Nevladine organizacije i udruženja građana u funkciji sistema civilne odbrane

Nevladine organizacije i udruženja građana su posebne forme organizovanja čija je svrha zadovoljavanje neke njihove potrebe, iskazivanje interesa ili pokretanje inicijativa za angažovanje u raznim sferama socijalnih i drugih aktivnosti. Za njih se često koristi i izraz organizacije civilnog društva. One su institucionalno potpuno odvojene od državnih struktura i zasnovane su na dobrovoljnom učešću građana. Zbog te nezavisnosti one se nalaze u poziciji da nadziru sprovođenje politike ali i da ukazuju na specifične potrebe određenih grupa.[1]

Uloga i doprinos civilnog društva уреди

Nevladine organizacije i udruženja građana u funkciji sistema civilne odbrane prvenstveno igraju veliku ulogu u prevenciji akcidenata. Preciznije, one igraju značajnu ulogu u smanjenju doprinosa čoveka kao osnovnog akcidentalnog faktora u nastajanju vanrednih događaja.

U osnovi prevencije akcidenata na primarnom nivou treba težiti promeni stava, ponašanja i povećanja sposobnosti građana da ne doprinose njihovom nastajanju, a u slučaju nastanka da izbegnu ili ublaže posledice. Nevladine organizacije i udruženja građana mogu ostvariti uticaj na građane osposobljavanjem, informisanjem o rizicima, propagandnim aktivnostima, sprovođenjem stalnih ili povremenih akcija i aktivnosti s ciljem vaspitanja, učvršćivanja znanja i postizanja veština korišćenjem svog ugleda pokretanjem akcija na donošenju ili izmenama u normativnoj regulativi radi regulisanja pitanja od značaja za prevenciju akcidenata.[2]

Ove organizacije takođe mogu pokretati debatu o najznačajnijim pitanjima, svojim predlozima mogu unaprediti postojeća rešenja i time učestvovati u reformi, a mogu i služiti kao mehanizam za nadzor rada državnih organa kroz obaveštavanje građana o potencijalnim zloupotrebama, kršenju ljudskih prava, korupciji i sličnim pojavama.[1]

Nevladine organizacije najčešće mogu imati ulogu posrednika između institucija i javnog mnjenja, jer je u njima sve više izraženo poverenje javnog mnjenja u odnosu na tradicionalne institucije koje predstavljaju društvo. O tome svedoči i istraživanje pod nazivom „Studija aktuelne i potencijalne uloge evropskih učesnika u naučnoj komunikaciji“[3] koje je sprovela Fondacija IDIS za Evropsku komisiju.[4]

Doprinos nevladinih organizacija i udruženja građana zavisi od:

  • ciljeva i zadataka zbog kojih je organizacija ili udruženje formirano;
  • materijalnih mogućnosti;
  • masovnosti članstva;
  • organizovanosti i stepena koordinacije;
  • stečenog ugleda, tradicije i iskustva;
  • i drugog.[2]

Stvarni doprinos i vrsta tog doprinosa zavise od mnogih činilaca ali je veliki doprinos ovih organizacija u sprečavanju akcidenata moguć pod uslovom da se i njihova aktivnost uključi u jedinstveni i nacionalni sistem prevencije akcidenata na nacionalnom i lokalnom nivou i da se rezultati njihove aktivnosti prate i procenjuju.[2]

Međunarodna strategija za smanjenje katastrofa уреди

Značaj delovanja i doprinosa različitih subjekata u smanjenju katastrofa među kojima se navode i predstavnici civilnog društva i nevladine organizacije prepoznat je u članu 18. Međunarodne strategije za smanjenje katastrofa[5][6].

Generalna skupština UN zvanično je usvojila ovu strategiju 20. decembra 2013. godine. Ključni članovi na kojima se zasniva Međunarodna strategija za smanjenje katastrofa jesu 2, 7, 8 i 18 jer su u okviru ovih članova naglašene ključne aktivnosti koje treba sprovesti kako bi se umanjile katastrofe, kao i najvažniji subjekti koji te aktivnosti treba da sprovedu.[7]

U članu 18. navedeni subjekti koji najviše doprinose smanjenju katastrofa su:

Kancelarija za saradnju sa civilnim društvom Vlade Republike Srbije уреди

O značaju odnosa između institucija vlasti i organizacija civilnog društva najbolje govori postojanje Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom Vlade Republike Srbije[8] , koja je zadužena za "sistematsko uključivanje organizacija civilnog društva u dijalog sa Vladom, koji treba da se zasniva na stalnoj, transparentnoj i strukturisanoj komunikaciji i redovnoj razmeni iskustava, informacija i mišljenja."[1]

Kancelarija je osnovana Uredbom o Kancelariji za saradnju sa civilnim društvom[9] kao institucionalni mehanizam za podršku i razvoj civilnog dijaloga između Vladinih institucija i organizacija civilnog društva.

Značaj i uloga Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom ogleda se u koordinaciji saradnje između Vladinih institucija i organizacija civilnog društva u procesu kreiranja i uspostavljanja jasnih standarda i procedura za uključivanje organizacija civilnog društva na svim nivoima procesa donošenja odluka.

Kancelarija objavljuje svoje jednogodišnje izveštaje o radu u kojima se mogu pratiti sve aktivnosti ove institucije u okviru njenog delokruga rada. Izveštaji se izrađuju krajem kalendarske godine retroaktivno za tu godinu.

Od usluga Kancelarija za saradnju sa civilnim društvom u okviru svog delokruga i svojih ovlašćenja obavlja bez naknade i sledeće aktivnosti:

  • Savetovanje organizacija civilnog društva;
  • Organizovanje sektorskih sastanaka;
  • Organizovanje praćenja prenosa eksplanatornog skrininga putem video linka u saradnji sa resornim ministarstvima nadležnim za odgovarajuća poglavlja;
  • Informisanje organizacija civilnog društva, organa državne uprave, organa autonomne pokrajine, jedinica lokalne samouprave i zainteresovane javnosti o svojim aktivnostima;
  • Uspostavljanje dijaloga između javnog i civilnog sektora;
  • Savetovanje i upućivanje organizacija civilnog društva na potencijalne izvore finansiranja;
  • Podizanje kapaciteta organizacija civilnog društva u oblastima od interesa kroz organizovanje obuka i seminara;
  • Podizanje kapaciteta organa državne uprave, jedinica lokalne samouprave i pokrajinskih organa za komunikaciju i saradnju sa udruženjima građana i drugim organizacijama civilnog društva;
  • Umrežavanje organizacija civilnog društva (OCD);
  • Uključivanje organizacija civilnog društva u proces kreiranja politika;
  • Informisanje civilnog društva o aktuelnim konkursima i drugim aktuelnim novostima značajnim za unapređenje podsticajnog okruženja za razvoj civilnog društva u Republici Srbiji.

Nevladine organizacije i udruženja građana u Srbiji уреди

U funkciji sistema civilne odbrane pojavljuju se brojne lovačke, ribolovačke, izviđačke, goranske, planinarske organizacije, dobrovljna vatrogasna društva, ekološka društva i druge nevladine organizacije i udruženja građana. U nastavku članka će biti nabrojana samo neka od udruženja ove vrste.

Lovačka i ribolovačka udruženja i organizacije уреди

Izviđačka udruženja i organizacije уреди

Planinarska udruženja i organizacije уреди

Dobrovoljne vatrogasne službe i društva уреди

Ekološka društva уреди

Vidi još уреди

Reference уреди

  1. ^ а б в Keković, Zoran (2018). Sistemi bezbednosti. Fakultet bezbednosti. 
  2. ^ а б в Jakovljević, Vladimir (2006). Sistem civilne odbrane. Beograd: Fakultet civilne odbrane. 
  3. ^ „Study on the actual and potential role of European Actors in science communication – NGOs potential mediators and amplifiers of scientific and technological information”, Brusselles.
  4. ^ Mojsilović, Željko (2013). Uloga nevladinog sektora u rešavanju kriza i konflikata. 
  5. ^ “Resolution adopted by the General Assembly on 20 December 2013”, United Nations, A/RES/68/211, 29 January 2014, ART 18
  6. ^ „Resolution adopted by the General Assembly on 20 December 2013” (PDF). www.unisdr.org. Приступљено 2018-12-13. 
  7. ^ Jazić, Aleksandar (2015). Novi pristup sistemz civilne zaštite u Evropskoj uniji, MP1. 
  8. ^ „Kancelarija za saradnju sa civilnim društvom”. Архивирано из оригинала 18. 12. 2018. г. Приступљено 2018-12-17.  Невалидан унос |dead-url=dead (помоћ)
  9. ^ Službeni glasnik 26/10.