Krvni test je laboratorijska analiza koja se izvodi na uzorku krvi[1] koji je obično izvađen iz vene na ruci koristeći hipodermičku iglu, ili putem uboda prsta. Višestruki testovi za specifične krvne komponente, kao što je test glukoze ili holesterola, često su grupisani u jedan testni panel koji se naziva krvni panel ili krvna analiza. Krvni testovi se često koriste u zdravstvenoj zaštiti za određivanje fizioloških i biohemijskih stanja, kao što su bolest, sadržaj minerala, efikasnost farmaceutskih lekova i funkcija organa. Tipični klinički krvni paneli uključuju osnovni metabolički panel ili kompletnu krvnu sliku. Krvni testovi se takođe koriste u testovima na drogu za otkrivanje zloupotrebe droga.

Savremena bolnička hematološka laboratorija

Vađenje уреди

 
Venapunkcija izvedena pomoću vakutejnera

Venapunkcija je korisna, jer je minimalno invazivan način za dobijanje ćelija i vanćelijske tečnosti (plazme) iz tela na analizu. Krv teče po celom telu, delujući kao medijum koji opskrbljuje tkiva kiseonikom i hranjivim materijama i odvodi otpadne proizvode nazad u sisteme izlučivanja. Konsekventno, stanje krvotoka utiče ili je pod uticajem, mnogih medicinskih stanja. Iz tih razloga su krvni testovi najčešće izvođeni medicinski testovi.[2]

Ako je potrebno samo nekoliko kapi krvi, umesto venipunkture radi se ubod prsta.[3]. Arterijski, centralno venski i periferno venski sudovi takođe se mogu koristiti i za uzimanje krvi.[4]

Flebotomisti, laboratorijski praktikanti i medicinske sestre zaduženi su za vađenje krvi iz pacijenta. Međutim, u posebnim okolnostima i vanrednim situacijama, medicinski radnici i lekari vade krv. Takođe, respiratorni terapeuti se obučavaju za vađenje arterijske krvi kako bi se pregledali gasovi arterijske krvi.[5][6]

Tipovi testova уреди

 
Posude za prikupljanje krvi. Za vreme venipunkcije, razlike u pritisku između vene i vakuuma u posudi prisiljavaju prelaz krvi.

Biohemijska analiza уреди

Osnovni metabolički panel meri natrijum, kalijum, hlorid, bikarbonat, azot uree u krvi (BUN), magnezijum, kreatinin, glukozu, a ponekad i kalcijum. Testovi koji se fokusiraju na nivo holesterola mogu odrediti LDL i HDL nivoe, kao i nivo triglicerida.[7]

Neki testovi, poput onih koji mere glukozu ili lipidni profil, zahtevaju pošćenje (ili ne konzumiranje hrane) osam do dvanaest sati pre uzimanja uzorka krvi.[8]

Za većinu testova, krv se obično dobija iz pacijentove vene. Ostala specijalizovana ispitivanja, kao što je test gasa arterijske krvi, zahtevaju izvlačenje krvi iz arterije. Analiza gasa arterijske krvi koristi se prvenstveno za praćenje nivoa ugljen dioksida i kiseonika u kontekstu plućne funkcije, ali se takođe koristi za merenje pH vrednosti krvi i bikarbonatnih nivoa u određenim metaboličkim uslovima.[9]

Dok se regularni test glukoze uzima u određeno vreme, test tolerancije na glukozu uključuje ponovljena ispitivanja kako bi se utvrdila brzina kojom telo obrađuje glukozu.[10]

Normalni opsezi уреди

Rezultate krvnih analiza uvek treba tumačiti korišćenjem raspona koji je obezbedila laboratorija koja je izvršila test. Primeri prikazani su u nastavku.

Test[11][12] Low High Unit Comments
Natrijum (Na) 134 145 mmol/L
Kalijum (K) 3,5 5,0 mmol/L
Urea 2,5 6,4 mmol/L Azot uree u krvi
Urea 15 40 mg/dL
Kreatin - muškarac 62 115 μmol/L
Kreatin - žena 53 97 μmol/L
Kreatin - male 0,7 1,3 mg/dL
Kreatin - muškarac 0,6 1,2 mg/dL
Glukoza (pošćenje) 3,9 5,8 mmol/L pogledajte i glikozilirani hemoglobin
Glukoza (pošćenje) 70 120 mg/dL

Buduće alternative уреди

Testovi pljuvačke уреди

U 2008. godini, naučnici su najavili da bi isplativije testiranje pljuvačke eventualno moglo da zameni neke krvne testove, pošto pljuvačka sadrži 20% proteina koji se nalaze u krvi.[13][14] Ispitivanje pljuvačke ne bi bilo podobno za sve markere. Na primer, nivo lipida se ne može meriti analizom pljuvačke.

Mikroemulzija уреди

U februaru 2011. godine, kanadski istraživači iz Šuličove škole inženjerstva sa Univerziteta u Kalgariju su najavili mikročip za analize krvi. Ovaj prustup koristi mikroemulziju, kapljice krvi zarobljene u sloju druge supstance, pri čemu se može kontrolisati tačna veličina i razmak kapljica. Novi test bi mogao da poboljša efikasnost, tačnost i brzinu laboratorijskih testova, i da ih istovremeno jeftinije obavlja.[15]

SIMBAS уреди

Marta 2011, tim istraživača sa UC Berkli, DCU i Univerziteta Valparaiso je razvio laboratoriju na čipu koja može da dijagnozira bolesti u roku od 10 minuta bez upotrebe spoljnih cevi i dodatnih komponenti. To se naziva Samopogonski integrisani mikrofluidni sistem za analizu krvi (engl. Self-powered Integrated Microfluidic Blood Analysis System - SIMBAS). On koristi sićušne rovove da odvoji krvne ćelije od plazme (99 procenata krvnih ćelija je zarobljeno tokom eksperimenata). Istraživači su koristili plastične komponente da bi smanjili troškove proizvodnje.[16][17]

Reference уреди

  1. ^ Мишић, Милан, ур. (2005). Енциклопедија Британика. А-Б. Београд: Народна књига : Политика. стр. 46. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ „Venipuncture - the extraction of blood using a needle and syringe”. Приступљено 21. 6. 2012. 
  3. ^ MacLennan CA, van Oosterhout JJ, White SA, Drayson MT, Zijlstra EE, Molyneux ME (jul 2007). „Finger-prick blood samples can be used interchangeably with venous samples for CD4 cell counting indicating their potential for use in CD4 rapid tests”. AIDS. 21 (12): 1643—5. PMC 2408852 . PMID 17630562. doi:10.1097/QAD.0b013e32823bcb03. 
  4. ^ Lesser, Finnian D; Lanham, David A; Davis, Daniel (6. 5. 2020). „Blood sampled from existing peripheral IV cannulae yields results equivalent to venepuncture: a systematic review”. JRSM Open. 11 (5): 205427041989481. doi:10.1177/2054270419894817 . 
  5. ^ Aaron SD, Vandemheen KL, Naftel SA, Lewis MJ, Rodger MA (2003). „Topical tetracaine prior to arterial puncture: a randomized, placebo-controlled clinical trial”. Respir. Med. 97 (11): 1195—1199. PMID 14635973. doi:10.1016/S0954-6111(03)00226-9. 
  6. ^ „Michigan careers”. Michigan.gov. 5. 1. 2010. Архивирано из оригинала 29. 6. 2011. г. Приступљено 9. 8. 2011. 
  7. ^ Belargo, Kevin. „Cholesterol Levels”. Manic EP. Приступљено 17. 1. 2012. 
  8. ^ „Fasting blood samples”. NHS UK. Приступљено 21. 6. 2012. 
  9. ^ „Blood gases”. NHS UK. Приступљено 21. 6. 2012. 
  10. ^ „Glucose tolerance test”. Medline. Приступљено 21. 6. 2012. 
  11. ^ C. A. Burtis and E. R. Ashwood, Tietz Textbook of Clinical Chemistry (1994) 2nd edition. ISBN 0-7216-4472-4.
  12. ^ „Blood tests normal ranges”. Monthly Prescribing Reference. Архивирано из оригинала 21. 06. 2018. г. Приступљено 21. 6. 2012. 
  13. ^ „Press TV - Saliva test to substitute blood test”. Presstv.ir. Архивирано из оригинала 21. 5. 2011. г. Приступљено 9. 8. 2011. 
  14. ^ Denny P, Hagen FK, Hardt M, et al. (maj 2008). „The proteomes of human parotid and submandibular/sublingual gland salivas collected as the ductal secretions”. J. Proteome Res. 7 (5): 1994—2006. PMC 2839126 . PMID 18361515. doi:10.1021/pr700764j. 
  15. ^ „Microchip offers faster and cheaper way to test blood”. CTV News. Bell Media. 2. 2. 2011. Приступљено 2. 10. 2016. 
  16. ^ Taylor, Kate (18. 3. 2011). „Blood analysis chip detects diseases in minutes”. Архивирано из оригинала 25. 03. 2011. г. Приступљено 26. 3. 2011. 
  17. ^ Dailey, Jessica (22. 3. 2011). „New SIMBAS Blood Analysis Biochip Can Diagnose Diseases In Minutes”. Inhabitat.com. Приступљено 26. 3. 2011. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди