Cefaleksin, (Cefalexin, cephalexin) je član prve generacije polusintetskih cefalosporinskih antibiotika koji su uvedeni u upotrebu 1967. godine od strane kompanije Eli Lilly.[2][3] On je oralni lek sa sličnim antimikrobnim spektrom sa intravenoznim agensima cefalotin i cefazolin. Njegovo prvo trgovačko ime je bilo Keflex (Lilly), a u današnje vreme je dostupan pod više drugih imena.[2]

Cefaleksin
IUPAC ime
(6R,7R)-7[(2R)-2-amino-2-phenylacetyl]amino 3-methyl-8-oxo-5-thia-1-azabicyclo[4.2.0]oct-2-ene- 2-carboxylic acid
Klinički podaci
Kategorija trudnoće
  • AU: A
  • US: B (Bez rizika u ispitivanjima na životinjama)
Način primeneOralno
Pravni status
Pravni status
  • AU: S4 (Prescription only)
  • UK: POM (Samo na recepat)
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživostdobro je apsorbovan
Vezivanje proteina15%
Metabolizam80% se izlučuje nepromenjen urinom u toku 6 sati nakon administracije
Poluvreme eliminacijeKod odraslih sa normalnom renalnom funkcijom, serum polu-život je 0.5-1.2 sata[1]
IzlučivanjeRenalno
Identifikatori
CAS broj15686-71-2 ДаY
ATC kodJ01DB01 (WHO) QJ51DA01
PubChemCID 2666
DrugBankAPRD00250
ChemSpider25541
UNII5SFF1W6677 НеН
Hemijski podaci
FormulaC16H17N3O4S
Molarna masa347.39 g/mol
  • O=C2N1/C(=C(\CS[C@@H]1[C@@H]2NC(=O)[C@@H](c3ccccc3)N)C)C(=O)O

Od 2008, cefaleksin je najpopularniji cefalosporinski antibiotik u SAD, sa više od 25 miliona recepata za samo njegovu generičku verziju, i sa prodajom od US $255 miliona.[4][5]

Klinička upotreba уреди

Cefaleksin deluje na gram pozitivne i neke gram negativne bakterije (Streptococcus beta haemoliticus grupe A, Staphylococcus-uključujuci koagulaza pozitivne, koagulaza negativne i stafilokoke koje proizvode penicilinazu-, Streptococcus pneumoniae, Escherichia coli, Proteus mirabilis, Klebsiella sp., Moraxella catahalis). Slabije deluje na Haemophilus. Većina enterokoka (Enterococcus fecalis) i nekoliko vrsta stafilokoka su rezistentni na cefaleksin.

Izlučuje se preko bubrega nepromenjen glomerularnom filtracijom i tubularnom sekrecijom.

Vidi još уреди

Reference уреди

  1. ^ McEvoy, G.K. (ed.). American Hospital Formulary Service - Drug Information 95. Bethesda, MD: American Society of Hospital Pharmacists, Inc., 1995 (Plus Supplements 1995).. стр. 166
  2. ^ а б Sweetman, Sean C., ур. (2009). „Antibacterials”. Martindale: The complete drug reference (36th изд.). London: Pharmaceutical Press. стр. 218—9. ISBN 978-0-85369-840-1. 
  3. ^ Sneader 2005, стр. 324
  4. ^ "2008 Top 200 generic drugs by total prescriptions". Drug Topics (May 26, 2009). Retrieved on July 24, 2009.
  5. ^ "2008 Top 200 generic drugs by retail dollars". Drug Topics (May 26, 2009). Retrieved on July 24, 2009.

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди

Референце уреди

 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).