Oksim je hemijsko jedinjenje iminske klase, sa opštom formulom R1R2C=N O H, gde je R1 organski bočni lanac, a R2 može da bude vodonik, u aldoksimu, ili neka druga organska grupa, u ketoksimu. O-supstituisani oksimi formiraju bliko srodnu familiju jedinjenja. Amidoksimi su oksimi amida sa opštom strukturom RC(=NOH)(NRR').

Oksimi se obično formiraju reakcijom hidroksilamina i aldehida ili ketona. Termin oksim datira iz 19-tog veka, kao kombinacija reči oksigen i imin.[1]

Struktura i osobine уреди

Oksimi se javljaju kao dva geometrijska stereoizomera: syn izomer i anti izomer. Aldoksimi, izuzev aromatičnih aldoksima koji postoje samo kao anti izomeri, i ketoksimi se mogu skoro potpuno razdvojiti.

Oksimi imaju tri karakteristična opsega u infracrvenom spektru, na talasnim dužinama 3600 (O-H), 1665 (C=N) i 945 (N-O).[2]

U vodenom rastvoru, alifatični oksimi su 102- do 103-puta otporniji na hidrolizu od analognih hidrazona.[3]

Reference уреди

  1. ^ Page 1164 of: Victor Meyer und Alois Janny (1882a) "Ueber stickstoffhaltige Acetonderivate" (On nitrogenous derivatives of acetone), Berichte der Deutschen chemischen Gesellschaft, 15: 1164–1167)
  2. ^ W. Reusch. „Infrared Spectroscopy”. Virtual Textbook of Organic Chemistry. Michigan State University. Архивирано из оригинала 21. 06. 2010. г. Приступљено 09. 10. 2013. 
  3. ^ Kalia, J.; Raines, R. T. (2008). „Hydrolytic stability of hydrazones and oximes”. Angew. Chem. Int. Ed. 47 (39): 7523—7526. PMC 2743602 . PMID 18712739.