L-DOPA (L-3,4-dihidroksifenilalanin; INN levodopa; tržišna imena: Sinemet, Parkopa, Atamet, Stalevo, Madopar, Prolopa, itd.) je prirodni dijetarni suplement i psihoaktivni lek nađen u pojedinim vrstama hrane i trava (npr. Mucuna pruriens). Ovo jedinjenje nastaje iz aminokiseline L-tirozina u telu i mozgu sisara. L-DOPA je prekurzor neurotransmitera dopamina, norepinefrina (noradrenalina), i epinefrina (adrenalina) kolektivno poznatih kao kateholamini. Pored njene prirodne i esencijalne biološke uloge, L-DOPA se takođe koristi u kliničkom tretmanu Parkinsonove bolesti i dopamin-responsivne distonije. Kad se koristi u farmaceutskom kontekstu, najčešće se imenuje INN (International Nonproprietary Names) dezignacijom levodopa.[1]

L-DOPA
IUPAC ime
(S)-2-amino-3-(3,4-dihydroxyphenyl)
propanoic acid
Klinički podaci
Kategorija trudnoće
  • AU: B3
  • US: C (Mogući rizik)
Način primeneoralno
Pravni status
Pravni status
  • OTC
Farmakokinetički podaci
Bioraspoloživost30%
MetabolizamAromatična L-aminokiselinska dekarboksilaza
Poluvreme eliminacije0.75–1.5 sata
Izlučivanjerenalno 70–80%
Identifikatori
CAS broj59-92-7 ДаY
ATC kodN04BA01 (WHO)
PubChemCID 6047
DrugBankAPRD00309
ChemSpider5824 ДаY
UNII46627O600J ДаY
KEGGD00059 ДаY
ChEMBLCHEMBL1009 ДаY
Hemijski podaci
FormulaC9H11NO4
Molarna masa197.19 g/mol
  • O=C(O)[C@@H](N)Cc1cc(O)c(O)cc1
  • InChI=1S/C9H11NO4/c10-6(9(13)14)3-5-1-2-7(11)8(12)4-5/h1-2,4,6,11-12H,3,10H2,(H,13,14)/t6-/m0/s1 ДаY
  • Key:WTDRDQBEARUVNC-LURJTMIESA-N ДаY


Biosintetički putevi za kateholamine i trag amine u ljudskom mozgu[2][3][4]
Graphic of trace amine and catecholamine metabolism
L-DOPA
primarni
put
manje
zastupljeni
put
The image above contains clickable links
Kod ljudi, kateholamini i fenetilaminergički trag amini su izvedeni iz aminokiseline L-fenilalanin.

Terapeutska upotreba уреди

L-DOPA prolazi kroz zaštitnu krvno-moždanu barijeru, za razliku od dopamina. Is tog razloga se L-DOPA koristi za povećanje dopaminske koncentracije u lečenju Parkinsonove bolesti i dopamin-responsivne distonije. Ovaj tretman je originalno razvio Džordž Kotzias sa saradnicima. Nakon ulaska u centralni nervni sistem L-DOPA se konvertuje u dopamin enzimom aromatična L-aminokiselinska dekarboksilaza, takođe poznatim kao DOPA dekarboksilaza (DDC). Piridoksal fosfat (vitamin B6) je neophodni kofaktor u ovoj reakciji, i povremeno se dozira zajedno sa levodopom, obično u obliku piridoksina.

Pored CNS-a, L-DOPA se takođe konvertuje u dopamin u perifernom nervnom sistemu. Rezultujuća hiperdopaminergija je uzrok mnogobrojnih nuspojava kod samostalnog doziranja levodope. Da bi se izbegle te pojave, standardna klinička praksa je da se levodopa koristi zajedno sa perifernim inhibitorom DOPA dekarboksilaze (DDCI), kao što je karbidopa (L-DOPA i karbidopa kombinacije se prodaju kao Lodosin, Sinemet, Parcopa, Atamet, Stalevo), ili benserazid (kombinacije se nazivaju: Madopar, Prolopa). Time se sprečava periferna sinteza dopamina. Kodoziranje piridoksina bez DDCI ubrzava perifernu L-DOPA dekarboksilaciju u takvoj meri da negira efekte L-DOPA administracije. Ovaj fenomen je svojevremeno uzrokovao veliku konfuziju.

Kombinacija: L-DOPA i periferni DDCI, je bila istražena kao potencijalni tretman za sindrom nemirnih nogu, međutim studije nisu pokazale da postoji značajna redukcija simptoma.[5]

Poznata su dva tipa L-DOPA responsa:

  • Kratkotrajni respons, koji je zavistan od polu-života leka
  • Dugotrajni respons, koji zavisi od akumulacije efekata tokom najmanje dve nedelje. Taj respons je evidentan sam u ranoj terapiji, kada nesposobnost mozga da čuva zalihe dopamina još nije briga.

Reference уреди

  1. ^ Thomas L. Lemke; David A. Williams, ур. (2007). Foye's Principles of Medicinal Chemistry (6. изд.). Baltimore: Lippincott Willams & Wilkins. ISBN 0781768799. 
  2. ^ Broadley KJ (2010). „The vascular effects of trace amines and amphetamines”. Pharmacol. Ther. 125 (3): 363—375. PMID 19948186. doi:10.1016/j.pharmthera.2009.11.005. 
  3. ^ Lindemann L, Hoener MC (2005). „A renaissance in trace amines inspired by a novel GPCR family”. Trends Pharmacol. Sci. 26 (5): 274—281. PMID 15860375. doi:10.1016/j.tips.2005.03.007. 
  4. ^ Wang X, Li J, Dong G, Yue J (2014). „The endogenous substrates of brain CYP2D”. Eur. J. Pharmacol. 724: 211—218. PMID 24374199. doi:10.1016/j.ejphar.2013.12.025. 
  5. ^ „L-dopa for RLS”. Bandolier. 1. 4. 2007. Архивирано из оригинала 03. 09. 2012. г. Приступљено 16. 10. 2008. 

Spoljašnje veze уреди


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).