Корисник:Iwan011/Antikomiterna pakt

• Posle pokušaja nacističkog drzavnog udara u Austriji 1934. godine, odnosi između Nemačke i Italije postali su još bliži, a veza izmedju Musolinija i kancelara Šušniga vrlo srdačna • Zajednička italijansko – nemačka akcija u Španiji nije bila posledica samo ideološke bliskosti režima ovih dveju zemalja sa pokretom generala Franka, već i rezultat njihovog međusobnog političkog približavanja, do kojeg je došlo sredinom 1936. godine. Hitler je 23. septembra 1936. godine uputio u Rim svog ministra pravde Hansa Franka, koji je uručio Musoliniju zvaničan poziv da poseti Berlin, i govorio je o “neophodnosti što tesnije saradnje između Nemačke i Italije”. Na ovaj poziv Musolini se odazvao tako što je u Berlin poslao svog zeta Galeacija Cana (grof Cano), koji je tom prilikom predao Hitleru jedan poverljiv dosije dokumenata, pod naslovom “Nemacka opasnost”.

• Ovaj razgovor između Hitlera i Cana, označio je prvi opšti dogovor Nemačke i Italije o podeli interesnih sfera na evropskom jugo–istoku. Na kraju Canove posete 25. oktobra 1936, potpisan je Nemačko–Italijanski sporazum, kojim je Nemačka formalno priznala pripajanje Etiopije Italiji i ozvaničen je dogovor o priznavanju Frankove vlade u Španiji, i kojim su najzad odredjeni pravci Nemacko – italijanske saradnje. • Tako je 1936. godina, koja je inače bila puna dramatičnih zbivanja na međunarodnoj pozornici, krunisana stvaranjem osovine Berlin – Rim. Za kratko vreme će postati prvorazredna međudržavna grupacija, koja diktira karakter i pravce internacionalne politike.

• Antikominterna pakt koji zaključen 1936. godine između Nemačke i Japana, predstavljao je direktnu borbu protiv komunizma, tj. Sovjetskog saveza. Osim što je trebao da se bori protiv komunizma, Nemačkoj je doneo i drugu korist: -davalo je mogućnost da se agresivni planovi Nemačke pred zapadnim silama jos ubedljivije prikazu kao isključivo antikomunistički i antisovjetski; -računalo se da se uz pomoć Japana Velika Britanija i Francuska što jače pritisnu i ugroze na Dalekom Istoku, kako bi oslabile njihovu otpornost u Evropi. • Postojali su i odredjeni interesi u Japanu, koji je imao ekspanzionističke pretenzije na Dalekom istoku i Pacifiku, gde su mu glavni protivnici bili SAD, Velika Britanija i Francuska, a ne SSSR. Namera im je bila da se šire po Dalekom istoku, onda kada bi Francuzi i Britanci bili zauzeti borbama u Evropi (starom kontinentu). • Nemačka pomoć bi bila od kapitalnog značaja, ako bi se Japan ipak upleo u sukob sa SSSR-om. • Prvi Nemački koraci u Tokiju u pravcu zaključivanja vojnog saveza sa Japanom bili su učinjeni u leto 1935. godine. • Sve do sredine 1936, japanska vlada je izbegavala da na Nemački predlog da jasan odgovor. Tada su Nemci podneli nov, znatno drugačiji : dve zemlje bi zaključile ugovor protiv kominterne kao glavnog nosioca komunističke opasnosti, kojim bi bio priključen tajni dodatak uperen protiv SSSR-a. • Posle dužeg razmišljanja i dvoumljenja, vojno–političko vođstvo Japana prihvatilo je predlog o zaključenju pakta sa Nemačkom u formi anti–komunističkog, a ne anti–sovjetskog sporazuma. Tako je 25. novembra 1936. godine između Nemačke i Japana potpisan ugovor na pet godina o pružanju zajedničkog otpora “subverzivnoj aktivnosti” komunističkoj internacionali, i njenoj razornoj delatnosti protiv postojećih država i društveno–političkog sistema. • Antikominterna pakt je imao tajni dodatak, koji je predviđao da u slučaju “neizazvanog napada ili pretnje napadom od strane SSSR-a na jednu od potpisnica,druga neće preuzeti ništa što bi olakšalo položaj SSSR-a”.

• U Sovjetskom savezu, antikominterna pakt je izazvao veliko uznemirenje. Moskva je optužila Nemačku i Japan da pripremaju “Sveti rat protiv Sovjetskog saveza”.

• Hitler će u toku 1937. godine glavnu pažnju usmeriti na pridobijanje Italije za antikominterna pakt. Zbog dobrih odnosa sa SSSR-om, Musolini će dugo oklevati da mu pristupi. Da bi se pridobila Italija, najpre je Gering putovao u Rim u januaru 1937. godine, noseći Musoliniju predlog o stvaranju zajedničke Nemačko – Japansko – Italijanske pomorske formacije, i zahtev da Italija napusti Društvo naroda. Ključ pridobijanja Italije bila je Musolinijeva poseta Hitleru u Minhenu i Berlinu 24-29. septembra 1937. godine. U toku pomepznih svečanosti, Duče se prelomio (u govoru koji je održao na grandioznom mitingu pred 800.000 stanovnika Berlina, rekao je: “Kad fašist ima prijatelja, on ide sa njim do kraja”). Nekoliko nedelja kasnije, tačnije 6. novembra 1937. godine, Italija je pristupila antikominterna paktu.

• Antikominterna biće okosnica Trojnog pakta koji će se kasnije stvoriti