Ivana Hadži-Popović (Beograd, 1951) srpska je književnica, rediteljka, scenarista i prevodilac.

Ivana Hadži-Popović
Lični podaci
Datum rođenja(1951{{month}}{{{day}}})1951.(72/73 god.)
Mesto rođenjaBeograd, FNR Jugoslavija

Biografija уреди

Ivana Hadži-Popović je rođena u Beogradu, gde je završila gimnaziju, Filološki fakultet, odsek za francuski jezik i književnost. Magistrirala je na temi iz francuske književnosti kod profesora Ivana Dimića. Do sada je objavila osam romana: Sezona trešanja (1998), Knez (1999), Brod za Buenos Ajres (2001), Zamka ( 2004, nagrada „Isidora Sekulić“), Na Hadrijanovom tragu (2008), Japanska kutija (2010), Žena s buketom (2012), Vatra i cvet (2014) i tri zbirke eseja: Kolumbovo jaje (2006), Isidora, eros i tajna (2009), Poigravanje (2011).

Bavi se i prevođenjem romana, priča i eseja s francuskog i italijanskog jezika. Prevela je tridesetak autora: Margaret Jusenar, Mišela Turnijea, Kolet, Margerit Diras, Anrija de Monterlana, Pjera Mišona, Emilija Gadu, Dina Bucatija... Radi kao urednik u beogradskoj izdavačkoj kući Albatros Plus.

Umetnost u sprezi sa ljubavlju omiljena je tema ove autorke. Ono što piše je često smešteno u Beograd, kako onaj Despota Stefana tako i onaj dvadesetog veka, doba neograničene tiranije i Velikog brata koji ne voli nesalomivost, neukrotivost i neizmernost kakva je poezija, stoleće koje je prvi put i postavilo izuzetno važno pitanje odnosa žena prema literaturi i u kojem je jedna žena, Engleskinja Virdžinija Vulf, uspostavila novi, psihički jezik fikcije.[1][2]

Živi i stvara u Beogradu.

Objavljena dela уреди

Romani уреди

Sezona trešanja уреди

Prvi roman koji je napisala, Sezona trešanja našao se 1999. godine u prvih pet za NIN-ovu nagradu. Trešnje kao metafizičko voće koje sublimira čežnju, lepotu, slast, ukus, nezasitost, a svojom bojom i krv, metafora su mnogih njenih razmišljanja. Na vetrometini Prvog svetskog rata rađa se ljubav između francuske spisateljice Anais i srpskog avijatičara Dragoslava koji iz Beograda, s početka 20. veka, stiže u Pariz da studira nauku o mineralima. Anais se zaljubljuje u čednost njegove «poluistočnjačke, poluvarvarske kulture» koja je privlači, ali iz čijeg će, potom, krvavog ratnog okvira pobeći...

Knez уреди

Beograd, 1407. Despot Stefan Lazarević, vladar i veliki graditelj, pesnik zlatnih stihova, diplomata, vojskovođa, vitez Zmajevog reda živi više života koji na svetlosti istoriografskih podataka i predanja nikada nisu dovoljno rasvetljeni. Tako njegov portret u romanu postaje skrivalica u kojoj Venecija, Dubrovnik, Budim, Porta, moćne sile tog vremena, igraju zakulisne igre...

Japanska kutija уреди

Ovaj roman o ranjenoj seksualnosti i zloupotrebi emocija u New Age groznici u kojoj se nežnost zamenjuje erotikom, a strast pornografijom otkriva ono šta žena u potaji sanja i šta joj neprestano izmiče.Virtuelna stvarnost, u kojoj živimo, zavođenju daje neviđen zamah. Svaka vrsta moći je zavodljiva – novac, slava, obećanja, naročito ono o sreći. Od svega, najzavodljivija je, ipak, obmana. Ona, kao da najbolje prekriva naše duhovno i ekonomsko beznađe iz kojeg se, poput aveti, pomaljaju netrpeljivost i nasilje. Kao da smo postali protagonisti čuvenog Kjubrikovog filma iz sedamdesetih godina prošlog veka – «Paklena pomorandža». Pa, kako u tom svetu pronaći ravnotežu? Junakinji, novinarki u tiražnom nedeljniku, pomaže zen krug koji će se konačno zatvoriti kad joj se, jedne noći, u rukama slučajno nađe japanska kutija...

Poigravanje уреди

Ovo je zbirka kratkih literarnih biografija najvećih imena umetnosti, od Beketa, Joneska, Hemingveja do Spinoze i El Greka čiji su moto reči Virdžinije Vulf: "Sa zadovoljstvom bih bila Šekspirova mačka, Kitsovo prase i Skotov kanarinac da mogu da budem u društvu tih velikana." Autorka je ovu knjigu i napisala knjigu upravo u želji da u društvu svojih izabranika otkrije o njima i u njima ono što još niko nije. Zato je verovatno o toj knjizi Aleksandar Gatalica i zapisao: "Ne znam da li je knjiga Ivane Hadži-Popović teorija, nisam siguran ni da je praksa, ali jesam da je to vanredno lepo i osećajno ispisano štivo. Reč je o sedamnaest portreta umetnika napisanih ne dokumentarističkim, već poetskim stilom. Treba imati mnogo ljubavi da bi se napisala ovakva knjiga, koja se naprosto čita u jednom dahu. Medaljoni su pisani ekspresivnim stilom, tako što autorka bukvalno rekreira život, premišljanja i čitav unutarnji svet portretisanog umetnika. Zapis o Margaret Jursenar počinje rečima: „U osvit Prvog svetskog rata malena Belgijanka, u pariskom metrou, kupuje Aristofanove ‚Ptice‘. Ima osam godina i lutke je ne privlače.“ A onaj o Jonesku ovako: „Letnje popodne u La ŠaplenenTenzeu, jedan dečak neočekivano ulazi u nestvarnost.“ Ne pitajte se kako autorka sve ovo zna. Ne istražujte, zatvorite oči i krenite na putovanje. Da polazim na more, ovo bi bila prava knjiga za mene.

Žena s buketom уреди

Žena s buketom je neverovatna i nepredvidiva priča o potrazi za ljubavlju mladog beogradskog hirurga Luke na koga će se slučajno otkrivena tajna o roditeljima sručiti kao lavina. Roman iznenađujućih obrta i silovitih uvida otkriva zagonetnu igru božanskih brojeva koja je deo svake prave ljubavi i svake prave umetnosti. Pa ipak, i uprkos vekovima tumačenja, ostaje nedokučiva. Uostalom, kao ponekad i izlečenje od najtežih bolesti... U središtu uzbudljivog psihološkog lavirinta nalazi se slika Pabla Pikasa "Žena s plavim cvećem". Slikarev izum "žene u fragmentima" figurira i na onoj, jednoj od njegovih najčuvenijih - "Gospođice iz Avinjona". Jer, uprkos sočnom voću ispod "gospođicinih" nogu, vizija pakla ostaje nepromenjena. Ili kako kaže junakinja romana: "Nikada nežnost nije bezazlena."

Vatra i cvet уреди

Vatra i cvet je roman o tri genijalna pesnika dvadesetog veka koje je totalitarni režim likvidirao. Njihovi životi su filmski, njihova smrt takođe. Fikcija o Branku Miljkoviću, Sergeju Jesenjinu i Vladimiru Majakovskom zasnovana je na biografskim i istorijskim činjenicama i na dokumentarističkim sličnostima. To je pokušaj da se, posrednim putem, razotkrije sled događaja koji je doveo do završnog fatalnog čina kroz svedočenja savremenika, autobiografske i biografske zapise, prepisku, štampu, kritike, dokumentarne filmove, intervjue, eseje, studijske radove i romane o njima a koje se u napisali njihovi savremenici. Većina likova je autentična, nekima je samo ime izmenjeno a neki su i izmišljeni u cilju ostvarenja priče. Oktavio Paz je rekao da pesnici nemaju biografiju zato što je ona njihovo delo. Iz tog razloga poezija ova tri pesnika postala je i jedan od izvora spoznaje o njima, njihovim emocijama, stavovima, shvatnjima i doživljajima.Radnja obuhvata i sadašnji trenutak a s tim i pogled s vremenske udaljenosti.

Eseji уреди

  • zbirka eseja Kolumbovo jaje, 2006.

Prevodi уреди

Prevela je sa francuskog desetinu romana, eseja i priča: Margerit Jursenar, Mišel Turnijea, Anri de Monteralana, Pjera Mišona... i sa italijanskog Dina Bucatija, Emilija Gadu...

Kolet, OKOVANA уреди

Velika francuska spisateljica je kod nas nedovoljno poznata. U vreme Anais Nin, Virdžinije Vulf i Isidore Sekulić bavila se psihologijom žena i muškaraca, realno prikazujući seksualnost oba pola, ali i psihologijom životinja, naročito mačaka i to u vezi sa ljudskim ponašanjem.
Ovaj odličan roman događa se u Nici, Kanu i Parizu, pa iako je to vreme s početka 20. veka, izgleda kao da je baš reč o 21. veku. Zato što su psihološke dubine kojima se ova čudotvorka reči bavi, iste u svim vremenima i na svim podnebljima: savremeni odnos mladog muškarca između dve žene, one od 25. godina, površne i izdržavane i one druge, deset godina starije, samosvesne i emotivne koja od veze očekuje mnogo više...

Margerit Diras, EMILI L. уреди

Za ovaj poetični roman čuvene autroke još čuvenijeg Ljubavnika inspiracija je engleska pesnikinja Emili Dikenson. To je priča o pisanju,poeziji, alkoholu, umetnosti, ljubavi, prevari, putovanju morem, starosti, mladosti... Jan je od nje nekoliko decenija mlađi...

Katrin Kleman, MARTIN I HANA уреди

Francuska spistaljica u ovoj romansiranoj biografiji spaja svoje dve sklonosti, onu ka filozofiji i onu ka skandaloznim ljubavima. Reč je o ljubavnom trouglu između najvećeg filozofa 20. veka Martina Hajdegera, njegove žene Elfride i Hane Arent, jevrejske intelektualke velike duhovne dubine. Uprkos braku, ali i njegovoj nacističkoj epizodi, njihova veza traje 30 godina...

Benoa Ditertr, LETO 76 уреди

Autobiografska priča iz sedamdesetih godina prošlog veka, posle revolucije iz maja 1968, lirska i duhovita kada se budućnost poistovećivala sa napretkom a čovek upravo kročio na Mesec. Revolucionarna utopija tog vremena ispoljavala se kao životni i potrošački stil nalik na američki san. Ova savremena analiza tog vremena odiše nostalgijom za njim iako pisac smatra da je silazna putanja moderne epohe počela baš tada...

PISMA KRALJICE NATALIJE OBRENOVIĆ уреди

Ova prava antička drama sadrži 127 pisama prevedenih iz rukopisa s francuskog jezika, izabranih od gotovo hiljadu, pohranjenih u istorijskim arhivima Srbije a koje je kraljica Natalija razmenjivala s mužem, kraljem Milanom Obrenovićem, sinom Aleksandrom, političarima: Garašaninom, Hristićem, Simićem, Ristićem i mnogim drugim svedocima tog vremena, uz fotografije kraljevske porodice. To je bilo doba kada je francuski bio jezik sporazumevanja u Evropi i Rusiji. Knjiga počinje onim ljubavnim, upućenim 1883. kralju a završava se 1938. godine njenoj dvorskoj dami Ruži Orešković. Slata su iz Beograda, Sašinoa, Bijarica, Vibadena, Pariza... opisujući sve ključne događaje u Srbiji tog razdoblja: Srpsko-bugarski rat, razvod Kraljice Natalije i kralja Milana Obrenovića, njeno proterivanje iz Srbije, državni udar, pokušaj atentanta na kralja Milana.[4]

Filmovi уреди

  • kratki film "Nacizam i okultno"

Reference уреди

Spoljašnje veze уреди