Nonanska kiselina (pelargonska kiselina) je organska kiselina koja se sastoji od lanca dugog devet ugljenika koji se zavržava karboksilnom grupom. Njena strukturna formula je CH3(CH2)7COOH. Nonanoinska kiselina formira estre — nonanate. Ona je prozirna, uljasta tečnost neprijatnog, oštrog mirisa. Ona je skoro nerastvorna u vodi, ali je veoma rastvorna u hloroformu, etru, i heksanu.

Nonanska kiselina
Nazivi
IUPAC naziv
Nonanska kiselina
Drugi nazivi
Pelargonska kiselina, 1-Oktankarboksilna kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.003.574
EC broj 203-931-2
KEGG[1]
  • CCCCCCCCC(=O)O
Svojstva
C9H18O2
Molarna masa 158,23 g/mol
Agregatno stanje Prozirna do blago žute, uljasta tečnost
Gustina 0,900 g/cm3
Tačka topljenja 12.5 °C
Tačka ključanja 254 °C
0,3 g/l
Kiselost (pKa) 4,96[4]
Opasnosti
Opasnost u toku rada Korozivna (C)
R-oznake R34
S-oznake (S1/2) S26 S28 S36/37/39 S45
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 1: Must be pre-heated before ignition can occur. Flash point over 93 °C (200 °F). E.g., canola oilHealth code 3: Short exposure could cause serious temporary or residual injury. E.g., chlorine gasКод реактивности 0: Нормално стабилан, чак и под стањем изложености ватри; није реактиван с водом (нпр. течни азот)Special hazards (white): no code
1
3
0
Tačka paljenja 114 °C
405 °C (761 °F; 678 K)
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Njen indeks refrakcije je 1,4322. Njena kritična tačka je na 712 K (439 °C) i 2,35 MPa.

Pojava i upotreba уреди

Nonanska kiselina je masna kiselina koja se prirodno javlja u estrima u ulju pelargonijuma. Sintetički estri, kao što je metil nonanat, se koriste kao arome.

Nonanska kiselina se takoše koristi u pripremi plastifikiatora i lakova.

Reference уреди

  1. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  2. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  3. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  4. ^ Lide, D. R. (Ed.) (1990). CRC Handbook of Chemistry and Physics (70th Edn.). Boca Raton (FL):CRC Press. 
  5. ^ at 2.06–2.63 K
  6. ^ at −191°C

Spoljašnje veze уреди