Urticaceae /ɜːrtɪˈkeɪsiː/ ili koprivnjače, su cvetnice iz porodice koprive. Ime porodice potiče od roda Urtica. U ovu porodicu spada veliki broj poznatih i korisnih biljaka, u koje pored koprive spadaju i ramie (Boehmeria nivea), māmaki (Pipturus albidus), i ajlai (Debregeasia saeneb).

Nettle family
Urtica dioica (stinging nettle)
Научна класификација e
Царство: Plantae
Кладус: Tracheophytes
Кладус: Angiospermae
Кладус: Eudicotidae
Кладус: Rosids
Ред: Rosales
Породица: Urticaceae
Juss., 1789
Синоними

Cecropiaceae C. C. Berg[1]

U koprivnjače spada oko 2,625 vrsta, grupisanih u 53 rodova prema bazi podataka Royal Botanic Gardens, Kew i Kristenhucu i Bjungu (2016).[2] Najveći rod je Pilea (500 do 715 vrsta), Elatostema (300 vrsta), Urtica (80 vrsta), i Cecropia (75 vrsta). U Cecropia spadaju mnoge myrmecophytes, vrste koje imaju simbiotski odnos s kolonijama mrava.[3]

Vrste Urticaceaese mogu naći u svim delovima sveta, isključujući polarne oblasti.

Vrste Urticaceae mogu biti žbunaste (npr. Pilea), lijane, lekovito bilje (npr. Urtica, Parietaria), a retko i drveće (Dendrocnide, Cecropia). Njihovo lišće obično ima lisne zaliske. Uglavnom su prisutne i urtikatne (žareće) iglice. Uglavnom imaju jednopolne cvetove, a mogu biti i monoecious (jedna biljka ima i muške i ženske cvetove) i dioecious (jedna biljka može imati ili samo muške ili samo ženske cvetove). Polenovanje se vrši vetrom. Većina biljaka raspršuje polen kada su im prašnici sazrelili i njihove niti naglo očvrsnu, što je neobičan mehanizam specifičan za ovu porodicu..

Taksonomija

уреди
 
Muški i ženski cvet Koprive

APG II sistem svrstava Urticaceae u red Rosales, dok su ih raniji sistemu svrstavali u red Urticales, zajedno sa Brestovkama, Dudovkama, i Konopljovkama. APG smatra "staru" Urticales grupu za kladus, ali je više ne smatra za poseban red.

Fosilni zapisi

уреди

Fosilni zapis Urticaceae je raštrkan, i uglavnom se bazira na rasprostranjenim plodovima. Dvanaest vrsta baziranih na fosilnim ahenama su poznate iz perioda Gornje Krede Srednje Evrope. Većina pripada živom redu Boehmeria (drvne vrste), Debregeasia (jedna vrsta) i Pouzolzia (drvne vrste), dok tri vrste pripadaju izumrlom redu Urticoidea. Kolumbijska fosilna flora Mastrihtskog stadijuma krede, daje lišće koje nalikuje lišću plemena Ceropieae.

Filogenija

уреди

Moderna molekularna filogenetika sugeriše sledeći odnos[4][5] (vidi još [6][7][8][9][10][11][12][13][14][15]):

Moraceae (outgroup)

Urticaceae
Urticeae

Laportea

Obetia

Urera pro parte

Touchardia

Urera pro parte

Poikilospermum

Girardinia

Dendrocnide

Discocnide

Nanocnide

Urtica (including Hesperocnide)

Elatostemateae

Procris

Pellionia

Elatostema

Myriocarpa + Gyrotaenia

Lecanthus

Pilea (including Sarcopilea)

Cecropieae

Coussapoa

Myrianthus

Cecropia

Leucosyke

Maoutia

Boehmerieae

Oreocnide

Phenax

Chamabainia

Gonostegia

Pouzolzia pro parte

Neodistemon

Rousselia

Hemistylus

Pouzolzia pro parte

Neraudia

Pipturus (including Nothocnide)

Boehmeria pro parte

Debregeasia

Astrothalamus

Archiboehmeria

Boehmeria pro parte

Sarcochlamys

Forsskaoleeae

Forsskaolea

Didymodoxa

Droguetia (including Australina)

Parietarieae

Parietaria

Soleirolia

Gesnouinia

Plemena i Rodovi

уреди

Urticaceae podležu mnogim bakterijskim, virusnim, gljivičnim, i nematodnim parazitskim oboljenjima. Tu spadaju:[17]

  • Bakterijske lisnate pege, koje izaziva Xanthomonas campestris i koji napada Pellionia, Pilea, i druge rodove
  • Anthracnose, gljivična bolest koju izaziva Colletotrichum capsici i koja napada Pilea
  • Myrotheciumske lisnate pege, gljivična bolest koju izaziva Myrothecium roridum i koja napada biljke širom Urticaceae, kao i druge angiosperme[18][19]
  • Fitoftoraska biljna bolest, vodena buđ koju izaziva Phytophthora nicotianae i koja napada Pilea
  • Južnjačka biljna bolest, gljivično oboljenje izazvano Athelia rolfsii koje napada Pellionia i Pilea

Galerija slika

уреди

Reference

уреди
  1. ^ Germplasm Resources Information Network (GRIN) (17. 1. 2003). „Family: Urticaceae Juss., nom. cons.”. Taxonomy for Plants. USDA, ARS, National Genetic Resources Program, National Germplasm Resources Laboratory, Beltsville, Maryland. Архивирано из оригинала 12. 10. 2008. г. Приступљено 24. 4. 2008. 
  2. ^ Christenhusz, M. J. M., and Byng, J. W. (2016). „The number of known plants species in the world and its annual increase”. Phytotaxa. 261 (3): 201—217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1 . 
  3. ^ Chomicki G, Renner SS. (2015). „Phylogenetics and molecular clocks reveal the repeated evolution of ant-plants after the late Miocene in Africa and the early Miocene in Australasia and the Neotropics”. New Phytologist. 207 (2): 411—424. PMID 25616013. doi:10.1111/nph.13271. 
  4. ^ Wu Z-Y, Monro AK, Milne RI, Wang H, Liu J, Li D-Z. (2013). „Molecular phylogeny of the nettle family (Urticaceae) inferred from multiple loci of three genomes and extensive generic sampling”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 69 (3): 814—827. PMID 23850510. doi:10.1016/j.ympev.2013.06.022. 
  5. ^ Wu Z-Y, Milne RI, Chen C-J, Liu J, Wang H, Li D-Z. (2015). „Ancestral state reconstruction reveals rampant homoplasy of diagnostic morphological characters in Urticaceae, conflicting with current classification schemes”. PLoS ONE. 10 (11): e0141821. PMC 4631448 . PMID 26529598. doi:10.1371/journal.pone.0141821. 
  6. ^ Sytsma KJ, Morawetz J, Pires JC, Morden CW. (2000). „Phylogeny of the Urticales based on three molecular data sets, with emphasis on relationships within Urticaceae”. American Journal of Botany. 87 (6): 162. 
  7. ^ Sytsma KJ, Morawetz J, Pires C, Nepokroeff M, Conti E, Zjhra M, Hall JC, Chase MW. (2002). „Urticalean rosids: Circumscription, rosid ancestry, and phylogenetics based on rbcL, trnLF, and ndhF sequences” (PDF). American Journal of Botany. 89 (9): 1531—1546. PMID 21665755. doi:10.3732/ajb.89.9.1531. 
  8. ^ Hadiah JT, Quinn CJ, Conn BJ. (2003). „Phylogeny of Elatostema (Urticaceae) using chloroplast DNA data”. Telopea. 10 (1): 235—246. doi:10.7751/telopea20035618 . 
  9. ^ Datwyler SL, Weiblen G. (2004). „On the origin of the fig: Phylogenetic relationships of Moraceae from ndhF sequences”. American Journal of Botany. 91 (5): 767—777. PMID 21653431. doi:10.3732/ajb.91.5.767. Архивирано из оригинала 13. 02. 2021. г. Приступљено 27. 06. 2020. 
  10. ^ Zerega NJC, Clement WL, Datwyler SL, Weiblen GD. (2005). „Biogeography and divergence times in the mulberry family (Moraceae)”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 37 (2): 402—416. CiteSeerX 10.1.1.418.1442 . PMID 16112884. doi:10.1016/j.ympev.2005.07.004. 
  11. ^ Monro AK. (2006). „The revision of species-rich genera: A phylogenetic framework for the strategic revision of Pilea (Urticaceae) based on cpDNA, nrDNA, and morphology”. American Journal of Botany. 93 (3): 426—441. PMID 21646202. doi:10.3732/ajb.93.3.426. Архивирано из оригинала 13. 02. 2021. г. Приступљено 27. 06. 2020. 
  12. ^ Hadiah JT, Conn BJ, Quinn CJ (2008). „Infra-familial phylogeny of Urticaceae, using chloroplast sequence data”. Australian Systematic Botany. 21 (5): 375—385. doi:10.1071/SB08041. 
  13. ^ Conn BJ, Hadiah JT (2009). „Nomenclature of tribes within the Urticaceae”. Kew Bulletin. 64 (2): 349—352. JSTOR 20649663. doi:10.1007/s12225-009-9108-4. 
  14. ^ Kim C, Deng T, Chase M, Zhang D-G, Nie Z-L, Sun H. (2015). „Generic phylogeny and character evolution in Urticeae (Urticaceae) inferred from nuclear and plastid DNA regions”. Taxon. 64 (1): 65—78. doi:10.12705/641.20. 
  15. ^ Treiber EL, Gaglioti EL, Romaniuc-Neto S, Madriñán S, Weiblen GD. (2016). „Phylogeny of the Cecropieae (Urticaceae) and the evolution of an ant–plant mutualism”. Systematic Botany. 41 (1): 56—66. doi:10.1600/036364416X690633. 
  16. ^ Deng Tao, Kim C, Zhang D-G, Zhang J-W, Li Z-M, Nie Z-L, Sun H. (2013). „Zhengyia shennongensis: A new bulbiliferous genus and species of the nettle family (Urticaceae) from central China exhibiting parallel evolution of the bulbil trait”. Taxon. 62 (1): 89—99. JSTOR 24389315. doi:10.1002/tax.621008. 
  17. ^ „Common Names of Plant Diseases: Diseases of Foliage Plants (House Plants): Urticaceae”. The American Phytopathological Society. 26. 3. 1993. Архивирано из оригинала 30. 11. 2011. г. 
  18. ^ Chase, A. R. (1983). „Influence of host plant and isolate source on Myrothecium leaf spot of foliage plants” (PDF). Plant Disease. 67 (6): 668—671. doi:10.1094/PD-67-668. 
  19. ^ Nguyen, Thu Ha, Mathur, S. B., & Neergaard, Paul (1973). „Seed-borne species of Myrothecium and their pathogenic potential”. Transactions of the British Mycological Society. 61 (2): 347—354, IN14—IN16. doi:10.1016/S0007-1536(73)80156-1. 

Literatura

уреди
  • Pignatti, Sandro (1982). Flora d'Italia (на језику: Italian). Bologna: Edagricole. ISBN 978-88-506-2449-2. 
  • Friis, Ib (1989). Urticaceae. Flora of tropical East Africa. Rotterdam: A.A. Balkema and the Royal Botanic Gardens, Kew. ISBN 978-90-6191-352-8. 

Spoljašnje veze

уреди