklu “Naše priredbe” kritički poigrava sa osetljivim društvenim paradoksima, režira “Divlje godine”, “Mokranjčeve dane”, “Povratak džezu”, “Bilo pa prošlo”, “Sedam plus Sedam”, “Malo ja, malo ti” i još 2500 televizijskih emisije, uz 3000 manifestacija među kojima i osam sletova za Josipa Broza Tita. Režira prvi Zdravkov koncert na Marakani, a potom i film “Pjevam danju, pjevam noću” Vodi autorski tim “Nedeljnog popodneva i “Igara bez granica”. Jedan je od osnivača II programa Televizije Beograd, u kojoj je proveo 48 godina kao reditelj, urednik i autor emisija. Uporedo radi za italijanske (RAI), nemačke (ZDF), rumunske, bugarske, mađarske, sovjetske i portugalske televizijske kuće. Učestvuje na festivalima u Varšavi, Dablinu, Moskvi, Barseloni, Bledu, Portorožu i drugim gradovima širom bivše Jugoslavije, osvajajući više od dvadeset važnih nagrada među kojima i Zlatnu ružu Montrea 1979.
Povrh svega bio je svestrani kolekcionar I jedan od naših najznačajnih filatelista, dobitnik zlatnih medalja I komesar srpskih postavki na međunarodnim izložbama. Zahvaljujući njegovim idejama i upornosti dobili smo divne serije maraka posvećenih glumcima i rediteljima.