Hellsing (јап. ヘルシング, Herushingu) je japanska manga koju je napisao i ilustrovao Hirano Kota. Manga je prvo izašla u časopisu Young King OURs 1997. godine, a završila se u septembru 2008. godine. Prati misterioznu i tajnu organizaciju Helsing dok se bori protiv vampira, zombija i drugih paranormalnih neprijatelja koji žele da ugroze Englesku.

Hellsing
Naslovna strana prvog toma mange
ヘルシング
(Herushingu)
ŽanrAkcija, horor, naučna fantastika
Manga
AutorHirano Kota
IzdavačShōnen Gahōsha
Engleski izdavačАустралија Madman Entertainment
Сједињене Америчке Државе Канада Dark Horse Comics, Digital Manga
Сингапур Chuang Yi
Ciljna grupaSeinen
ČasopisYoung King OURs
Prvo izlaženje30. april 1997.30. septembar 2008.
Tomovi10
Manga
Hellsing: Početak
AutorKouta Hirano
IzdavačShōnen Gahosha
Ciljna grupaSeinen
ČasopisYoung King OURs
Prvo izlaženje2001.15. februar 2006.
TV anime
Režiser Umanosuke Ida
Scenarista čijaki Dž. Konaka
Kompozitor Jasuši Iši
Studio Gonzo, Digimation
Nosilac licence Аустралија Madman Entertainment
Сједињене Америчке Државе Канада Funimation
Уједињено Краљевство Manga Entertainment
ADV Films (isteklo)
Mreža Fuji TV
Engleska mreža Канада G4techTV
Сједињене Америчке Државе Encore Action
Јужноафричка Република Animax
Premijerno prikazivanje 10. oktobar 2001.16. januar 2002.
Epizode 13
Originalna video animacija
Hellsing Ultimate
Režiser
  • Tomokazu Tokoro (#1–4)
  • Hirojuki Tanaka (#5–7)
  • Jasuhiro Macumura (#8–10)
Producent
  • Jasujuki Ueda
  • Jošijuki Fudetani
Scenarista
  • Hidejuki Kurata (#1–4)
  • Josuke Kuroda (#5–10)
Kompozitor Hajato Macuo
Studio
  • Satelight (#1–4)
  • Madhouse (#5–7)
  • Graphinica & Kelmadick (#8–10)
Nosilac licence Аустралија Madman Entertainment
Сједињене Америчке Државе Канада Funimation
Уједињено Краљевство Manga Entertainment
Datum izdavanja 10. februar 2006.26. decembar 2012.
Trajanje 40–65 minuta
Epizode 10
Portal Strip

U 2001. godini, Hirano je u posebnoj ediciji Young King OURs izbacio „Hellsing: Početak”, mangu koja se bavi prošloću glavnih likova.

Anime seriju je proizveo studio Gonzo. Režiser je bio Umanosuke Ida, a scenarista Čijaki Konaka. Ima 13 epizoda, i potpuno je drugačija priča od mange. Puštala se na japanskoj televiziji od oktobra 2001. do januara 2002 godine.

Originalna video animacija (OVA) koja se zvala Hellsing Ultimate je za razliku od originalnog Hellsing−a pratila priču iz mange.[1] Serija je imala 10 epizoda, i trajala je od februara 2006. do decembra 2012. godine.

Priča уреди

Radnja priče je o Kraljevskom redu protestanskih vitezova koje je vodio Abraham Van Helsing. Helsingova misija je bila da pronalazi i uništava nemrtve i ostale nadrealne pojave koje mogu ugroziti Kraljicu i domovinu. Organizaciju trenutno vodi Ser Integra Feirbruk Vingejts Helsing, koja je nasledila vođstvo nad organizacijom posle smrti njenog oca. Nju štite verni batler porodice Helsing i bivši vojnik u službi njenog oca, Volter Dornez. Među njenim saveznicima je i Alukard, prastari vampir koji je prihvatio da služi porodici nakon što je izgubio od Abrahama Van Helsinga sto godina pre događaja u mangi. Pojavljivanje nemrtvih sve je češće u Engleskoj i svetu, i Ser Integra pokušava da otkrije razlog za to.

Manga obiluje scenama borbe i nasilja koje se pojavljuju između političkih intriga zaraćenih strana.[2]

Manga уреди

Manga se prvi put pojavila u časopisu Young King OURs 1997. godine i trajala je 11 godina do zadnjeg poglavlja koji je izašao u novembru 2008. godine.[3] Izadavačka kuća Dark Horse Comics je licencirala mangu na engleski jezik. Prvi tom je izašao 1. decembra 2003. godine i trajao do 19. maja 2010, kompanija je prevela sve knjige, svih deset tomova.

Zapaljeni krst уреди

Zapaljeni krst je priča iz tri poglavlja koja prati Hajnkel Vulf i Jumiko Takagi, sa pojavljivanjem Aleksandra Andersona i Enrika Maksvela. Hajnkel i Jumiko, katolička kaluđerica i ubica, rade za Iscariot organizaciju. Za vreme tri poglavlja njih dve se sreću sa mnogim neprijateljima u koje spadaju: islamski teroristi, komunistički revolucionari i čudan paganski kult.

Hellsing: Početak уреди

U 2001, Hirano je počeo da izdaje poglavlja priče iz prošlosti „Helsing: Početak” u specijalnoj ediciji Young King OURs-a, od kojih je šest poglavlja bilo izdato u maju 2009. godine. Radnja prati četrnaestogodišnjeg Voltera C. Dorneza i Alukarda u obliku male devojčice, dok napadaju Milenijumsku bazu za operacije u Poljskoj za vreme Varšavskog ustanka.

Likovi (OVA) уреди

Najbitniji likovi su:

  • Alukard (Đouđi Nakata)[4]
  • Seras Viktorija (Fumiko Orikasa)[4]
  • Ser Integra Feirbruk Vingejts Helsing (Jošiko Sakakibara)[4]
  • Volter C. Dornez (Motomu Kijokava)[4]
  • Aleksandar Anderson (Norio Vakamoto)[5]

Muzika уреди

Muziku anime serije je komponovao Jasuši Iši i prodavana je u dvodelnom setu. „Helsing originalni soundtrek: Provala” je izdat 22. novembra 2001. godine[6] i u njemu se nalazi 20 numera. Drugi soundtrek, „Helsing originalni sountrak: Propast”, sadrži još 22 numere i izdat je 22. februara 2002. godine.[7]

U anime seriji su se koristile dve muzičke melodije. Logos Naki World („Svet bez Boga”) od Jasušija Išija koja se koristi kao početna špica za svih trinaest epizoda. Mr.Big izvodi drugu pesmu Shine („Sijati”) za završnu špicu. U Hellsing Ultimate muziku je komponovao Hajao Macuo, a izvodio je varšavski filharmonijski orkestar sve do pete OVA-e. Šesta i sedma OVA uključuje pesme od japanske rok grupe Suilen sa nazivom Magnolia i Shinto-Shite.

Reference уреди

  1. ^ Johnston, Chris. "Hellsing Ultimate". Newtype USA 5 (11) pp. 44–45. Novembar 2006. ISSN 1541-4817.
  2. ^ Manga-Vodič kroz čarobni svet japanskog stripa (Tanesi 2015 изд.). Beograd: Nenad Simonović. 2015. стр. 152,153,154. ISBN 978-86-81567-91-3. 
  3. ^ „Helsing manga završava dok Hirano planira novi rad sledeće godine”. Anime News Network. 1. 10. 2008. Приступљено 12. 10. 2008. [мртва веза]
  4. ^ а б в г Hellsing II”. Hellsing Ultimate. Епизода 2. 27. 9. 2014. Adult Swim. 
  5. ^ Hellsing III”. Hellsing Ultimate. Епизода 3. 4. 10. 2014. Adult Swim. 
  6. ^ „Provala”. cdjapan.co.jp. Приступљено 10. 8. 2013. 
  7. ^ „Propast”. cdjapan.co.jp. Приступљено 10. 8. 2013. 

Spoljašnje veze уреди