Mimas tiliae, lipin ljiljak, noćni je leptir širokog rasprostranjenja iz porodica ljiljaka (Sphingidae). Prisutan je širom Evrope i u umerenim područjima Azije.[2]

Mimas tiliae
Lipin ljiljak
Naučna klasifikacija edit
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Lepidoptera
Porodica: Sphingidae
Rod: Mimas
Vrsta:
M. tiliae
Binomno ime
Mimas tiliae
Sinonimi
  • Sphinx tiliae Linnaeus, 1758
  • Smerinthus ulmi Heydenreich, 1851
  • Dilina tiliae brunnescens Staudinger, 1901
  • Dilina tiliae exstincta Staudinger, 1901
  • Dilina tiliae roseotincta Schawerda, 1922
  • Merinthus tiliae tilioides (Holle, 1865)
  • Mimas tiliae angustefasciata (Vilarrubia, 1973)
  • Mimas tiliae atroviridis Closs, 1911
  • Mimas tiliae bicolor (Vilarrubia, 1973)
  • Mimas tiliae bimaculata Gillmer, 1916
  • Mimas tiliae bimarginalis Gillmer, 1916
  • Mimas tiliae brunnea-centripuncta Tutt, 1902
  • Mimas tiliae brunnea-costipuncta Tutt, 1902
  • Mimas tiliae brunnea-marginepuncta Tutt, 1902
  • Mimas tiliae brunnea-obsoleta Tutt, 1902
  • Mimas tiliae brunnea-transversa Tutt, 1902
  • Mimas tiliae clara Closs, 1917
  • Mimas tiliae colon Gillmer, 1916
  • Mimas tiliae constricta Gillmer, 1916
  • Mimas tiliae diluta Cockayne, 1953
  • Mimas tiliae discifera Closs, 1917
  • Mimas tiliae excessiva Gillmer, 1916
  • Mimas tiliae fasciata Gillmer, 1916
  • Mimas tiliae griseothoracea Cabeau, 1931
  • Mimas tiliae inversa Gillmer, 1916
  • Mimas tiliae latefasciata (Vilarrubia, 1973)
  • Mimas tiliae lutescens Tutt, 1902
  • Mimas tiliae marginalis Mecke, 1926
  • Mimas tiliae margine-puncta Tutt, 1902
  • ...

Stanište уреди

S obzirom na to da je lipin ljiljak relativno česta vrsta, staništa uključuje šumska rubove i čistine, parkove, bašte, poljoprivredne površine sa prisutnim listopadnim stablima i slično.[3] I latinski i srpski naziv vrste upućuju na biljku hraniteljku, lipu, pri čemu je najveći broj nalaza sa srebrne lipe (Tilia tomentosa). Pored toga, beležene su i brest (rod Ulmus), breza (rod Betula) i jova (rod Alnus).[4]

Opis vrste уреди

Morfologija i životni ciklus уреди

Jaja su sferična, sjajna i svetlo zelena i polažu se pojedinačno ili u paru na naličje lista biljke hraniteljke.[5] Gusenice je moguće pronaći od juna do septembra, a vrsta generalno ima jednu generaciju, sa mogućnošću druge pod određenim klimatskim uslovima i u zavisnosti od geografskog područja. Tek izlegle gusenice su zelene i karaksterističan rog ili trnolika struktura na repnom kraju tela je veoma dug. Telo mladih gusenica je prošarano belim transverzalnim markacijama i glava je veoma istaknuta i zašiljena. Zrelije gusenice dobijaju intenzivnije markacije žute boje i dodatne supraspirakularne tačkaste markacije crvenkastog obojenja. Rog je takođe crvenkast. Kada gusenica dostigne punu veličinu, prestaje sa hranjenjem i kreće u potragu za mestom za ulutkavanje. Ovo je ujedno i period kada se gusenice najčešće sreću. Ovo prati i promena boje, čitav integument je nedefinisane boje mesa, a rog postaje intenzivno plav. Ulutkavanje se vrši unutar kore drveta, u šumskoj stelji, ili plitko pod zemljom. Stadijum u kom vrsta prezimljava je lutka, krupna, tamna, sa zaoštrenim vrhom i grube teksture. Eklozija se dešava u maju i junu. Adulti pokazuju polni dimorfizam, pri čemu je raspon krila u opsegu od 60--80mm. Mužjak je manji ali intenzivnije markiran od ženke. Boje zavise od temperaturnih uslova u kojima je živela lutka, pa tako postoji više formi. Kao i ostali pripadnici tribusa Smerinthini, adulti vrste Mimas tiliae imaju specifičan oblik krila i zelenu kao osnovnu boju.[6]

Ekologija adulta уреди

Po ekloziji, adulti suše krila prosečno sat vremena odmarajući se na vegetaciji. Iste večeri u sumrak mužjaci lete u potrazi za ženkama. One ne lete pre parenja.[7] Generalno su noćni letači, ali ih privlači i veštačko osvetljenje. Ne hrane se. Kopulacija traje do 20 sati, pri čemu par visi tako što je mužjak ispod ženke.[8]

Galerija уреди

Reference уреди

  1. ^ „CATE Creating a Taxonomic eScience - Sphingidae”. Cate-sphingidae.org. Архивирано из оригинала 2012-12-20. г. Приступљено 2011-11-01. 
  2. ^ „Mimas tiliae”. Fauna Europaea. 
  3. ^ „Mimas tiliae”. Lepiforum. 
  4. ^ Cockayne, E. A. (2009-04-02). „A TWO-HORNED LARVA OF MIMAS TILIAE L. (LEPIDOPTERA)”. Proceedings of the Royal Entomological Society of London. Series A, General Entomology. 18 (10-12): 88—88. ISSN 0375-0418. doi:10.1111/j.1365-3032.1943.tb00524.x. 
  5. ^ Payne, A.P (2020). „Evidence for breeding lime hawkmoth (Mimas tiliae) in Glasgow, Scotland”. The Glasgow Naturalist. 27 (2): 73—74. doi:10.37208/tgn27217. 
  6. ^ Kammer, Ann E. (1970-03-01). „A comparative study of motor patterns during pre-flight warm-up in hawkmoths”. Zeitschrift für vergleichende Physiologie (на језику: енглески). 70 (1): 45—56. ISSN 1432-1351. doi:10.1007/BF00299536. 
  7. ^ Hawk Moths (Lepidoptera: Sphingidae), Springer-Verlag, Приступљено 2020-11-17 
  8. ^ 11. Host-Plant Use, Diversification, And Coevolution: Insights From Remote Oceanic Islands, University of California Press, 2019-12-31, стр. 151—161, ISBN 978-0-520-93382-8, Приступљено 2020-11-17 

Literatura уреди

  • Chinery, Michael Collins Guide to the Insects of Britain and Western Europe 1986 (Reprinted 1991)
  • Skinner, Bernard Colour Identification Guide to Moths of the British Isles 1984
  • Pittaway, A. R. (2018). Mimas Hübner, [1819]”. Sphingidae of the Western Palaearctic. Приступљено 12. 12. 2018. 

Spoljašnje veze уреди