Neka od univerzalno priznatih prava se smatraju fundamentalnim, i.e. sadržana su u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, UN Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, ili UN Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, obuhvataju sledeće:

Elenor Ruzvelt drži Univerzalnu deklaracija UN o pravima čoveka iz 1949. godine

Evropska unija уреди

Temeljna ljudska prava je termin kojega se koristi za opisivanje najvažnijih ljudskih prava i sloboda.

Povelja Evropske unije o temeljnim pravima iz 2000. godine sadrži popis od 49 temeljnih ličnih, ekonomskih, socijalnih i političkih ljudskih prava:

  1. Pravo na ljudsko dostojanstvo,
  2. Pravo na život,
  3. Pravo na integritet osobe, koje obuhvata zabranu samovoljnog podvrgavanja ljudi medicinskim zahvatima i zabranu eugeničkih postupaka, zabranu trgovanja delovima ljudskog tela i zabranu kloniranja ljudskih bića u cilju njihove reprodukcije (rađanja),
  4. Zabrana mučenja i nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne,
  5. Zabrana ropstva i prisilnog rada,
  6. Pravo na slobodu i ličnu sigurnost,
  7. Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i komuniciranja,
  8. Pravo na zaštitu ličnih podataka,
  9. Pravo na stupanje u brak i pravo na osnivanje porodice,
  10. Sloboda mišljenja, savesti i veroispovesti, koje uključuje pravo na prigovor savesti,
  11. Sloboda izražavanja i informiranja,
  12. Sloboda okupljanja i udruživanja,
  13. Sloboda umetnosti i nauke, koja uključuje poštovanje akademske slobode,
  14. Pravo na obrazovanje, koje uključuje mogućnost besplatnog obaveznog školovanja, slobodu osnivanja obrazovnih ustanova, te pravo roditelja da svojoj deci osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa svojim verskim, filozofskim i pedagoškim uverenjima,
  15. Sloboda izbora zanimanja i pravo na rad,
  16. Sloboda poduzetništva,
  17. Pravo na vlasništvo, koje uključuje pravo na isplatu pravične naknade za gubitak vlasništva, ako se ono oduzima u javnom interesu. U sklopu prava vlasništva jamči se i intelektualno vlasništvo,
  18. Pravo na azil u slučaju izbeglištva,
  19. Pravo na zaštitu u slučaju udaljavanja, proterivanja ili izručenja, koje uključuje zabranu kolektivnog proterivanja,
  20. Pravo na jednakost ljudi pred zakonom,
  21. Pravo na nediskriminaciju,
  22. Pravo na kulturnu, versku i jezičnu raznolikost,
  23. Pravo na ravnopravnost žena i muškaraca,
  24. Pravo dece na posebnu zaštitu potrebnu za njihovu dobrobit, koje uključuje pravo da se u svakom delovanju vlasti i privatnih institucija primarno vodi računa o zaštiti interesa deteta, te pravo deteta na održavanje redovnog ličnog odnosa i direktan kontakt sa oba roditelja,
  25. Pravo starijih osoba na dostojan život i nezavisnost, te na učestvovanje u društvenom i kulturnom životu,
  26. Pravo osoba s invaliditetom na integraciju, koje obuhvata mere čiji je cilj osiguravanje njihove nezavisnosti, društvene i profesionalne uključenosti te njihovo sudelovanje u životu zajednice,
  27. Pravo radnika na informiranje i savetovanje u preduzeću,
  28. Pravo radnika na kolektivno pregovaranje i delovanje, koje uključuje pravo na sklapanje kolektivnih ugovora i pravo na štrajk,
  29. Pravo radnika na besplatni pristup službama za posredovanje pri zapošljavanju,
  30. Pravo radnika na pravnu zaštitu od neopravdanog otkaza,
  31. Pravo radnika na poštene i pravične radne uslove, kojima se čuva zdravlje, sigurnost i dostojanstvo radnika; te prava na ograničenje najdužeg radnog vremena, na dnevni i nedeljni odmor te na plaćeni godišnji odmor,
  32. Zabrana rada dece i pravo mladih na posebnu zaštitu pri radu koja uključuje zabranu da se onemogući zapošljavanje mladih koji su stariji od uzrasta propisanog obaveznog školovanja, te pravo na zaštitu od ekonomskog izrabljivanja ili od bilo kakve vrste rada koja bi mogla ugroziti njihovu sigurnost, zdravlje ili psihički, duhovni, moralni ili društveni razvoj ili bi mogla ugroziti njihovo obrazovanje,
  33. Pravo na porodični i profesionalni život, koja uživa pravnu, ekonomsku i socijalnu zaštitu porodice; te pravo na zaštitu od otkaza zbog razloga povezanog s materinstvom i pravo na plaćeno trudničko i porodiljsko odsustvo,
  34. Pravo na socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć, u slučajevima poput materinstva, bolesti, nesreća pri radu, zavisnosti ili starosti te u slučaju gubitka posla,
  35. Pravo na zdravstvenu zaštitu, ili pravo svakog stanovnika na korištenje prava iz socijalne sigurnosti i socijalnih povlastica,
  36. Pravo na pristup službama od opšteg ekonomskog interesa,
  37. Pravo na zaštitu okoline,
  38. Pravo na ljudi koji na tržištu nastupaju kao potrošači na posebnu zaštitu,
  39. Pravo glasanja i osobe da bude izabrana na izborima,
  40. Pravo učestvovanja na lokalnim izborima,
  41. Pravo na dobru upravu, koje uključuje pravo da javne institucije odlučuju nepristrano, pravično i u razumnom roku, pri čemu svaka osoba ima pravo da bude saslušanja pre preduzimanja bilo kakve pojedinačne mere koja bi na nju mogla nepovoljno da utiče; pravo svake osobe na pristup svom spisu; obavezu uprave da obrazloži svoje odluke; te pravo svake osobe na naknadu štete koju počini uprava pri obavljanju svojih dužnosti; te pravo osobe da komunicira s upravom na svom jeziku,
  42. Pravo pristupa dokumentima javnih institucija,
  43. Pravo na podnošenje peticije,
  44. Pravo na slobodu kretanja i boravka,
  45. Pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu u stranoj zemlji,
  46. Pravo na delotvoran pravni lek i na pošteno suđenje,
  47. Pravo optuženika na obranu i da se smatra nedužnim dok mu se ne dokaže krivica,
  48. Pravo na srazmerno kažnjavanje, gde strogost kazne ne sme biti nesrazmerna kaznenom delu, te pravo osobe da ne bude kažnjena za delo koje nije bilo zakonom propisano pre njegovog počinjenja,
  49. Pravo osobe da ne bude dva puta osuđena ili kažnjena za isto kazneno delo.

Reference уреди

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди