Fitohemija se bavi izučavanjem jedinjenja izvedenih iz biljki, i.e. fitohemikalija. Ova oblast istraživanja nastoji da opiše strukture velikog broja sekundarnih metaboličkih jedinjenja prisutnih u biljkama, funkcije tih jedinjenja u ljudskoj i biljnoj biologiji, i biosintezu tih jedinjenja. Biljke sintetišu fitohemikalije iz mnoštva razloga, uključujući sopstvenu zaštitu protiv napada insekata i od biljnih bolesti. Fitohemikalije u prehrambenim biljkama su često aktivne u ljudskoj biologiji, i u mnogim slučajevima su zdravstveno korisne.[1] U biljkama je prisutno mnoštvo različitih tipova jedinjenja. Četiri najvažnije biohemijske klase su alkaloidi, glikozidi, polifenoli, i terpeni.

Fitohemija se može smatrati potpoljem botanike ili hemije. Aktivnosti se mogu sprovoditi u botaničkim baštama ili u divljini uz pomoć etnobotanike. Ova disciplina nalazi primenu u farmakognoziji, ili otkrivanju novih lekova, a koristi se i u raznim studijama biljne fiziologije.

Aparatura za istreaživanja u fitohemiji

Reference уреди

  1. ^ Arnason, John T.; Mata, Rachel; Romeo, John T. (11. 11. 2013). „Phytochemistry of Medicinal Plants”. Springer Science & Business Media. ISBN 9781489917782. 

Literatura уреди