Operacija Potkovica

шифровани назив наводне војне операције Војске Југославије и полиције Србије

Operacija Potkovica (bug. План „Подкова", nem. Hufeisenplan) je šifrovani naziv izmišljene vojne operacije Vojske Jugoslavije i policije Srbije koja je navodno imala za cilj proterivanje svih Albanaca sa teritorije Kosova i Metohije 1998. i 1999. godine.[1]

Mapa operacije Potkovica predstavljena na konferenciji za štampu nemačkog Ministra odbrane Rudolfa Šarpinga 7. aprila 1999.

Neposredno pred bombardovanje SRJ vlada Bugarske je načinila dokument Operacija Potkovica i predala nemačkom ministru spoljnih poslova Joški Fišeru ne zalazeći u verodostojnost podataka. Istinu o nastanku dokumenta „Operacija Potkovica“ iznela je bivša ministarka spoljnih poslova Nadežda Nejinski (Mihajlova 1999) u emisiji Tajna istorija plana „Potkovica“ (bug. Тайната история на плана „Подкова") na privatnom bugarskom kanalu bTV koja je prikazana 7. januara 2012.

Detalje ove operacije predstavio je nemački ministar odbrane Rudolf Šarping 7. aprila 1999. godine na konferenciji za štampu kao dokaze postojanja ove operacije, dok su mediji, a naročito nemački, britanski i američki širili priču o ovoj operaciji.[2] Jugoslovensko rukovodstvo na čelu sa predsednikom SR Jugoslavije, Slobodanom Miloševićem, odmah je demantovalo tvrdnje o postojanju ovakve operacije, koje ni do danas nisu potvrđene.

Tvrdnje o postojanju „Operacije Potkovica“ poslužile su NATO snagama kao opravdanje za vazdušne napade na SRJ koji su, bez UN mandata i odgovarajuće rezolucije SB,[3] počeli 24. marta i završili se 78 dana kasnije, 10. juna 1999. godine. NATO napadi su dobili veću podršku u javnosti zahvaljujući ovim tvrdnjama, kao i tvrdnjama da su napadi bili neophodni kako bi se sprečilo etničko čišćenje Albanaca na Kosovu i Metohiji, koje su Vojske Jugoslavije i policije Srbije navodno tom operacijom planirale [4] i započele.

Poreklo уреди

Operacija Potkovica prvi put je pomenuta 4. aprila 1999. godine kada je Dag Valer, dopisnik magazina Tajm, uživo na Si-En-Enu izjavio:

 
Trenutak kada Ministar Odbrane Rudolf Šarping prvi put spominje Operaciju Potkovica na konferenciji za štampu 7. aprila 1999.

Detaljnije podatke o ovoj navodnoj operaciji objavio je nemački ministar odbrane Rudolf Šarping na konferenciji za štampu 7. aprila 1999. godine. Ministar Šarping je izjavio da je dobijena proverena informacija o postojanju „Operacije Potkovica“ koja se sprovodi barem od 26. februara te godine. Na konferenciji za štampu, Šarping je prvi put pokazao i navodne mape operacije. Iako on nikada nije tvrdio da su te mape bile zaplenjene od srpskih vojnih snaga, kontekst u kom su se pominjale i štampa na samim mapama su sugerisale upravo taj zaključak.[6]

Konferencija za štampu 7. aprila 1999. godine:

Izvor nastanka Operacije Potkovica je vrlo teško pronaći jer se danas može pronaći više izvora koji navode suprotstavljene stvari:

  • Visoki oficir u nemačkom generalštabu Karl Ginter fon Kajdačši (Karl Gunter von Kajdacsy) je pred kolegama izjavio da je on izmislio taj naziv.[8]
  • Svedok „insajder“ tužilaštva, na suđenju Slobodanu Miloševiću, Radomir Tanić (citat niže u tekstu) dao je objašnjenje da je u vreme JNA postojao istoimeni kolokvijalni naziv za trening plan odbrane od agresije na SFRJ iz susedne Albanije.
  • Prema Luisu Selu, u knjizi „Slobodan Milosević i uništenje Jugoslavije“, dokument sa planom operacije je austrijska obaveštajna služba prenela američkoj još pre početka bombardovanja.[9]
  • Generalni inspektor Bundesvera Hans-Peter fon Kirhbah izvestio je 8. aprila 1999. godine da se ovaj plan zove „potkova“ („Hufeisen“ na nemačkom).[10]
  • Der Špigel je 10. januara 2000. godine izvestio da je Operacioni plan potkova procureo od bugarskog ministra spoljnih poslova i da potiče od bugarske tajne službe. Dokaz autentičnosti do danas nije pronađen.[10]
  • Detalje plana je objavio Joška Fišer 6. aprila 1999. godine, tvrdeći da mu je lično predsednik SRJ, Slobodan Milošević, rekao da „ima plan kako da jednom za svagda završi sa kosovskim Albancima u roku od nedelju dana“[1].

Sadržaj operacije уреди

Tačan sadržaj operacije koji je naveo NATO pakt kao razlog da se umeša u sukob, nikada nije objavljen.[11] Jedina zvanična informacija glasila je da je Vojska Jugoslavije svoju poziciju postavila u vidu potkovice, čiji kraj se nalazi na granici između Kosova i Albanije.[3] Iz toga – između ostalih nemački ministar odbrane Rudolf Šarping – je izvukao zaključak da Srbi nameravaju „skupljanjem“ potkovice proterati albansko stanovništvo u pravcu Albanije.[3]

Prema mapama koje su prikazane na konferenciji za štampu 7. aprila 1999. godine, a kasnije se našli u brošuri nemačkog Ministarstva Odbrane Operacija Potkovica podeljena je u tri faze:[12]

  • januar: 1.500 vojnika, 10.000 policajaca, broj izbeglica: 175.000 unutar i 75.000 van KiM
  • februar: 5.500 vojnika, 10.000 policajaca, broj izbeglica: 210.000 unutar i 50.000 van KiM
  • mart i april: 9.000 vojnika, 15.000 policajaca, broj izbeglica: 210-280.000 unutar i 60-205.000 van KiM

Na mapama se vide i pravci dejstava vojske i policije kao i linija do koje se vode borbe, a linija se iz faze u fazu kreće iz pravca severoistoka u pravcu Albanije.

U emisiji Panorama od 18. maja 2000. godine izražena je sumnja da mape nisu crtane u Beogradu već u Bonu.[13]

Dokazi o postojanju Operacije Potkovica уреди

Da bi se Operacija potkovica potkrepila dokazima nemačko Ministarstva odbrane je izdalo brošuru specijalno za ovu priliku gde stoji da je operacija počela da se sprovodi u januaru 1999. godine, što znači pre nego što je NATO započeo da bombarduje SRJ. Međutim, u brošuri se nalaze slike koje datiraju iz perioda nakon početka bombardovanja.

Šarping je tvrdio da su sela prikazana na fotografijama već bila napadnuta od strane Srba pre nego što je NATO započeo sa bombardovanjem, a da su civili proterani kao „deo plana“. Fotografije su snimljene bespilotnom letelicom CL 289.[14]

Juna 1999. godine pripadnik OVK i britanski reporter na Kosovu su saopštili, da su pronašli dokaz postojanja plana u zarobljenim srpskim dokumentima.[15] Međutim, bilo kakav dokazni materijal se nikada nije pojavio.

U dokumentarcu nemačke televizije ARD: „Počelo je sa jednom laži“ (nem. Es begann mit einer Lüge) obrađena su dva slučaja iz brošure Ministarstva.

General Vesli Klark, vrhovni komandant NATO snaga u Evropi negirao je da zna nešto o Operaciji Potkovica.[16]

Randubrava уреди

Džo Angerer i Matijas Vert su prokomentarisali: Opis podataka na fotografiji[17] stvara sumnju. Datumi na slikama govore da su slike napravljene u aprilu 1999. nakon početka bombardovanja. To pokazuje da ono što se dogodilo u selu Randubravi, fotografisanom selu iz visine, ne daje nikakav dokaz Operacije potkovica.

Svedoci iz Randubrave opisuju šta se zapravo desilo u selu.

Kako interni izveštaj misije OEBS-a potvrđuje,[18] u Randubravi se mesec dana pre toga (26. februara) dogodio oružani sukob MUP-a i OVK u kome su poginule dve osobe i jedna ranjena.

Sanhovići - Peterštica уреди

 
Slika Sanhovića iz aprila 1999. iz brošure Ministarstva odbrane SR Nemačke

Kao jedan od dokaza „zločina“ počinjenog u navodnoj „Operaciji Potkovica“, u brošuri nemačkog Ministarstva odbrane navodilo se selo Sanhovići. Ali na fotografiji[19] u brošuri je takođe pisalo da je fotografija napravljena u aprilu 1999. godine, takođe nakon početka agresije.

TV novinari posetili su selo, prikazano u brošuri Ministarstva odbrane koje je međutim nazivano Peterštica, a ne Sanhovići. U objašnjenju slike je pisalo:

U intervijuu za dokumentarni film, meštanin sela je izjavio:


Šarping je u jednom TV intervjuu tvrdio da su navodi iz brošure nemačkog ministarstva odbrane o gasu upaljenom svećom u potkrovlju kuće istiniti, međutim, novinar je tokom intervjua ukazao da je to nemoguće s naučne tačke gledišta—naime, gas je teži od vazduha, pa samim tim nije mogao da se popne do potkrovlja gde se nalazila sveća. Zbog toga su navodi o sveći i gasu izbačeni iz sledećeg izadanja brošure Ministarstva.[3]

Hajnc Lokvaj уреди

Hajnc Lokvaj, penzionisani nemački brigadni general, objavio je knjigu u kojoj je optužio nemačkog ministra odbrane da je iskonstruisao dokaze da bi podržao rat.[20] U knjizi je izneo tvrdnje da je plan fabrikovala bugarska obaveštajna služba.[21] Nemački nedeljni list Di Vohe izvestio je da je račun nemačke vlade zasnovan na generalnoj analizi bugarske obaveštajne službe o ponašanju Jugoslavije u ratu, koja je uključila specifičan „plan“ nemačkog Ministarstva Odbrane, koji je nosio ime „Potkovica“. Prema Lokvaju, bugarska analiza zaključila je da je cilj srpske vojske da uništi OVK, a ne da protera celu albansku populaciju. On je takođe ukazao na to da je nemačka Vlada - plan nazvala „Potkova“, što je hrvatska reč za „potkovicu“.[21]


U emisiji Panorama od 18. maja 2000. godine na pitanje novinara gde su nastale mape koje je Šarping prikazao na konferenciji za štampu, Hajnc Lokvaj odgovara:


U medijima уреди

U pisanju za Tajms (London), Suzan Bel počinje da piše o nemačkim dokazima kao da su stvarno zarobljeni dokumenti. „Dokument je značajan, i zbog toga što su obezbeđeni pisani dokazi protiv jugoslovenskog predsednika koji treba da bude izveden pred međunarodni tribunal za ratne zločine“ [24]

Na naslovnoj srani Vašington Posta od 11. aprila 1999, pod nazivom „Srpska ofanziva je detaljno planirana“ Vašington Post je izveštavao o ratu i citirao je tajna dokumenta, Operacija Potkovica: Jugoslovenske bezbednosne snage na Kosovu.[25]

Sloboda i nezavisnost štampe je toliko cenjena da je tada sekretar odbrane Vilijam Koen citirao priču novinske kuće Vašington Post kao nezavisnu potvrdu, iako je poznato da je Vašington Post blizak Kapiton Hilu i da često od njih dobija informacije.[26] Svedočeći pred Odborom za oružane snage Senata, 15. aprila 1999. Sekretar Koen je izjavio: „Ono što je Džordž Tenet takođe rekao, jeste to, da on [Milošević] namerava sprovesti kampanju etničkog čišćenja. To smo znali, jer smo videli smo sve znake koji vode do toga. Videli smo - a sada ga barem potvrđuje jedan novinar nazvao Operacija potkovica koja je detaljno u Vašington post ... Ali, znali smo da će on da ga sprovede. A mogli bismo da sedimo po strani i neka ga sprovodi iz sela u selo, sa svim posledicama, a zatim da optuženi ne reaguju na tako nešto[27].

Njujork tajms je izveštavao 11. aprila o informacijama iz nemačkog ministarstva za odbranu, čime se stvara privid da je bilo više izvora iste informacije.[28]

Vrlo brzo je većina medija učestvovala u kampanji, tako da je veoma malo medija sumnjalo u postojanje te Operacije, pogotovu za vreme rata. Der Špigl je bio jedna od retkih novina koji je govorio o velikoj retoričkoj ofanzivi dela nemačke vlade.[29]

Dana 10. januara 2000. godine Der Špigl je objavio kritički članak [30] ocenjujući da se radi o ratnoj propagandi gde su objavili kritiku Hajnca Lokvaja. Kada se Lokvajeva knjiga pojavila u martu 2000. godine[31] pojavio se značajan obrt u pogledu na rat. U nekoliko meseci Lokvajev rad doveo je do toga, da se veći broj nemačkih novinara intenzivno bavio nemačkim učešćem u propagandnom ratu.

Godinu dana kasnije u februaru 2001. godine televizija ARD emitovala je dokumentarac: Počelo je jednom laži (Es begann mit einer Lüge).[3]

Postojanje operacije logički negira činjenica da je veliki broj Albanaca bežao sa Kosova preko teritorija koje su kontrolisale jedinice Vojske Jugoslavije.[2]

Svrha objavljivanja „Operacije Potkovica“ уреди

Objava navodnog postojanja Operacije Potkovica u proleće 1999. omogućila je javno opravdanje kampanje bombardovanja SRJ. Tako je intervencija predstavljena kao mera za zaustavljanje etničkog čišćenja koje je bilo u toku prema utvrđenom planu i u skladu sa zacrtanom strategijom.[1]

Pojedini NATO lideri (naročito nemački) koristili su ovaj plan da bi ilustrovali Miloševićev karakter, kao i da bi dokazali da etničko čišćenje na Kosovu nije bilo pokrenuto NATO bombardovanjem, i time opravdali NATO bombardovanje SRJ.[32] Britanski ministar spoljnih poslova, Robin Kuk, izjavio je da je „znao za postojanje plana Operacija Potkovica koji je trebalo da posluži za čišćenje Kosova od muslimanskog stanovništva“[2]. Istog dana nakon konferencije za štampu nemačkog ministra odbrane Šarpinga održane 7. aprila 1999. godine, nemački ministar spoljnih poslova Joška Fišer je rekao: „Nisam samo naučio: Nikada više rat. Takođe sam naučio: Nikada više Aušvic.“[33]. Zbog tih reči je kritikovan od strane jevrejskih organizacija i optuživan zbog „nedopustivog poređenja“.

U zaključku dokumentarnog filma Započelo je jednom laži je rečeno:

Suđenja уреди

Nemačko Ministarstvo Odbrane je tvrdilo 19. aprila 1999. godine da je isporučilo dokaze glavnoj tužileljici Luiz Arbur u Hagu. Međutim, nikakav kredibilni dokaz o postojanju plana nije prikazan tokom suđenja.[34] O materijalu, Arbur kaže da „zapisnici snimljenih razgovora mogu da budu sjajan dokaz“, ali da, lično, „sumnja u snagu iskaza“ onoga što je dobila od nemačke vlade o „Operaciji Potkovica“: tim dokumentima nedostaje prva strana, datum i potpis i zato više liče na zaključke na osnovu vođenih razgovora.[35]

Jugoslovenska i srpska vlada su odmah demantovale postojanje Operacije Potkovica. Na suđenju u Hagu, Milošević ju je okarakterisao kao „fabrikovanje nemačkog Ministarstva odbrane“[36]. Slobodan Milošević je takođe poricao i politiku etničkog čišćenja tokom NATO bombardovanja Kosova.

Radomir Tanić, svedok tužilaštva na suđenju Miloševiću, je izjavio:


Svedok tužilaštva pukovnik Ciaglinski (član Kosovske Verifikacione Misije OEBS-a), tvrdio je u aprilu 2002. godine da mu je jugoslovenski oficir rekao da postoji plan za proterivanje Albanaca. Međutim, njegov nadređeni general Drevenkijevič, izneo je tvrdnju pod zakletvom da mu tako nešto nikada nije rečeno.[39] Svedok odbrane, penzionisani pukovnik Milan Kotur je svedočanstvo britanskog pukovnika Ciaglinskog nazvao „totalna laž“.[40] Da im je postojanje takvog plana nepoznato, navodili su i drugi visoki NATO oficiri.[41]

Citati уреди

Noam Čomski je napisao: „Komesar Ujedinjenih nacija je registrovao prvi izbeglički kamp izvan Kosova 27. marta..., tri dana nakon što je NATO započeo bombardovanje“[42].

Dobitnica Pulicereve nagrade Samanta Pauer u nagrađenoj knjizi napisala je, da je Operacija Potkovica temelj definisanja NATO „humanitarne intervencije“ sa ciljem sprečavanja „potencijalnog genocida“.[43]

Autentičnosti tvrdnji o postojanju „Operacije Potkovica“ уреди

Postoje tvrdnje da su ratni zločini počinjeni nad Albancima na teritoriji Kosova i Metohije, neposredno pre i tokom NATO agresije, tj. tokom 1998. i 1999. godine, planirani Operacijom Potkovica.[44][45][46]

Za zločine počinjene na teritoriji Kosova i Metohije u ovom periodu je sudski procesuiran određeni broj odgovornih lica i osuđen na višegodišnje kazne zatvora. Nekima je sudio Haški tribunal, a nekima sudovi u Srbiji. Presudama i nalazima sudskog veća haškog tribunala je konstatovano, da su Policija Srbije i Vojska Jugoslavije tokom NATO bombardovanja 1999. godine koristili prekomernu i nasumičnu silu u rasprostranjenoj kampanji nasilja, usmerenoj protiv civilnog stanovništva kosovsko-metohijskih Albanaca uz značajnu upotrebu državnih resursa.[47] U presudi najodgovornijima za ove zločine (državno, vojno i policijsko rukovodstvo Srbije i SRJ) se konstatuje da su praktično svi zločini izvršeni tek posle početka NATO bombardovanja, koje nije uzeto kao olakšavajuće okolnost. Uprkos mnogobrojnim navodima u medijima koji su isticali da su zločini nad Albancima, opisani u izveštajima raznih institucija,[48][49] počinjeni kao deo Operacije Potkovica, nijedan sud (ni Haški tribunal ni sudovi u Srbiji) nisu pronašli nijedan dokaz o postojanju Operacije Potkovica.

Verodostojnost plana su mnogi dovodili u pitanje. U prilog tvrdnji da je ova operacija izmišljena navodi se i podatak da reč „potkova“ ne postoji u srpskom jeziku već da je u pitanju reč na hrvatskom ili bugarskom jeziku.[50]

Kontroverze i neslaganja postoje i oko vremena nastanka i početka primene navodnog plana. Po Šarpingu, Plan Potkovica je postojao još u kasnu jesen 1998, a prva faza je počela u januaru 1999. Šarping je kasnije i neke srpske operacije od oktobra 1998. smatrao delom Operacije Potkovica.[50]

Ponekad je jedna institucija o postojanju plana „Potkovica“ zastupala istovremeno mišljenje i da postoji i da ne postoji, kao u slučaju Internih izveštaja MIP-a Nemačke pravosudnim organima o bezbednosnom stanju u Jugoslaviji.[51][52]

Zbog nepostojanja dokaza o ovom planu ministarstva odbrane i inostranih poslova Nemačke, kao i sam kancelar Šreder i ministri Šarping i Fišer, bili su izloženi masovnoj kritici javnosti i parlamentarne opozicije u nemačkom Bundestagu. Te kritike su uminule tek nakon izjave pukovnika VJ Dragana Vukšića, bivšeg vojnog atašea VJ u Nemačkoj i vojnog obaveštajca, i bliskog saradnika bivšeg načelnika Generalštaba VJ Perišića u njihovu korist pred Austrijskom vojnom akademijom.[53] Kasnije je Vukšić svoje navode demantovao, ali je ipak na sudu časti VJ degradiran i penzionisan. Nakon promene vlasti u Beogradu 2000. godine, je Vukšić postao generalni konzul Jugoslavije u Frankfurtu.

Vidi još уреди

Reference уреди

  1. ^ а б в Genocide M-Z. pp. 319.
  2. ^ а б Stephanie Wilson. pp. 115.
  3. ^ а б в г д ђ е Transkript emisije „Sve je počelo jednom laži“ (Es begann mit einer Lüge), emitovane na njemačkoj državnoj televiziji ARD 8. februara 2001. godine u 21:45. pp. 9]
  4. ^ Genocide A-Z. pp. 319.
  5. ^ Greenfield, Jeff, Christiane Amanpoor, Jamie McIntyre and David Lewis (1999) Newsstand, CNN 4 April.
  6. ^ а б Mark A. Wolfgram. pp. 20.
  7. ^ "Es begann mit einer Lüge" - Transkript dokumentarca (nemački)
  8. ^ Ein Oberst war Scharpings Schmied Архивирано на сајту Wayback Machine (28. март 2008) - Von Franz-Josef Hutsch (citat: Hamburger Abendblatt, 4. 4. 2000)]
  9. ^ Louis Sell. pp. 304.
  10. ^ а б
  11. ^ How America Gets Away With Murder Архивирано на сајту Wayback Machine (1. јануар 2013) (engleski. pp. 61)
  12. ^ Operation "Hufeisen" (Potkova)[мртва веза]
  13. ^ Panorama 18. maja 2000
  14. ^ Slike bespilotne letilice
  15. ^ "New Documents Point to Kosovo Crimes," United Press International, 28 June 1999.
  16. ^ BBC: Did Nato miscalculate? 23. april 1999
  17. ^ Slike Архивирано на сајту Wayback Machine (17. децембар 2005) Randubrave sa „pogrešnim“ datumom
  18. ^ OSCE KVM Bluebook 1998-1999 and OSCE KVM Post-Evacuation Interview Databases Izveštaj Архивирано на сајту Wayback Machine (17. март 2022) OEBS posmatrača sa terena o slučaju u Randubravi 26. februara 1999.
  19. ^ Slika „Peterštice“ sa „pogrešnim“ datumom
  20. ^ Mark A. Wolfgram. pp. 17.
  21. ^ а б Heinz Loquai: Der Kosovo-Konflikt. Wege in einen vermeidbaren Krieg. Die Zeit von Ende November 1997 bis März 1999 (in German). Nomos Verlagsgesellschaft, Baden-Baden . . 2000. ISBN 978-3-7890-6681-8.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  22. ^ Monitor (televiziski magazin) Jo Angerer, Mathias Werth: Es begann mit einer Lüge (Započalo je sa jednom laži), februar 2001 (nemački)
  23. ^ Transkript[мртва веза] i tekst emisije "Panorama: Šarpingova propaganda u ratu na Kosovu" (Enthüllungen eines Insiders - Scharpings Propaganda im Kosovo-Krieg), emitovane 18. maja 2000. godine (Video: 1 Архивирано на сајту Wayback Machine (6. јун 2014)) (nemački)
  24. ^ Bell, Susan (1999) ‘“Ethnic Cleansing” Plans Laid Years Ago’, The Times (London) 9 April.
  25. ^ Smith, R. Jeffrey and William Drozdiak (1999) ‘Serbs’ Offensive Was Meticulously Planned’, The Washington Post 11 April: 1.
  26. ^ Cohen, Bernard C. (1963). The Press and Foreign Policy. Princeton, NJ: Princeton University Press. 
  27. ^ Federal News Service (1999a) ‘Capitol Hill Hearing with Defense Department Personnel, House Appropriations Committee’, 15 April.
  28. ^ Whitney, Craig R. (1999) ‘Crisis in the Balkans: The Overview; Allies Expecting “Many More Weeks” of Air Campaign’, The New York Times 11 April: 1.
  29. ^ Hogrefe, Jürgen, Paul Lersch, Rainer Poertner and Alexander Szandar (1999) ‘Zweimal total verkalkuliert’, Der Spiegel 12 April: 24.
  30. ^ Ilsemann, S. von and A. Szander (2000). “Der etwas andere Krieg,” Der Spiegel, 10 January
  31. ^ Loquai, Heinz (2000) Der Kosovo-Konflikt. Wege in einen vermeidbaren Krieg: Die Zeit von Ende November 1997 bis März 1999. Baden-Baden: Nomos.
  32. ^ House of Commons: Kosovo: The military campaign (220, engleski)
  33. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 17. 3. 2010. г. Приступљено 15. 3. 2010. 
  34. ^ Mark A. Wolfgram. pp. 18.
  35. ^ [1][мртва веза]
  36. ^ Transkript toka suđenja Miloševiću
  37. ^ Milosevic denies ethnic cleansing
  38. ^ Transkript suđenja u Hagu
  39. ^ W) Operation Horse Manure
  40. ^ COLONEL VS. COLONEL[мртва веза]
  41. ^ Izjava[мртва веза] pukovnika u penziji DŽona Kroslenda (John Crosland), vojnog atašea ambasade Velike Britanije u Beogradu od avgusta 1996. do marta 1999. godine, na suđenju „Milutinoviću i grupi“ u Haškom tribunalu (strana 6).
  42. ^ Is this really a grand NATO victory? Архивирано на сајту Wayback Machine (4. јул 2010), Noam Chomsky, New Statesman, 14. jun 1999.
  43. ^ Power, S. (2002). “A Problem from Hell”: America and the age of genocide. New York (strane 448-450)
  44. ^ Miroslav Filipović, »Dugi marš« ka istini o zločinima
  45. ^ Kosovo i Evropa Архивирано на сајту Wayback Machine (18. фебруар 2010) - Timoti Garton Es
  46. ^ War since 1945, by Jeremy Black
  47. ^ „Presuda Haškog suda”. Архивирано из оригинала 18. 5. 2010. г. Приступљено 11. 3. 2010. 
  48. ^ Po naređenju: ratni zločini na Kosovu - Human Right Watch
  49. ^ Kosovo: Rape as a Weapon of "Ethnic Cleansing"
  50. ^ а б Jirgen Elzeser, Da li je postojao „Plan Potkovica“
  51. ^ Pregled Архивирано на сајту Wayback Machine (20. јул 2003) sudskih presuda za proterivanje državljana Jugoslavije sa područja Kosova i Metohije iz Nemačke a povodom zahteva za azil ili boravišnu dozvolu tokom 1998. i 1999. U tim presudama se navodi, da po internim izvještajima MIP-a Nemačke, ne postoji progon nigde u Jugoslaviji. Čak se eksplicitno navode neki regioni i mesta na Kosovu i Metohiji (npr. Priština), gde je život i pored „ekscesa“ uzrokovanih sukobima MUP-a i OVK, potpuno normalan.
  52. ^ Protest Архивирано на сајту Wayback Machine (16. децембар 2004) udruženja pravnika zbog kontradiktorne informacione politike MIP-a Nemačke.
  53. ^ Ratni zločini, Jirgen Elzeser. . ISBN 978-3-930786-29-9.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди