Ratko Orozović je rođen u Sarajevu 25. 2. 1944. godine. Završio je Filozofski fakultet u Sarajevu sa diplomskim iz estetike "Lukačeva teorija romana i savremeni pravci u estetici". Studirao je i postdiplomske studije. Društvenu aktivnost počinje već u Trećoj gimnaziji i jedan je od osnivača gradskog filmskog kluba "Riječ mladih. Jedan je od osnivača i filmskog časopisa "Sineast", kao i njegov urednik. Bio je član savjeta časopisa „Lice", dopisnik "Mladosti", pozorišni kritičar "Borbe", "Večernjih novina" i "Jutarnjih novina", "Sna", "Dnevnog avaza", a sada je urednik "Bosanske vile".

Ratko Orozović

Član je Udruženja novinara BiH, Udruženja filmskih radnika BiH (bio član uprave i sekretar), član Udruženja književnika BiH (od 1975.), a bio je član savjeta Jugoslovenske kinoteke, savjeta Jugoslovenskog festivala kratkometražnog i dokumentarnog filma dva puta i član žirija istog Festivala kao i nosilac plakete povodom 50 godina rada Festivala.

Tokom rata u BIH je bio predsjednik izvršnog odbora humanitarnog društva "Dobrotvor", član izvršnog odbora i predsjednik Komisije za film i pozorište i izdavačke komisije SKPD "Prosvjete". Sve vrijeme rata radio je u press-centru Dobrinja. U Skupštini grada Sarajeva, četiri godine bio odbornik ispred Liberalne i Stranke zelenih. Bio je predsjednik Gradske komisije za zaštitu čovjekove okoline i pokretač ideje za ekološku policiju, kao i informativnog EKO centra, koji nije realizovan. Aktivni je član Kruga 99. Pri Kantonu Sarajevo ima status samostalnog umjetnika, a član je i Komisije za izbor samostalnih umjetnika u Kantonu.

Književna i pozorišna djelatnostУреди

Prve književne radove, poetske, kritičke i satirične objavljuje od 1960, pa sve do danas. Bio je urednik i glavni urednik "Naših dana" (lista studenata BiH). 1970. godine objavljuje prvu samostalnu knjigu aforizama i satirične poezije Od života sramota, a zatim i knjigu poezije U nama neko drugi (1975), Od Jasenovca do polarnog kruga (proza, 1999), Od života sramota / One stvari (2005).

Objavljivao je tekstove u mnogobrojnim listovima i časopisima (preko 1.000 pozorišnih, književnih i filmskih kritika). Nagrađivan je za poeziju, satiru i filmsku kritiku, a uvrštavan u antologije. Prevođen na italijanski, poljski, ruski, njemački, slovenački, makedonski i dr. jezike.

Adaptirao je Memoare prote Mateja Nenadovića u monodramu, koja je do sada izvedena 60 puta, i sa uspjehom bila u zvaničnoj selekciji Međunarodnog pozorišnog festivala "Zlatni vitez" u Moskvi. U pozorištima je režirao Brehta Operu za tri groša, Alda Nikolaja Nije bila peta bila je deveta, Klaustrofobičnu komediju Duška Kovačevića, Hotel Majna Vlade Dijaka (adaptacija i režija u Sarajevu i Mostaru), Vicemafija iza rešetaka, komedija režirana za Narodno pozorište u Mostaru.

Napisao je kultni tekst za romansu Ima u meni nešto cigansko, za koju je muziku napisao Julio Marić a izvodio je Dragan Stojinić; na predtakmičenju za pjesmu Evrovizije osvojila je drugo mjesto. Pisao je pjesme za Mali šlager; Tužna pjesma o mravu (2005) dobila je drugu nagradu žirija, a pjesma Ljubav bumbara i cvijeta (2006), treću nagradu.

Filmska i TV djelatnostУреди

Svoj filmski debi ostvario je 1974. godine, dokumentarnim filmovima Uz druga je drug i Lj-ubiti. Prije toga je radio kao asistent i pomoćnik mnogim poznatim rediteljima, Sutjeska (Stipe Delić), Sarajevski atentat (Veljko Bulajić), na seriji Odbornici i mnogim drugim.

U svom stvaralačkom opusu do sada je režirao preko 50 dokumentarnih filmova od kojih su najznačajniji Ambasadori filma (predstavljao našu zemlju na Venecijanskom bijenalu), Okruženi grad (nagrađen u Beogradu i Lajpcigu), Čizme br. 46 (nagrađen u Beogradu), Faraon Stipe iz Vidoša (Zlatna medalja Beograda za scenarij), Bolji život divljih svinja (specijalna nagrada Međunarodnog festivala "Zlatni vitez " u Kalugi i Moskvi). 2004. godine na Festivalu na Uralu, nagradu je dobio i za film Otkačena kamera (2005), a ovaj film bio je i u zvaničnoj selekciji Sarajevo film Festivala.

Režirao dva igrana filma: Vanbračna putovanja (1987) (sniman je u Sarajevu i afirmisao je ljepote grada, bio je među 4 najgledanija filma 1988. godine u ex Jugoslaviji gdje ga je vidjelo 1.200.000 gledalaca, od toga samo u Sarajevu 120.000 ljudi u mjesec dana igranja). Drugi film Bračna putovanja (1990), snimljen je pred rat u Sarajevu i daje zadnja slike nesrušenog grada.

Za Televiziju Sarajevo, TV Novi Sad, FTV, BHT do sada je režirao preko 1.000 emisija od toga 18 serija. Među najznačajnijim su: Narkomanija (7 epizoda), teen serija Veliki odmor (80 epizoda snimljenih od 2003-2005.), Kristalno i ukrasno staklo (dobila Međunarodnu nagradu Nikola Tesla za epizodu iz serije Minerali i njihova svojstva, 1996). Pune četiri godine režirao je ekološku mega seriju Prirodna baština BiH (60 epizoda), od čega četiri epizode obrađuju Sarajevo i njegovu okolinu, planine Igman, Bjelašnicu i Jahorinu. Dvije epizode učestvovale su na festivalima u Ohridu i Baru (dobile producentske nagrade), emitovane su dva puta na FTV i BHT, a predstavljaju neprocijenjivu vrijednost prirodnog potencijala naše zemlje.

Od 2003. do 2008. scenarista i reditelj serijala Otkačena kamera, Mini portreti slikara i Putujem i pitam (BHT - preko 80 epizoda od 2003-2005).

Orozović je zastupljen u Svjetskoj enciklopediji filma. Za svoje filmsko, književno i opšte umjetničko stvaralaštvo do sada je dobio 12 domaćih i 19 međunarodnih priznanja. Bio je osnivač i jedno vrijeme umjetnički direktor Međunarodnog festivala ekološkog, turističkog filma i spotova "Jahorina fest 2007" (29.11-2.12.2007.)

Od 2015.Osniva Viva film Festival - festival internacionalnog dokumentarnog filma www.vivaba.com koji se održava u Sarajevu i 12 gradova BiH. A takođe je i jedan od mentora filmskih radionica za mlade "Viva škola filma".

Spoljašnje vezeУреди