Malački sultanat (Kesultanan Melayu Melaka; javansko pismo: کسلطانن ملايو ملاک) bio je Malajski sultanat centriran u današnjoj državi malaka, Malezija. Konvencionalna istorijska teza obeležava osnivanje sultanata od strane malajskog Raža od Singapura (kralja Singapura), Paramesvara, poznatog i kao Iskandar Šah, oko 1400. godine.[1]:245–246 Na vrhuncu moći sultanata u 15. veku, njegova prestonica je izrasla u jednu od najvažnijih luka svog vremena. Teritorije sultanata su pokrivale veći deo Malajskog poluostrva, ostrva Rijau i značajan deo severne obale Sumatre u današnjoj Indoneziji.[2]

Malajski sultanat od Malake

کسلطانن ملايو ملاک
Kesultanan Melayu Melaka
1400–1511
Veličina sultanata u 15. veku
Veličina sultanata u 15. veku
PrestonicaMalaka
Zajednički jeziciklasični malajski
Religija
sunizam
Vladamonarhija
sultan 
Istorija 
• Uspostavljen
1400
1511
Valutakalajne kovanice, domaće zlatne i srebrne kovanice
Prethodnik
Naslednik
Kraljevstvo Singapura
Johor sultanat
Perak sultanat
Pahang sultanat
Portugalska Malaka

Počevši kao popularna međunarodna trgovačka luka, Malaka se vremenom pojavila kao centar za islamsko učenje i deseminaciju, i podstakla je razvoj malajskog jezika, književnosti i umetnosti. To je označio zlatno doba Malajskog sultanata u arhipelagu, u kojem je klasični malajski postao lingua franca pomorske jugoistočne Azije, a javansko pismo je glavni medijum za kulturnu, religijsku i intelektualnu razmenu. Kroz ova intelektualna, duhovna i kulturna dešavanja, malakansko doba je osvedočilo razoj kulture malajskog identiteta,[3][4] malezaciju regiona i naknadno formiranje malajskog sveta.[5]

Godine 1511. glavni grad Malaka pao je pod Portugalsko carstvo, što je primoralo poslednjeg sultana Mahmuda Šaha (r. 1488–1511) da se povuče u udaljene delove svoje imperije, gde je njegovo potomstvo osnovalo nove vladajuće dinastije, Džohor i Perak. Politička i kulturna baština sultanata zadržana je do danas. Vekovima se Malaka održala kao primer malajsko-muslimanske civilizacije. Oni su uspostavili sisteme trgovine, diplomatije i vladavine koji su postojali i tokom znatnog dela 19. veka; oni su uveli koncepte kao što je daulat - izrazito malajski pojam suvereniteta - koji i dalje oblikuje savremeno razumevanje Malajskog kraljevstva.[6] Pad Malake iskoristio je Brunej, te su njegove luke postale novo trgovinsko središte, pošto je kraljevstvo oformilo kao novo muslimansko carstvo u Malajskom arhipelagu nakon konverzije Brunejskog vladara u islam, što je privuklo mnoge muslimanske trgovce izbegle od portugalske okupacije.[7][8]

Reference уреди

  1. ^ Cœdès, George (1968). The Indianized states of Southeast Asia. University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-0368-1. 
  2. ^ Ahmad Sarji 2011, стр. 119
  3. ^ Barnard 2004, стр. 7
  4. ^ Andaya & Andaya 1984, стр. 55
  5. ^ Mohamed Anwar 2011, стр. 28–30
  6. ^ Ahmad Sarji 2011, стр. 109
  7. ^ P. M. Holt; Ann K. S. Lambton; Lewis, Bernard (21. 4. 1977). The Cambridge History of Islam:. Cambridge University Press. стр. 129—. ISBN 978-0-521-29137-8. 
  8. ^ Barbara Watson Andaya; Leonard Y. Andaya (19. 2. 2015). A History of Early Modern Southeast Asia, 1400–1830. Cambridge University Press. стр. 159—. ISBN 978-0-521-88992-6. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди