Koren pored svojih osnovnih funkcija, pričvršćivanja biljke za podlogu i usvajanja vode iz zemljišta sa rastvorenim mineralnim materijama, može da preuzme i neke druge funkcije kao što su prihvatanje za oslonac, magacioniranje potrebnih materija (npr. vode i mineralnih materija). Kada dodje do preuzimanja ovih funkcija koren menja svoj oblik i gradju. Takvi korenovi se dele na tri veće grupe.

Koren

Vazdušni korenovi уреди

Adventivni korenovi koji se uvek razvijaju iz grana i stabla različite gradje i uloge. Za vazdušne korenove karakteristično je da se rasprostiru u vazduhu. Najčešće preuzimaju funkcije stabla, kao što su asimilacija (fotosinteza) i prihvatanje za okolne predmete, stabla... Mogu pružiti i dodatnu potporu stablu i služiti za provetravanje u slučaju da se koren razvija u uslovima nedovoljne obezbedjenosti kiseonikom.

Korenovi za prihvatanje уреди

Zastupljeni su jedino kod tropskih epifitnih orhideja (one žive na kori drveća) i imaju specijalne trnove za prihvatanje i kod bršljana koji ima dva tipa korena: prave(podzemne i duge) i vazdušne za prihvatanje (pretvorene u rašljike).

Korenovi za podupiranje уреди

 
Mangrovi, korenovi za podupiranje

Zastupljeni su kod biljaka mangrova vegetacije (drvenaste biljke koje se razvijaju u uslovima plime i oseke) i kod biljaka koje nastanjuju delove gde se reke ulivaju u mora. Obično razvijaju sa donjih grana stabla duge i vitke adventivne vazdušne korenove, koji delom uranjaju u mulj i peskovito zemljište i biljci daju dodatnu potporu i usvajaju hranljive materije. To su štakasti, potporni korenovi.

Korenovi za aeraciju уреди

Kod mnogih izrazitih mangrova vrsta postoje specijalni korenovi koji vire iznad površine mulja ili vode (zavisno od plime i oseke) i preuzimaju ulogu provetravanja samog korena jer sadrže moćan aerenhim i posebne otvore za ulazak vazduha na samoj površini pa se nazivaju i pneumatofore.

Korenovi za fotosintezu уреди

Drugačije ih mozemo nazvati i korenovi za asimilaciju. Zastupljeni su kod jedne grupe tropskih epifitnih orhideja. Koren preuzima ulogu izdanka i počinje da vrši funkciju fotosinteze jer se listovi redukuju radi smanjenja transpiracije. Ovi korenovi obično donjim delom služe za pričvršćivanje a gornji deo koji je zelene boje vrši fotosintezu. Ovakvi asimilacioni korenovi postoje i kod biljaka koje nastanjuju brze potoke, stene. Primer za naše podneblje je vodeni orah[1] (''Trapa natans'').

Korenovi za apsorpciju vode уреди

Ovi korenovi služe za apsorpciju vode iz vazduha. Javljaju se kod tropske epifitne orhideje. Pored ostalih spomenutih vazdušnih korenova formiraju i specijalne korenove za upijanje vlage iz vazduha zahvaljujući posebnom površinskom, višeslojnom tkivu koje se naziva '''velamen radicum'''[2]. Kod epifitnih biljaka vazdušni koren često vrši više različitih funkcija istovremeno jer se ispod sloja velamen radicum (usvajanje vode) nalaze ćelije parenhima kore korena (uloga fotosinteze) i donji deo korena ima korenske dlake ili trnove za prihvatanje (uloga prihvatanja).

Korenovi za magacioniranje vode i hrane уреди

Ukoliko se u korenu vrši magacioniranje rezervnih materija on postaje voluminozan. Ova promena može da zahvati glavni, bočne i adventivne korenove.

Korenovi za magacioniranje vode уреди

Javljaju se kod biljaka koje žive na izrazito sušnim staništima. Njihov glavni koren bogat je parenhimom za magacioniranje vode. Primeri su Asteraceae i Apiaceae.

Korenovi za magacioniranje hrane уреди

Repe уреди

 
Repe

Kod repe magacioniranje se vrši u glavnom korenu osovinskog korenskog sistema. Često u metamorfozi korena učestvuju i donji delovi stabla. Ova metamorfoza se javlja kod dvogodišnjih biljaka. Primeri: šargarepa, peršun, paštrnak, celer, stočna repa, cvekla...

Korenske krtole уреди

Kod ove vrste korena magacioniranje se vrši u bočnim ili adventivnim korenovima. Ulogu magacioniranja preuzima razvijeni parenhim primarne kore. Primeri: georgina, kaćun, ledinjak...

Kontraktilni korenovi уреди

Ovi korenovi imaju sposobnost skraćivanja (kontrakcije) i do 70% dužine korena. Smisao ovakvih korenova je povlačenje rizoma, krtole ili lukovice u dublje slojeve zemljišta. Na ovaj način koren stiti metamorfozirani podzemni izdanak od nepogodnih spoljašnjih uslova i održava na istoj dubini zemljišta što ne bi bilo moguće bez ovih korenova jer bi stablo svojim rastenjem težilo povlačenju rizoma i lukovica ka površini. Primeri: krin, mrazovac, jagorčevina, šafran...[1][2]

Reference уреди

  1. ^ Rančić, D., Aćić, S., Šoštarić I., Praktikum iz poljoprivredne botanike, Poljoprivredni fakultet Beograd
  2. ^ Kojić M., Pekić S., Dajić, Z., (2004), Botanika, Beograd

Spoljašnje veze уреди