Anatol Frans — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м додана категорија Парижани помоћу геџета HotCat
Нема описа измене
Ред 1:
{{transkripcija}}
{{Književnik-lat
|Ime = Anatol FranFrans
|boja = #B0C4DE
|slika = Anatole FranceAFrance 1921.jpgpng
|opis slike = Anatol Frans
|puno ime = Anatol Frans
|rođen = [[16. april]] [[1844]]. [[Pariz]] [[Francuska]]
|umro = [[12. oktobar]] [[1924]]. [[Tur (grad)|Tur]] [[Francuska]]
|nagrade = [[Nobelova nagrada za književnost]]
|uticao =
|uticali =
Ред 17:
'''Anatol Frans''' ({{jez-fr|Jacques Anatole François Thibault|el}}) ([[Pariz]], [[16. april]] [[1844]]. - [[Tur]], [[12. oktobar]] [[1924]].), francuski književnik.
 
Rođen u porodici poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijetsvet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. [[Alfred Drajfus]]ova afera, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovom životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažovanu književnost.
 
U prvom razdoblju svog književnog rada Frans je prije svega esteta i diletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i [[roman]]e, u kojima, bez obzira tretira li savremenu (''„Zločin Silvestra Bonarda“'', 1881.) ili istorijsku tematiku (''„Tais“'', [[1890]]., ''„Pečenjarnica kraljice Pedik“'', [[1893]]. i dr), dominira [[скептицизам|skepticizam]] i [[esteticizam]].
Ред 23:
Nakon Drejfusove afere daje oštru društvenu kritiku u ''„Savremenoj istoriji“'' i u nizu filozofsko-satiričkih romana (''„Ostrvo pingvina“'', [[1908]]., ''„Bogovi žeđaju“'', [[1912]], ''„Pobuna anđela“'', [[1914]].). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera (''„Knjiga moga prijatelja“'', 1885, ''„Mali Pjer“'', [[1918]]. i dr.).
 
Mada nije nikad postigao široku popularnost, Frans je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu vekova i glas svijestisvesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotulepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.
 
Dobitnik je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelove nagrade za književnost]] za [[1921]]. godinu.
 
'''Ostala djela:'''
 
* „Crveni ljiljan“
* „Život u cvatu“
 
Član [[Francuska akademija|Francuske akademije]] postao je [[1896]], na poziciji broj 38. bio je u periodu [[1896]]-[[1924]].
 
==Dela==
* Zločin Silvestra Bonarda
* Tais
* Pečenjarnica kraljice Pedik
* Savremena istorija
* Ostrvo pingvina
* Bogovi žeđaju
* Pobuna anđela
* Knjiga moga prijatelja
* Mali Pjer
* Crveni ljiljan
* Život u cvatu
* Mišljenja g.Žeroma Koanjara
* Mršava mačka
* Želje Žana Serviana
* Epikurov vrt
* Na belome kamenu
* Pozorišna priča
 
==Citati==
[[File:Anatole France young years.jpg|thumb|Anatol Frans iz mlađih dana]]
{{cquote|Obrazovanje se ne sastoji od toga koliko ste zapamtili ili koliko znate. Sastoji se od toga da razlikujete koliko znate, a koliko ne.}}
{{cquote|Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži?}}
 
{{Други пројекти
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Anatol_Frans