Kinematski par obrazuju dva međusobno povezana tela čija su kretanja u uzajamnoj vezi. To znači da ova dva tela jedno drugome ograničavaju kretanje. U klasičnoj mehanici, kinematički par je veza između dva fizička objekta koja nameće ograničenja na njihovo relativno kretanje (kinematika[1][2]). Nemački inženjer Franc Rolo je predstavio kinematički par kao novi pristup proučavanju mašina[3] koji je omogućio napredak u odnosu na kretanje elemenata koji se sastoje od jednostavnih mašina.[4]

Opis уреди

Kinematika je grana klasične mehanike[5] koja opisuje kretanje tačaka, tela (objekata) i sistema tela (grupa objekata) bez razmatranja uzroka kretanja.[2] Kinematika se kao oblast proučavanja često naziva „geometrija kretanja“.[6] Za više detalja, pogledajte Kinematika.

Hartenberg & Denavit[7] predstavljaju definiciju kinematičkog para:

U pitanju veza između krutih tela, Rulo je prepoznao dve vrste; nazivao ih je višim i nižim parovima (elemenata). Kod viših parova, dva elementa su u kontaktu u tački ili duž linije, kao kod kugličnog ležaja ili diska i pratioca; relativna kretanja podudarnih tačaka su različita. Niži parovi su oni za koje se može vizualno prikazati kontakt u oblasti, kao što je kod spojeva igle, ukrštenih glava,[8][9] kugličnih i utičnih spojeva i nekih drugih; relativno kretanje podudarnih tačaka elemenata, a samim tim i njihovih veza, je slično, a razmena elemenata iz jedne veze u drugu ne menja relativno kretanje delova kao što bi to bilo sa višim parovima.

U kinematici, dva povezana fizička objekta, koja čine kinematički pari, nazivaju se „kruta tela“. U studijama mehanizama, manipulatora ili robota, ova dva objekta se obično nazivaju „veze“.

Mehanički sistem уреди

Mehanički sistem čine tela koja su međusobno povezana vezama koje ograničavaju slobodno kretanje svakog tela u sistemu.[10][11][12] To znači da kretanje jednog tela izaziva kretanje svih ostalih tela u sistemu. Kod robota mehanički sistem ima zadatak da uspostavi prostorne odnose između završnog uređaja (šake, alata …) i radnog predmeta.

Mehanizam уреди

Mehanizam je osnova svake mašine, pa i robota. Mehanizam ima zadatak da jednu vrstu kretanja pretvara u drugu, dok mašina pretvara jedan oblik energije u drugi. Članovi mehanizma su kruta materijalna tela od kojih je sastavljen mehanizam. Vodeće (pogonski) članovi prenose kretanje na ostale članove mehanizma. Svi ostali su vođeni (gonjeni) članovi. Svaki mehanizam se sastoji iz pokretnih članova (segmenata) i nepokretnih članova (postolja). Ako se međusobno povežu dva tela, od kojih je barem jedno pokretno, tad nastaje kinematski par (zglob).

Slobodno telo уреди

 
Slobodno telo[13]

Na početku, posmatramo slobodno telo.[14][15] U Dekartovom pravouglom koordinatnom sistemu ono može da se kreće na šest različitih nezavisnih načina. To su tri translacije duž koordinatnih osa i tri rotacije oko tih osa. To znači da je potrebno 6 nezavisnih veličina (parametara) da bi se jednoznačno odredio položaj slobodnog tela (tri za translatorno i tri za rotaciono kretanje).

Broj stepeni slobode уреди

Broj stepeni slobode (n) je broj mogućih nezavisnih kretanja.[16] To je broj nezavisnih parametara koji su potrebni da bi se jednoznačno odredio položaj tela.[17] Slobodno telo ima šest stepeni slobode, tri za translaciju i tri za rotaciju pa je n=6. Telo u kinematskom paru, usled nametnute veze i ograničenog kretanja, ima manje od šest stepeni slobode.

Klase kinematskih parova уреди

Kinematski parovi se dele u zavisnosti od načina vezivanja i realizacije veza između segmenata. Kinematske parove delimo na klase.

Klasa (k) je broj ukinutih (poništenih) slobodnih kretanja tela usled nametnute veze u kinematskom paru. To znači da klasa predstavlja broj izgubljenih stepeni slobode. Zato se kaže i da je klasa dopuna broja stepeni slobode do 6. Uvek je n+k=6.

Za primjenu u robotici najvažniji su kinematski parovi pete klase. Kinematski par pete klase dozvoljava samo jednu rotaciju (rotacioni par), odnosno samo jednu translaciju (translatorni par), što znači da ima jedan stepen slobode.

Pored parova pete klase, u teoriji robotike koriste se i drugi kinemarski parovi.

Galerija уреди

Reference уреди

  1. ^ Joseph Stiles Beggs (1983). Kinematics. Taylor & Francis. стр. 1. ISBN 0-89116-355-7. 
  2. ^ а б Thomas Wallace Wright (1896). Elements of Mechanics Including Kinematics, Kinetics and Statics. E and FN Spon. Chapter 1. 
  3. ^ Reuleaux, F., 1876 The Kinematics of Machinery, (trans. and annotated by A. B. W. Kennedy), reprinted by Dover, New York (1963)
  4. ^ A. P. Usher, 1929, A History of Mechanical Inventions, Harvard University Press, (reprinted by Dover Publications 1968).
  5. ^ Ben-Chaim, Michael (2004), Experimental Philosophy and the Birth of Empirical Science: Boyle, Locke and Newton, Aldershot: Ashgate, ISBN 0-7546-4091-4, OCLC 53887772 .
  6. ^ Russell C. Hibbeler (2009). „Kinematics and kinetics of a particle”. Engineering Mechanics: Dynamics (12th изд.). Prentice Hall. стр. 298. ISBN 978-0-13-607791-6. 
  7. ^ R. S. Hartenberg and J. Denavit (1964) Kinematic synthesis of linkages, pp 17-18, New York: McGraw-Hill.
  8. ^ „The Two Stroke Crosshead Diesel Engine Crosshead Pin and Slippers”. Marinediesels.info. Архивирано из оригинала 2018-10-14. г. Приступљено 2013-07-22. 
  9. ^ „3.2.2. Piston (reciprocating) compressor”. Drucklufttechnik.de. Приступљено 2013-07-22. 
  10. ^ Merriam-Webster Dictionary Definition of mechanical Архивирано 2011-10-20 на сајту Wayback Machine
  11. ^ Reuleaux, F., 1876 The Kinematics of Machinery Архивирано 2013-06-02 на сајту Wayback Machine (trans. and annotated by A. B. W. Kennedy), reprinted by Dover, New York (1963)
  12. ^ J. M. McCarthy and G. S. Soh, 2010, Geometric Design of Linkages, Архивирано 2016-08-19 на сајту Wayback Machine Springer, New York.
  13. ^ Ellse, Mark; Honeywell, Chris (1997). Mechanics and Electricity. 
  14. ^ Sears; Zemansky; Young (1991). College Physics. 
  15. ^ Martin, J. L. (1996). General Relativity. стр. 3. 
  16. ^ Pennestrı̀, E.; Cavacece, M.; Vita, L. (2005). „On the Computation of Degrees-of-Freedom: A Didactic Perspective”. Volume 6: 5th International Conference on Multibody Systems, Nonlinear Dynamics, and Control, Parts A, B, and C. 2005 ASME International Design Engineering Technical Conferences and Computers and Information in Engineering Conference. California, USA. стр. 1733—1741. ISBN 0-7918-4743-8. doi:10.1115/DETC2005-84109. 
  17. ^ Hale, Layton C. (1999). Principles and techniques for designing precision machines (PDF) (PhD). Massachusetts Institute of Technology. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди