Malezija je zemlja smeštena na strateškom morskom koridoru što je izlaže globalnoj trgovini i stranim kulturama. Naziv „Malezija” je moderni koncept, nastao u drugoj polovini 20. veka. Međutim, savremena Malezija čitavu istoriju Malajaca, koja se proteže hiljadama godina još od praistorijskog doba, smatra svojom istorijom i kao takva je tretirana na ovoj stranici.

Rani zapadni prikaz tog područja vidi se u Ptolomejevoj knjizi Geografija, u kojoj se spominje „Zlatno poluostrvo”, koje je sada identifikovana kao Malajsko poluostrvo.[1] Hinduizam i budizam iz Indije i Kine dominirali su ranom regionalnom istorijom, dostižući svoj vrhunac za vreme vladavine civilizacije Šriviđaja sa sedištem u Sumatri, čiji se uticaj proširio kroz Sumatru, Javu, Malajsko poluostrvo i veći deo Bornea od 7. do 13. veka.

Iako su muslimani prošli kroz Malajsko poluostrvo već u 10. veku, islam se prvi put čvrsto utvrdio tek u 14. veku. Usvajanjem islama u 14. veku došlo je do porasta broja sultanata od kojih je najistaknutiji bio Malaški sultanat. Islam je imao snažan uticaj na Malajce, ali su i oni uticali na njega. Portugalci su bili prva evropska kolonijalna sila koja se uspostavila na Malajskom poluostrvu i jugoistočnoj Aziji, zauzevši Malaku 1511. godine, a njima su sledili Holanđani 1641. godine. Međutim, Britanci su, nakon što su u početku uspostavili baze u Džeseltonu, Kučingu, Penangu i Singapuru, na kraju osigurali svoju hegemoniju širom teritorije koja je sada Malezija. Anglo-holandski ugovor iz 1824. je definisao granice između Britanske Malezije i Holandske Istočne Indije (koja je postala Indonezija). Četvrta faza stranog uticaja bila je imigracija kineskih i indijskih radnika kako bi zadovoljili potrebe kolonijalne ekonomije koju su stvorili Britanci na Malajskom poluostrvu i Borneu.[2]

Japanska invazija tokom Drugog svetskog rata okončala je britansku dominaciju u Maleziji. Naknadna okupacija Malezije, Severnog Bornea i Saravaka od 1942. do 1945. razbuktala je nacionalizam. Na poluostrvu je Malajska komunistička partija povela oružanu borbu protiv Britanaca. Oštri vojni odgovor okončao je pobunu i doveo do uspostavljanja nezavisne, višerasne Malajske federacije 31. avgusta 1957. Dana 22. jula 1963. Saravak je dobio samoupravu. Sledećeg meseca, 31. avgusta 1963, Severni Borneo i Singapur takođe su dobili samoupravu, a sve države su formirale su Maleziju 16. septembra 1963. Oko dve godine kasnije, malezijski parlament je usvojio zakon bez pristanka potpisnika Malezijskog sporazuma 1963 da se Singapur odvoji od Federacije.[3] Sukob sa Indonezijom dogodio se početkom 1960-ih. Rasni neredi tokom 1969. doveli su do uvođenja vanredne vladavine, i do ograničavanja političkog života i građanskih sloboda, što nikada nije bilo potpuno ukinuto. Od 1970. Barisanska nacionalna koalicija na čelu sa Ujedinjenom malezijskom nacionalnom organizacijom (UMNO) upravljala je Malezijom, dok nije poražena od koalicije Pakatan Harapana koju je na izborima 10. maja 2018. predvodio bivši vođa UMNO-a Mahatir Muhamed.

Praistorija уреди

Kamene sekire ranih hominoida, verovatno vrste Homo erectus, otkrivene su u Lengongu. Oni potiču iz vremena pre 1,83 miliona godina, što je najstariji dokaz o obitavanju hominida u jugoistočnoj Aziji.[4] Najraniji dokaz o prisustvu modernih ljudi u Maleziji je lobanja stara 40.000 godina, iskopana iz pećina Niah u današnjem Saravaku, nazvana „Duboka lobanja”. Ona je iskopana iz dubokog rova koji su 1958. otkrili Barbara i Tom Harison (britanski etnolozi).[5][6][7] Ovo je ujedno i najstarija moderna ljudska lobanja u jugoistočnoj Aziji.[8] Lobanja je verovatno pripadala devojci sa 16 do 17 godina.[9] Prvi sakupljači su posetili zapadni deo pećine Niah (lociran 110 km (68 mi) jugozapadno od Mirija)[6] pre 40.000 godina kada je Borneo bio povezan sa kopnom Jugoistočne Azije. Pejzaž oko pećina Niah bio je suvlji i izloženiji nego što je to sada slučaj. Tokom praistorije su pećine Niah bile okružene kombinacijom zatvorenih šuma sa grmljem, močvarama i rekama. Sakupljači hrane su mogli da prežive u kišnoj prašumi putem lova, ribolova i skupljanja mekušaca i jestivih biljaka.[9] Na tom području su pronađena mezolitska i neolitska groblja.[10] Područje oko pećina Niah označeno je kao nacionalni park.[11]

Jedna studija azijske genetike ukazuje na ideju da su izvorni ljudi u istočnoj Aziji poticali iz jugoistočne Azije.[12] Najstariji kompletan kostur pronađen u Maleziji je 11.000 godina star čovek Perak otkopan 1991. godine.[13] Autohtoni stanovnici na poluostrvu mogu se podeliti u tri etničke grupe, Negrito, Senoj i proto-Malaji.[14] Prvi stanovnici Malajskog poluostrva verovatno su bili iz Negrito grupe.[15] Ti mezolitski lovci verovatno su bili preci Semanga, etničke grupe Negrita, koja ima dugu istoriju na Malajskom poluostrvu.[16]

Smatra su da su Senoji kompozitna grupa, sa približno polovinom majčinskih loza mitohondrijalne DNK koje potiču od predaka Semanga i oko polovine od kasnijih predačkih migracija iz Indokine. Jedna grupa naučnika je predložila da su oni potomci ranih austroazijskih poljoprivrednika, koji su jezik i tehnologiju doneli na južni deo poluostrva pre oko 4.000 godina. Oni su ujedinjeni i udruženi sa autohtonim stanovništvom.[17]

Proto Malezijci imaju raznovrsnije poreklo[18] i naselili su se u Maleziji do 1000. godine p. n. e. kao rezultat austronezijske ekspanzije.[19] Iako oni imaju izvesne veze s drugim stanovnicima u primorskoj jugoistočnoj Aziji, neki takođe vode poreklo iz Indokine iz perioda oko poslednjeg ledenog maksimuma pre oko 20.000 godina. Antropolozi podržavaju ideju da su Proto-Malajci potekli iz područja koje je u današnje vreme Junan, Kina.[20] Nakon toga je usledelo rano-halocensko širenje kroz Malajsko poluostrvo u Malajski arhipelag.[21] Oko 300. godine p. n. e., u unutrašnjost su ih potisnuli napadi Deutero-Malajaca, koji su bili narodi iz gvozdenog ili bronzanog doba, koji su delimično poticali od Čama iz Kambodže i Vijetnama. Prva grupa na poluostrvu koja je koristila metalne alate, Deutero-Malajci su bili direktni preci današnjih Malaja, i doneli su sa sobom napredne tehnike uzgoja.[16] Malajci su ostali politički fragmentisani širom Malajskog arhipelaga, mada su kultura i društvena struktura bili zajednički.[22]

Reference уреди

  1. ^ Imago Mvndi (на језику: енглески). Brill Archive. 
  2. ^ Annual Report on the Federation of Malaya: 1951 in C.C. Chin and Karl Hack, Dialogues with Chin Peng pp. 380, 81.
  3. ^ „Road to Independence”. US Government. Приступљено 3. 8. 2013. 
  4. ^ „Archaeological Heritage of Lenggong Valley” (PDF). Department of National Heritage, Ministry of Information Communications and Culture Malaysia. World Heritage Convention (UNESCO). Приступљено 8. 10. 2015. 
  5. ^ „History of the Great Cave of Niah”. ABC Online. Приступљено 6. 1. 2014. 
  6. ^ а б „Niah National Park – Early Human settlements”. Sarawak Forestry. Архивирано из оригинала 18. 2. 2015. г. Приступљено 23. 3. 2015. 
  7. ^ „History of the Great Cave of Niah”. Australian Broadcasting Corporation. Архивирано из оригинала 22. 11. 2014. г. Приступљено 23. 3. 2015. 
  8. ^ „Niah Cave”. humanorigins.si.edu. Smithsonian National Museum of Natural History. Архивирано из оригинала 22. 11. 2013. г. Приступљено 23. 3. 2015. 
  9. ^ а б Faulkner, Neil (7. 11. 2003). Niah Cave, Sarawak, Borneo. Current World Archaeology Issue 2. Архивирано из оригинала 23. 3. 2015. г. Приступљено 23. 3. 2015. 
  10. ^ Hirst, K. Kris. „Niah Cave (Borneo, Malaysia) – Anatomically modern humans in Borneo”. about.com. Архивирано из оригинала 5. 11. 2013. г. Приступљено 23. 3. 2015. 
  11. ^ „Niah National Park, Miri”. Sarawak Tourism Board. Архивирано из оригинала 26. 12. 2015. г. Приступљено 26. 12. 2015. 
  12. ^ „Genetic 'map' of Asia's diversity”. BBC News. 11. 12. 2009. 
  13. ^ Liz Price (17. 3. 2007). „Tracing back Malaysia's stone-age man in Lenggong”. The Brunei Times. Архивирано из оригинала 15. 10. 2015. г. Приступљено 8. 10. 2015. 
  14. ^ Lim, L.S.; Ang, K.C.; Mahani, M.C.; Shahrom, A.W.; Md-Zain, B.M. (2010). „Mitochondrial DNA Polymorphism and Phylogenetic Relationships of Proto Malays in Peninsular Malaysia”. Journal of Biological Sciences. 10 (2): 71—83. doi:10.3923/jbs.2010.71.83. 
  15. ^ Fix, Alan G. (jun 1995). „Malayan Paleosociology: Implications for Patterns of Genetic Variation among the Orang Asli”. American Anthropologist. New Series. 97 (2): 313—323. JSTOR 681964. doi:10.1525/aa.1995.97.2.02a00090. 
  16. ^ а б „TED Cast Study: Taman Negara Rain Forest Park and Tourism”. avgust 1999. Архивирано из оригинала 9. 6. 2010. г. Приступљено 8. 7. 2010. 
  17. ^ „Phylogeography and Ethnogenesis of Aboriginal Southeast Asians”. http://mbe.oxfordjournals.org: Oxford University Press. Приступљено 6. 7. 2010. 
  18. ^ „World Directory of Minorities and Indigenous Peoples – Malaysia: Orang Asli”. Ref World (UNHCR). 2008. Приступљено 8. 10. 2015. 
  19. ^ Michel Jacq-Hergoualc'h (januar 2002). The Malay Peninsula: Crossroads of the Maritime Silk-Road (100 Bc-1300 Ad). BRILL. стр. 24—. ISBN 90-04-11973-6. 
  20. ^ R.H von Geldern, J.H.C Kern, J.R Foster, J.R Logen, Slametmuljana and Asmah Haji Omar.
    A history of Malaya and her neighbours – Page 21 – by Francis Joseph Moorhead, published by Longmans of Malaysia, 1965
    India and ancient Malaya (from the earliest times to circa A.D. 1400) – Page 3 – by D. Devahuti, Published by D. Moore for Eastern Universities Press, 1965
    The making of modern Malaya: a history from earliest times to independence – Page 5 – by N. J. Ryan, Oxford University Press, 1965
    The cultural heritage of Malaya – Page 2 – by N. J. Ryan published by Longman Malaysia, 1971
    A history of Malaysia and Singapore – Page 5 – by N. J. Ryan published by Oxford University Press, 1976
    "How the dominoes fell": Southeast Asia in perspective – Page 7 – by Mae H. Esterline, Hamilton Press, 1986
    A design guide of public parks in Malaysia – Page 38 – by Jamil Abu Bakar published by Penerbit UTM, 2002, ISBN 983-52-0274-5, ISBN 978-983-52-0274-2
    An introduction to the Malaysian legal system – Page 1 – by Min Aun Wu, Heinemann Educational Books (Asia), 1975
    A short history of Malaysia – Page 22 – by Harry Miller published by F.A. Praeger, 1966
    Malaya and its history – Page 14 – by Sir Richard Olaf Winstedt published by Hutchinson University Library, 1962
    Southeast Asia, past & present – Page 10 – by D. R. SarDesai published by Westview Press, 1994
    Malaya – Page 17 – by Norton Sydney Ginsburg, Chester F. Roberts published by University of Washington Press, 1958
    Asia: a social study – Page 43 – by David Tulloch published by Angus and Robertson, 1969
    Area handbook on Malaya University of Chicago, Chester F. Roberts, Bettyann Carner published by University of Chicago for the Human Relations Area Files, 1955
    Thailand into the 80's – Page 12 – by Samnak Nāyok Ratthamontrī published by the Office of the Prime Minister, Kingdom of Thailand, 1979
    Man in Malaya – Page 22 – by B. W. Hodder published by Greenwood Press, 1973
    The modern anthropology of South-East Asia: an introduction, Volume 1 of The modern anthropology of South-East Asia, RoutledgeCurzon Research on Southeast Asia Series – Page 54 – by Victor T. King, William D. Wilder published by Routledge, 2003, ISBN 978-0-415-29751-6
    Journal of the Malaysian Branch of the Royal Asiatic Society – Page 17 – by Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland. Malaysian Branch, Singapore, 1936
    Malay and Indonesian leadership in perspective – Page 9 – by Ahmad Kamar 1984
    The Malay peoples of Malaysia and their languages – Page 36 – by Asmah Haji Omar published by Dewan Bahasa dan Pustaka, Kementerian Pelajaran Malaysia, 1983
    Encyclopedia of world cultures Volume 5 – Page 174 – by David Levinson – History – 1993 published by G.K. Hall, 1993
    Indigenous peoples of Asia – Page 274 – by Robert Harrison Barnes, Andrew Gray, Benedict Kingsbury published by the Association for Asian Studies, 1995
    Peoples of the Earth: Indonesia, Philippines and Malaysia edited by Edward Evan Evans-Pritchard published by Danbury Press, 1973
    American anthropologist Vol 60 – Page 1228 – by American Anthropological Association, Anthropological Society of Washington (Washington, D.C.), American Ethnological Society, 1958
    Encyclopaedia Of Southeast Asia (set Of 5 Vols.) – Page 4 – by Brajendra Kumar published by Akansha Publishing House. 2006. ISBN 978-81-8370-073-3.
  21. ^ „Phylogeography and Ethnogenesis of Aboriginal Southeast Asians”. Oxford Journals. Приступљено 11. 11. 2008. 
  22. ^ Anthony Milner (25. 3. 2011). The Malays. John Wiley & Sons. стр. 49—. ISBN 978-1-4443-9166-4. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди