Ming grobnice su kolekcija mauzoleja koje su sagradili carevi kineske dinastije Ming. Prva grobnica Ming cara nalazi se u blizini njegove prestonice Nankinga. Međutim, većina Ming grobnica nalazi se u klasteru u blizini Pekinga, i vode se pod zajedničkim nazivom Trinaest grobnica Ming dinastije (kineski: 明十三陵; pinjin: Míng Shísān Líng; doslovno: "Trinaest Ming mauzoleja"). One se nalaze u prigradskom okrugu Čangping u opštini Peking, na 42 km (26 mi) sever-severozapadno od centra grada Pekinga. Mesto, na južnoj padini planine Tjenšou (izvorno planina Huangtu), izabrao je na osnovu principa feng šua treći car Minga, car Jungle. Nakon izgradnje carske palate (Zabranjeni grad) 1420. godine, car Jungle je odabrao svoje mesto sahrane i stvorio svoj mauzolej. Naredni carevi postavili su svoje grobnice u istoj dolini.

Svetska baština Uneska
Carske grobnice dinastija Ming i Ćing
Naziv na zvaničnom spisku svetske baštine
LokacijaDagong kapija(crvena u sredini)i Duhovni put Ming grobnica (iza kapije)
TipKulturni
Kriterijumii, ii, iii, iv, vi
Referenca1004
Unesko regijaKina, Azija-Pacifik
Koordinate40° 15′ 12″ N 116° 13′ 3″ E / 40.25333° С; 116.21750° И / 40.25333; 116.21750
Istorija upisa u svetsku baštinu
Upis2000 (24. sednica)
Dodatni upis2003; 2004
  • Čang Ling mauzolej
  • Sjen Ling mauzolej
  • Đing Ling mauzolej
  • Ju Ling mauzolej
  • Mao Ling mauzolej
  • Taj Ling mauzolej
  • Kang Ling mauzolej
  • Jung Ling mauzolej
  • Džao Ling mauzolej
  • Ćing Ling mauzolej
  • Ding Ling mauzolej
  • De Ling mauzolej
  • Si Ling mauzolej

Od cara Jungle nadalje, na istom području je sahranjeno 13 careva iz dinastije Ming. Grobnica Sjaoling prvog Ming cara, cara Hongvu, nalazi se u blizini njegove prestonice Nanking; drugog cara, cara Đenven, svrgnuo je car Jungle, te je on ostao bez poznate grobnice. „Privremeni“ car, car Đingtaj, takođe ovde nije sahranjen, pošto mu je car Tjenšun uskratio carsko sahranjivanje; umesto toga, car Đingtaj je sahranjen zapadno od Pekinga.[1] Poslednji car sahranjen na tom mestu bio je Čongdžen, poslednji iz njegove dinastije, koji je izvršio samoubistvo vešanjem 25. aprila 1644. Sahranjen je u grobnici svoje supružnice Tjen. Car kratkotrajne dinastije Šuen, Li Cičeng, je kasnije proglasio tu grobnicu carskim mauzolejem Si Ling. Ona je znatno manjih razmera u poređenju sa ostalim carskim mauzolejima izgrađenim za Ming careve.

Izgled уреди

 
Pogled na Čangling grobnicu
 
Statua na lokalitetu Ming grobnica

Položaj carskih grobnica dinastije Ming bio je pažljivo odabran prema Feng šui principima (geomantija). Prema njima, loši duhovi i zli vetrovi koji se spuštaju sa severa moraju biti skrenuti; stoga je izabrano područje doline u obliku luka u podnožju planina Đuendu, severno od Pekinga. Ovo područje od 40 kvadratnih kilometara - ograđeno planinama u netaknutoj, tihoj dolini punoj tamne zemlje, mirne vode i drugih potrepština po Feng Šui načelima - postalo je nekropola dinastije Ming.

Put kompleksa dužine 7 km (4 milje) nazvan „Duhovni put“ (pinjin: Shéndào) vodi u kompleks, obložen statuama životinja čuvara i zvaničnika, sa prednjom kapijom koja se sastoji od tri luka, obojena crvenom bojom i nazvana „Velika crvena kapija“. Duhovni put, ili Sveti put, započinje ogromnim kamenim spomen-lukom koji leži na prednjoj strani područja. Izgrađen 1540. godine, tokom dinastije Ming, ovaj luk je jedan od najvećih kamenih lukova u Kini danas.

Trenutno su samo tri grobnice otvorene za javnost. Od 1989. nije bilo iskopavanja, ali su kružili planovi za nova arheološka istraživanja i dalje otvaranje grobnica. Oni se mogu videti na Gugle zemlji: Čang Ling, najveći (40° 18′ 5.16″ N 116° 14′ 35.45″ E / 40.3014333° С; 116.2431806° И / 40.3014333; 116.2431806 (Chang Ling tomb))); Ding Ling, čija je podzemna palata eskavirana (40° 17′ 42.43″ N 116° 12′ 58.53″ E / 40.2951194° С; 116.2162583° И / 40.2951194; 116.2162583 (Ding Ling tomb)); i Džao Ling.

Ming grobnice su uvrštene na Spisak svetske baštine Uneska u avgustu 2003. godine. One su navedene zajedno sa ostalim grobnicama pod oznakom „Carske grobnice dinastija Ming i Ćing”.

 
Akvarelni pregled Ming grobnica

Spisak imperijalnih grobinica уреди

Imperijalne grobnice su navedene u hronološkom redosledu i navedena je sahranjena osoba:

Ime Kineski/pinjin Car Carica i imperijalne konkubine Datum Slika Koordinate
Čang Ling kineski: 長陵; pinjin: Cháng Lìng Car Jungle Carica Žensjaoven 1424   40° 18′ 5.16″ N 116° 14′ 35.45″ E / 40.3014333° С; 116.2431806° И / 40.3014333; 116.2431806 (長陵)
Sjen Ling kineski: 獻陵; pinjin: Xiàn Lìng Car Hungsi 1425   40° 18′ 18.12″ N 116° 14′ 15.61″ E / 40.3050333° С; 116.2376694° И / 40.3050333; 116.2376694 (献陵)
Đing Ling kineski: 景陵; pinjin: Jǐng Lìng; doslovno: "Scenic Tomb" Car Sjuende Carica Sjaogongdžang 1435   40° 17′ 54.14″ N 116° 15′ 08.52″ E / 40.2983722° С; 116.2523667° И / 40.2983722; 116.2523667 (景陵)
Ju Ling kineski: 裕陵; pinjin: Yù Lìng Car Džengtong Carica Sjaodžuangžuej
Carica Xjaosu
1449   40° 18′ 49.33″ N 116° 13′ 55.56″ E / 40.3137028° С; 116.2321000° И / 40.3137028; 116.2321000 (裕陵)
Mao Ling kineski: 茂陵; pinjin: Mào Lìng Car Čenghua Carica Xiaomu
Carica Sjaodženčun
Carica Sjaohuej
1487   40° 18′ 51.60″ N 116° 13′ 36.17″ E / 40.3143333° С; 116.2267139° И / 40.3143333; 116.2267139 (茂陵)
Taj Ling kineski: 泰陵; pinjin: Tài Lìng Car Hongdži Carica Sjaočengđing 1505   40° 19′ 23.33″ N 116° 12′ 59.90″ E / 40.3231472° С; 116.2166389° И / 40.3231472; 116.2166389 (泰陵)
Kang Ling kineski: 康陵; pinjin: Kāng Lìng Car Džengde Carica Sjaojingji 1521   40° 19′ 10.03″ N 116° 12′ 13.40″ E / 40.3194528° С; 116.2037222° И / 40.3194528; 116.2037222 (康陵)
Jong Ling kineski: 永陵; pinjin: Yǒng Lìng Car Đađing Carica Sjaođesu
Carica Sjaolje
Carica Sjaoke
1566   40° 17′ 18.09″ N 116° 15′ 06.05″ E / 40.2883583° С; 116.2516806° И / 40.2883583; 116.2516806 (永陵)
Džao Ling (kineski: 昭陵; pinjin: Zhāo Lìng Car Longćing Carica Xiaoyizhuang
Carica Sjaoan
Carica Dovager Sjaoding
1572   40° 17′ 28.76″ N 116° 12′ 38.55″ E / 40.2913222° С; 116.2107083° И / 40.2913222; 116.2107083 (昭陵)
Ćing Ling kineski: 慶陵; pinjin: Qìng Lìng Car Tajčang Carica Sjaojuendžen
Carica Dovager Sjaohevang
Carica Dovager Sjaočun
1620   40° 18′ 29.43″ N 116° 14′ 01.32″ E / 40.3081750° С; 116.2337000° И / 40.3081750; 116.2337000 (慶陵)
Dingling kineski: 定陵; pinjin: Dìng Lìng; doslovno: "Tomb of Stability" Car Vanli Carica Sjaoduansjen
Carica Dovager Sjaođing
1620   40° 17′ 42.43″ N 116° 12′ 58.53″ E / 40.2951194° С; 116.2162583° И / 40.2951194; 116.2162583 (定陵)
De Ling kineski: 德陵; pinjin: Dé Lìng Car Tjenći Carica Sjaoajdže 1627   40° 17′ 15.01″ N 116° 15′ 35.91″ E / 40.2875028° С; 116.2599750° И / 40.2875028; 116.2599750 (徳陵)
Si Ling kineski: 思陵; pinjin: Sī Lìng Car Čongdžen Carica Sjaođe
Plemenita konkubina Tjen
1644   40° 16′ 08.69″ N 116° 11′ 32.64″ E / 40.2690806° С; 116.1924000° И / 40.2690806; 116.1924000 (思陵)

Ekskavacija grobnice Dingling уреди

Dingling (kineski: 定陵; pinjin: Dìng Lìng; doslovno: "Grobnica stabilnosti"), jedna od grobnica lokacije Trinaest grobnica dinastije Ming,[2][3][4] bila je počivalište je cara Vanlija, njegove carske konkubine i majke cara Tajčhanga. To je jedina Ming grobnica koja je iskopana. Ona takođe ostaje jedina netaknuta carska grobnica, bilo koje ere, koja je iskopana od osnivanja Narodne Republike Kine, situacije koja je gotovo direktan rezultat sudbine koja je zadesila Dinglinga i sadržaj njegovog počivališta nakon iskopavanja.

 
Unutrašnjost Dingling grobnice
 
Dingling grobnica, jedna od Trinaest grobnica dinastije Ming u blizini Pekinga

Iskopavanje Dinglinga započelo je 1956. godine, nakon što je grupa istaknutih naučnika koju su predvodili Guo Moruo i Vu Han započela zagovaranje ekskavaciju Čanglinga, grobnice cara Jungle, najveće i najstarije od Ming grobnica u blizini Pekinga. Uprkos tome što je dobijeno odobrenje premijera Džou Enlaja, arheolozi su stavili veto na ovaj plan zbog važnosti i javnog profila Čanglinga. Umesto toga, Dingling, treća po veličini Ming grobnica, izabrana je kao probna lokacija u pripremi za iskopavanje Čanglinga. Iskopavanja su završena 1957. godine, a muzej je osnovan 1959. godine.

Iskopavanjem je otkrivena netaknuta grobnica sa hiljadama predmeta od svile, tekstila, drveta i porcelana i kostura cara Vanli i njegove dve carice. Međutim, nije bilo ni tehnologije ni resursa za adekvatno očuvanje iskopanih artefakata. Nakon nekoliko katastrofalnih eksperimenata, velika količina svile i drugog tekstila jednostavno je uskladištena u prostoji podložnoj promaji i vlazi usled prokišnjavanja. Kao rezultat toga, većina preživelih artefakata danas se ozbiljno oštećena, a mnoge replike su umesto toga izložene u muzeju. Dalje, politički zamah koji je stojao iza iskopavanja stvorio je pritisak da se iskopavanje brzo okonča; žurba je imala za posledicu loše vođenje dokumentacije o iskopavanju.

Daleko ozbiljniji problem ubrzo je zadesio projekat kada je zemlju zahvatio niz političkih masovnih pokreta koji su ubrzo eskalirali u Kulturnu revoluciju 1966. Sledećih deset godina zaustavljeni su svi arheološki radovi. Vu Han, jedan od ključnih zagovornika projekta, postao je prva glavna meta Kulturne revolucije, bio je osuđen i umro u zatvoru 1969. godine. Strastvena Crvena garda upala je u muzej Dingling i odvukla ostatke cara Vanli i carica do prednjeg dela grobnice, gde su posthumno „denuncirani“ i spaljeni. Mnogi drugi artefakti su takođe uništeni.[5]

Panoramski prikaz „Odlaska Heralda”, naslikan tokom vladavine cara Sjuende (1425-1435), prikazuje carsko putovanje u sedlu sa velikom pratnjom kroz seoski predeo od Pekinškog carskgo grada do Ming grobnica.

Galerija slika уреди

Reference уреди

  1. ^ Eric N. Danielson, "[1]". CHINA HERITAGE QUARTERLY, No. 16, December 2008.
  2. ^ „Dingling Tomb”. Beijing Ming Tombs Office of the Special Administrative Region (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 5. 9. 2013. г. Приступљено 24. 6. 2017. 
  3. ^ „To Dig or Not to Dig: Qianling Mausoleum in the Spotlight Again”. China Heritage Quarterly (на језику: енглески) (8). децембар 2006. ISSN 1833-8461. Приступљено 24. 6. 2017. 
  4. ^ Atlas of World Heritage: China (на језику: енглески). Long River Press. 2005. стр. 177. ISBN ((1-59265-060-0)) Проверите вредност параметра |isbn=: invalid character (помоћ). LCCN 2005934900. 
  5. ^ "China's reluctant Emperor", The New York Times, Sheila Melvin, Sept. 7, 2011.

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди