Mnogi organizmi imaju metaboličke puteve za sintezu i razlaganje purina.[1][2]

Biosinteza уреди

 
IMP sinteza.
Boje su korištene na sledeći način: enzimi, koenzimi, imena supstrata, metalni joni, neorganski molekuli

Purini se biološki sintetišu kao nukleotidi, i posebno kao ribotidi, i.e baze vezane za ribozu 5-fosfat. Ključni regulatorni korak je proizvodnja 5-fosfo-α-D-ribozil 1-pirofosfata (PRPP) posredstvom PRPP sintetaze, koja se aktivira neorganskim fosfatom, a deaktivira purinskim ribonukleotidima. Ovaj stepen nije specifičan za sintezu purina. PRPP se takođe koriste u pirimidinskoj sintezi i selvidž putu. Prvi usmereni korak je reakcija PRPP, glutamina i vode do 5'-fosforibozilamina, glutamina, i pirofosfata - koji katalizuje pirofosfat amidotransferaza, koju aktivira PRPP, a inhibiraju AMP, GMP i IMP.

Adenin i guanin su derivati nukleotida inozin monofosfat (IMP), koji je prvo jedinjenje na putu koje ima kompletno formirani purinski prsten.

Inozin monofosfat se sintetiše počevši od riboza-fosfata putem kompleksnog sintetičkog puta. Postoji više mogućih izvora atoma ugljenika i azota purinskog prstena, 5 i 4 respektivno. Aminokiselina glicin daje sve svoje atome ugljenika (2) i azota (1). Dodatni atomi azota potiču od glutamina (2) i asparaginske kiseline (1), a dodatni atomi ugljenika sa formil grupe (2), koji se prenose sa koenzima tetrahidrofolata kao 10-formiltetrahidrofolat, i atomi ugljenika sa bikarbonata (1). Formil grupe formiraju ugljenik-2 i ugljenik-8 purinskog prstena.

GMP уреди

AMP уреди

Degradacija уреди

Purini se metabolizuju posredstvom nekoliko enzima:

Guanin уреди

Adenin уреди

Reference уреди

  1. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 изд.). Wiley. ISBN 9780471193500. 
  2. ^ David L. Nelson; Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (IV изд.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди