Omladinske politike u Evropskoj uniji

Omladinske politike u Evropskoj uniji predstavljaju mere i aktivnosti usmerene na poboljšanje položaja mladih iz Evrope koji polaze od potreba mladih, a koje sprovode različiti akteri omladinske politike, odnosno državni ogani, ustanove i udruženja.

Omladinskim politikama utvrđuju se osnovni ciljevi i zadaci u omladinskom sektoru. To nisu samo opšta načela već i posebni programi i mere koje treba da obezbede učestvovanje mladih u širem društvenom okruženju.

Dugoročni cilj omladinske politike je unapređenje životnih uslova mladih osoba, kao i omogućavanje učeštvovanja mladih u svim aspektima društvenog, socijalnog i političkog života.[1] Omladinske politike odnose se na socijalna, kulturna, politička, obrazovna i sva ostala pitanja od značaja za mlade.

Termin je nastao od engleskih reči youth – mladi i policy – politika.

Bitni pojmovi уреди

  • Omladinski sektor obuhvata sve oblasti u kojima se obavljaju omladinske aktivnosti.
  • Subjekti omladinske politike su akteri koji sprovode omladinske aktivnosti i drugi subjekti koji učestvuju u sprovođenju omladinske politike.
  • Omladinske aktivnosti predstavljaju različite aktivnosti koje u omladinskom sektoru sprovode mladi ili subjekti omladinske politike. Usmerene su na unapređivanje položaja mladih i na njihovo osnaživanje.
  • Omladinski rad deo je omladinskih aktivnosti koje se zasnivaju na neformalnom obrazovanju, odvijaju u okviru slobodnog vremena mladih i preduzimaju radi unapređivanja uslova za lični i društveni razvoj mladih.
  • Neformalno obrazovanje mladih jeste skup organizovanih aktivnosti koje nisu predviđene sistemom formalnog obrazovanja, zasnovanih na potrebama i interesovanjima mladih.[2]
  • Osetljive grupe mladih[3] nazivaju se još i marginalizovanim ili socijalno isključenim grupama. Najčešće se nalaze na periferiji društvenog sistema i najudaljenije su od raspodele mogućnosti, vrednosti i normi, moći i ugleda, zbog čega su onemogućeni da iskažu svoje potrebe i ostvare svoje interese i prava u društvu. Ovakav položaj mladih može otežati formiranje identiteta i osamostaljivanje. Postoji pet dimenzija socijalne isključenosti: kulturna, socijalna, ekonomska, politička i prostorna.

Omladinske politike danas уреди

Evropska unija od 2009. godine sprovodi Strukturirani dijalog sa mladima[4], gde mladi imaju priliku da iznesu svoja mišljenja i predloge. Institucije Evropske unije savetuju se sa mladima o bitnim oblastima definisanim u Strategiji za mlade Evropske unije.

Strukturirani dijalog predstavlja sredstvo međusobne komunikacije između mladih i donosilaca odluka. Sastoji se od jasno definisanih faza u kojima donosioci odluka i organizacije postavljaju pitanja o važnim temama za mlade širom Evrope, prikupljaju odgovore, oblikuju predloge i predstavljaju omladinske politike.

Omladinske politike u EU imaju dva zadatka[5]:

  1. da osiguraju veće i jednake mogućnosti za mlade ljude u obrazovanju i tržištu rada,
  2. da osnaže mlade ljude da se aktivno uključuju u zajednicu.

Omladinske politike mogu se postići kroz:

  1. Specifične omladinske inicijative – usmeravaju mlade na neformalno učenje, volonterske aktivnosti, omladinski rad...
  2. Integrisanje“ međusektorskih inicijativa koje osiguravaju da mladi učestvuju u odlučivanju o formulisanju, implementacijama i evaluacijama politika i akcijama u drugim oblastima značajnim za mlade, kao što su obrazovanje, zapošljavanje ili zdravlje.

EU omladinska stategija predlaže inicijative u osam oblasti.

  1. Edukacija
  2. Zapošljavanje
  3. Zdravlje
  4. Učešće
  5. Volonterizam
  6. Socijalna inkluzija
  7. Mladi i svet
  8. Kreativnost i kultura

Omladinske politike u EU usmerene su na evropski nivo, ali se sprovode i nacionalno, regionalno i lokalno.

Primena i primeri omladinskih politika уреди

Svrha omladinske politike je da stvori uslove za učenje, veće mogućnosti i sticanje iskustva koja omogućavaju mladim ljudima da šire znanja i veštine. To omogućava mladima da učestvuju u demokratiji, integrišu se u zajednicu i imaju aktivnu ulogu u civilnom društvu.[6]

Svaka država EU sama odlučuje o tome šta će obuhvatiti pojam omladinska politika, ali neosporno je da omladinska politika odražava odnos vlade prema mladim ljudima.

Neke nacionalne omladinske politike uključuju sve ono što pogađa mlade ljude, uključujući socijalnu zaštitu, rodnu ravnopravnost, nezaposlenost, formalno obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, dok su druge mnogo užeg obima.

Evropski forum mladih уреди

Posebno značajnu ulogu u oblasti rada sa mladima ima Evropski forum mladih[7] čije je sedište u Briselu.

Evropski forum mladih je međunarodna nevladina organizacija neprofitnog karaktera koja predstavlja savez nacionalnih krovnih organizacija mladih i međunarodnih nevladinih omladinskih organizacija iz čitave Evrope.

Ciljevi Evropskog foruma mladih su:

  • povećanje aktivnog učešća mladih i omladinskih organizacija u društvu, kao i u procesima donošenja odluka;
  • pozitivno uticanje na praktične politike koje se tiču mladih i omladinskih organizacija, kroz partnerstvo sa međunarodnim institucijama, pre svega sa Evropskom unijom, Savetom Evrope i Ujedinjenim nacijama;
  • promovisanje koncepta omladinske politike kao integralnog i međusektorskog elementa sveukupnog razvoja praktičnih politika;
  • stvaranje uslova za aktivno učešće mladih putem razvijanja održivih i nezavisnih omladinskih organizacija na nacionalnom i internacionalnom nivou, posebno kroz obezbeđivanje pouzdanog i adekvatnog finansiranja za njih;
  • podsticanje razmene ideja i iskustava, međusobnog razumevanja, kao i promovisanja jednakih prava i mogućnosti za mlade;
  • podržavanje interkulturalnog razumevanja, demokratije, poštovanja, različitosti, ljudskih prava, aktivnog građanstva i solidarnosti;
  • doprinos razvijanju omladinskog rada u ostalim regionima sveta.[8]

Savet Evrope i mladi уреди

Savet Evrope[6] promoviše omladinske politike koje se zasnivaju na ljudskim pravima i demokratskim standardima, fokusirane su na prilike, stvaraju mladima uslove za učenje i sticanje iskustva i zasnivaju se na snažnom prikupljanju podataka. Zadatak im je da vrednuju ulogu omladinskog rada i neformalnog učenja, naglašavaju važnost međusektorskog pristupa i naglašavaju potrebu za dijalogom sa mladima.

Savet Evrope nastoji da ohrabri što više mladih da uzmu aktivno učešće u jačanju civilnog društva u Evropi i da stanu u odbranu vrednosti ljudskih prava, kulturne različitosti i socijalne kohezije. Takođe, nastoji da promoviše i razvija omladinske politike, stavljajući poseban akcenat na aktivno učešće mladih.[9]

Evropski omladinski centri уреди

Evropski omladinski centri[10] su mesta na kojima se sprovodi omladinska politika Saveta Evrope. To su centri za implementaciju omladinske politike, kao i za obuke i sastanke. Centri se nalaze u Strazburu i Budimpešti i mladima nude uređen prostor, kako za smeštaj, tako i za različite aktivnosti, kao što su međunarodni seminari, treninzi, itd.

Pored toga što okupljaju mlade i podstiču njihovo umrežavanje, centri su, zahvaljujući svojim bibliotekama, izvor brojnih informacija o omladinskoj politici i omladinskom radu.

U svom sastavu ima i savetodavni tim koji pruža edukativnu i tehničku pomoć mladima u pripremi, vođenju i praćenju aktivnosti.

Evropska omladinska fondacija уреди

Evropska omladinska fondacija[11] osnovana je od strane Saveta Evrope 1972. godine kako bi se obezbedila finansijska podrška omladinskim aktivnostima. Cilj ove fondacije je podsticanje saradnje među mladima u Evropi putem obezbeđivanja finansijske podrške omladinskim aktivnostima kojima se promovišu mir, razumevanje i saradnja među narodima Evrope i sveta, u duhu poštovanja fundamentalnih vrednosti Saveta Evrope, kao što su ljudska prava, demokratija, tolerancija i solidarnost.

Evropski omladinski portal уреди

Evropski omladinski portal[12] nudi informacije i mogućnosti koje su od interesa za mlade ljude koji žive, studiraju ili rade u Evropi. Pruža informacije o osam glavnih tema, pokriva 35 zemalja i dostupan je na 28 jezika.

Omladinski sektor je od maja 2019. godine ugrožen zbog finansijske krize u Savetu Evrope. Generalni sekretar Saveta Evrope predložio je potpuno ukidanje finansiranja mladih Evropljana, gašenje omladinskih centara u Strazburu i Budimpešti i gašenje Evropske omladinske fondacije.

Reference уреди

  1. ^ „Rečnik omladinske politike” (PDF). 
  2. ^ „Zakon o mladima”. 
  3. ^ Milosavljević M. i Jugović A., (2009). Izvan granica društva – savremeno društvo i marginalne grupe. Beograd: Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. 
  4. ^ Europa.eu (25. 6. 2013). „Structured Dialogue”. Youth - European Commission (на језику: енглески). Приступљено 23. 5. 2019. 
  5. ^ „Youth Metre” (на језику: енглески). Приступљено 23. 5. 2019. 
  6. ^ а б „Council of Europe”. www.coe.int (на језику: енглески). Приступљено 23. 5. 2019. 
  7. ^ „Table of EU/EC policy documents (in chronological order)”. Originality in EU Copyright: xxvi—xxviii. doi:10.4337/9781782548942.00009. 
  8. ^ „Everything you always wanted to know about National Youth Councils… but were afraid to ask“, Youth Forum working group Youth Work 2011-2012, European Youth Forum, Brisel, 2014.
  9. ^ „Youth Department of the Council of Europe”. Youth (на језику: енглески). Приступљено 23. 5. 2019. 
  10. ^ Representing Youth, Palgrave Macmillan, ISBN 9781137024701, Приступљено 23. 5. 2019 
  11. ^ „Funding and grants Council of Europe EYF”. European Youth Foundation (на језику: енглески). Приступљено 23. 5. 2019. 
  12. ^ Van Rompuy, Herman (4. 4. 2011), De toekomst van de EU – De EU en de toekomst, Leuven University Press, стр. 15—28, ISBN 9789461660633, Приступљено 23. 5. 2019